Događaji u proteklih nekoliko tjedana pokazuju da je objava konačne pobjede nad teroristima “Islamske države” u Siriji i Iraku bila preuranjena. Samoproglašeni “kalifat” i dalje pruža otpor, iako je ozbiljno oslabljen i ostao je bez znatnog dijela vrhovnog zapovjedništva. Međutim, ISIL se prilagodio situaciji i pozivao je svoje pristaše da zauzmu nove teritorije.
ISIL sada prelazi na “gerilski rat”. Izgubivši više od 90 posto teritorija, islamistički militanti danas provode terorističke napade na civilno stanovništvo i sirijske oružane snage.
Iskustva prethodnih desetljeća u Afganistanu i Iraku pokazuju da s ovim načinu rada teroristička organizacija može postojati desetljećima, skrivati se u planinskim i pustinjskim područjima, gdje će regrutirati i provoditi obuku novih militanata u posebnim kampovima.
Ipak, sirijski i irački teritorij je neprikladan za ovu vrstu aktivnosti na dulji rok. Istočna Sirija i zapadni Irak, gdje ISIL više ne uživa masovnu potporu lokalnog sunitskog stanovništva, pustinjska su nenaseljena područja s teškim uvjetima preživljavanja.
Krajem 2017. godine su europske obavještajne agencije izvijestile da je vrh takozvane “Islamske države” naredio da se znatan broj militanata, prvenstveno onih porijeklom iz Europe, prebaci u Afganistan. Tada je upozoreno na moguću organizaciju kampova za obuku od strane “kalifata” u Uzbekistanu i Tadžikistanu.
Posljedica jačanja ISIL-a u Afganistanu je bio je nedavni niz smrtonosnih terorističkih napada, koji se podudaraju s tradicionalnom objavom “proljetne ofenzive” talibana.
Osim toga, vodstvo “kalifata”, predvidjevši gubitke u Siriji i Iraku početkom 2017. godine, promijenilo je propagandnu kampanju, najavljujući svojim pristašama početak “razdoblja iskušenje” koje je poslano od Allaha s ciljem odvajanja pravih pristaša “kalifata” od onih koji su se organizaciji pridružili s neiskrenim motivima.
U kojoj mjeri moguća “reanimacija ISIL-a” može odgoditi rješenje sirijske krize i stvoriti nova krizna žarišta? Podsjetimo da je Donald Trump izjavio da će američke trupa ostati na sjeveru Sirije sve dok se ne otkloni posljednja mogućnost “uskrsnuća” ove terorističke organizacije.
ISIL i njegovo zapovjedništvo sa svoje strane intenziviraju propagandu s ciljem objašnjavanja “privremenih poraza” i zauzimanja novih teritorija za “kalifat”. Zbog toga se dio zapovjedništva preselio u Libiju, Afganistan i na poluotok Sinaj, što pokazuje da je teroristička organizacija, u slučaju potpunog poraza u Siriji i Iraku, unaprijed razvila alternativne scenarije.
FOTO:Ilustracija, Raqqa
Istovremeno je stvaranje “teritorija međunarodnog džihada” danas za ISIL od temeljne važnosti. To terorističkoj skupini omogućava organiziranje kampova za obuku, regrutaciju radikalnih islamista među simpatizerima diljem svijeta i stvaranje ćelija koje se kasnije mogu preseliti u druge zemlje.
Najplodnije tlo za “kalifat” su muslimanske regije gdje već postoje žarišta nestabilnosti i lokalne islamističke skupine. Posljednjih godina je ISIL proveo niz pokušaja konsolidiranja svojih položaja na egipatskom Sinaju, u Nigeriji, Somaliji, Libiji i na Filipinima.
Danas ISIL posvećuje posebnu pažnju Aziji, a dokazi tome su bili niz terorističkih napada koje su militanti “kalifata” proveli u Indoneziji. Ove godine je ISIL po prvi put preuzeo odgovornost za teroristički napad u indijskom Kashmiru.
Iako ISIL u nekoj od gore spomenutih zemalja ne kontrolira teritorije, tijekom proteklih godina se značajan dio lokalnih terorističkih organizacija zakleo na vjernost “kalifatu”, dobivši pri tome službeni status “vilajeta”, odnosno pokrajine “Islamske države”. U sadašnjoj situaciji, propagandne agencije “kalifata” svaki teroristički čin kojeg počine lokalne ekstremističke skupine nazovu “novom borbenom operacijom ISIL-a” i ova zlodjela aktivno promoviraju na društvenim mrežama stvarajući iluziju prisustva “Islamske države” u različitim dijelovima svijeta.
Stoga, bez obzira na poraze terorista “Islamske države” u Siriji i Iraku, gdje kontroliraju mali dio pustinje u Siriji uz iračku granicu i uski pojas od nekoliko sela uz Eufrat sjeverno od Al-Bukamala, ne treba očekivati da će ISIL zbog vojnog sloma nestati. Kao što navodi propaganda “Islamske države”, ova vremena teške kušnje su “poslana od Allaha da se ISIL očisti od pripadnika koji su mu se pridružili s neiskrenim namjerama”.
FOTO: ISIL
Scenarij zauzimanja drugih teritorija je jedna od opcija, rezervirana za zemlje Azije i Afrike, dok je za Europu rezerviran koncept “individualnog džihada”.
U drugoj polovici 2017. godine, kada je većina medijskih struktura ISIL-a bila uništena, samoproglašeni kalifat je izgubio sposobnost nadzora informacijskog polja i teroristička organizacija je predložila je takozvanu “munasirun” strategiju, kojom bez ikakve provjere simpatizerima kalifata daje priliku za stvaranje i postavljanje ideoloških materijala na internetu i da prijete u ime i “Islamske države”.
Većina objava u kojima se prijeti Europi, Sjedinjenim Državama i Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, koje su podijeljene na internetu u posljednjih nekoliko mjeseci, stvorili su i objavili simpatizeri ISIL-a, a ne službene i poluslužbene medijske skupine “kalifata”.
Koncept “univerzalnog autonomnog džihada”, kojeg promoviraju ideolozi ISIL-a, prisutan je na internetu gotovo neovisno o fizičkom postojanju samog “kalifata”.
Teroristički napadi koji se provode automobilima i hladnim oružjem, koji su potresli Europu 2016. i 2017. godine, najvećim dijelom su počinjeni od strane potpuno autonomnih simpatizera ISIL-a, koji svoje zločine nisu ni koordinirali s terorističkom organizacijom.
Nakon vojnog poraza “armije kalifata” na red dolazi “individualni džihad”, kojeg aktivno promoviraju pristaše takozvane “Islamske države” na internetu.
Budući da je “kalifat” praktički obezglavljen i izgubio je teritorije na Bliskom istoku, ova vrsta terora će biti najveća prijetnja u narednim godinama. Naravno, ovdje govorimo isključivo o takozvanoj “Islamskoj državi”, vrhu ledenog brijega, ne o njezinim tvorcima i strukturama koje financiraju, naoružavaju i upravljaju najvećim dijelom aktivnosti ove terorističke organizacije.
