logo
VGT

Intelektualno sljepilo i moralna tupost

Objavljeno prije 7 dana . u ned, nov 12th, 2017

Ustavni sudac Mato Arlović je desničarska srca osvojio ‘naučnim’ obrazloženjem teze da je formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne bilo legalno.

Na dvadeset i četvrtu godišnjicu rušenja Starog mosta u Mostaru, 9. studenog, a datum je, naravno, izabran da bi se bezdušno provociralo, u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu održana je promocija trosveščane knjige haškog optuženika Jadranka Prlića „Prilozi za povijest Hrvatske Republike Herceg Bosne“ i engleskog prijevoda šest mjeseci stare knjige suca Ustavnog suda Republike Hrvatske Mate Arlovića „Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i (pre)ustroj Bosne i Hercegovine“. O Prlićevoj knjizi nećemo, jer svaki optuženik ima pravo da se brani onako kako misli da mu je najpametnije i najefikasnije. Ovdje ćemo o Mati Arloviću i njegovom iznenadnom preobražaju u eksperta za ustavno pravo i teoriju države, premda se u svojoj dugotrajnoj pravničkoj i političkoj karijeri s time nije susretao na ozbiljniji način, kao što se ni na koji način nije bavio ni Bosnom i Hercegovinom i ratom u toj zemlji: dosad ga je s BiH povezivalo samo to što je 1952. rođen u Orašju.

Kako se to Mato Arlović – istaknuti i pohvaljivani komunist, pa istaknuti član vodstva Račanovog SDP-a, pa od 2009. godine ustavni sudac izabran zahvaljujući ponajprije SDP-u a nedavno reizabran na još jedan osmogodišnji mandat u rečenom sudu, ali sad na prijedlog HDZ-a – prometnuo u miljenika hrvatske desnice, naročito njezinog hercegbosanskog ogranka? Čime je to čovjek kojeg se iz vrha HDZ-a dugo dovodilo u vezu s kontraobavještajnom službom Jugoslavenske narodne armije osvojio srca uglednih hrvatskih nacionalista i njihovih institucija, ponajviše onih što njeguju lažni kult Tuđmanove i hrvatske bezgrešnosti u bosanskohercegovačkom ratu?

Promoviranje knjige na domoljubno-crkvenim sijelima

Osvojio je desničarska srca „znanstvenim“ obrazloženjem teze da je formiranje Hrvatske zajednice Herceg-Bosne bilo legalno, legitimno, opravdano i usmjereno na dobrobit cijele BiH, a to je učinio po narudžbi odvjetnika haškog optuženika i nekadašnjeg ministra obrane HR Herceg-Bosne Bruna Stojića: odvjetnica Senka Nožica ponudila mu je da za potrebe obrane, i pretpostavljamo za izdašan honorar, napiše ustavnopravnu ekspertizu osnivanja Herceg-Bosne, premda se, rekosmo, nikad ranije nije serioznije bavio tim segmentom prava. „Zašto ja?“, pitao je Arlović Nožicu. „Svi kojima smo to ponudili su odbili“, odgovorila je odvjetnica. To je možda bio razlog, ali nikako jedini: Arlović je bio dobar izbor za taj posao, no ne zbog svoje stručnosti i svog znanstvenog autoriteta u spomenutom području prava, nego zbog toga što tokom devedesetih nije bio u HDZ-u, premda je bio blizak s Vladimirom Šeksom, jednim od ondašnjih i sadašnjih glavnih HDZ-ovaca, i jer iz njegove političke biografije proizlazi kakva-takva nepristranost u pogledu politike Franje Tuđmana prema Bosni i Hercegovini, ali i prema nekim drugim bitnim aspektima hrvatske politike u devedesetima. Idealan profil za uprezanje u naknadnu, pritom navodno znanstveno potkrijepljenu obranu Franje Tuđmana i njegovih agenata u BiH.

Iz narudžbe optuženog Stojića i njegove odvjetnice Nožice tako je nastala opsežna knjiga, koju se promovira po domoljubno-crkvenim sijelima i dernecima kao konačni dokaz objektivne i oslobađajuće istine o pravno utemeljenoj i djevičanski čistoj ulozi Hrvatske i Hrvata u ratnoj Bosni i Hercegovini. A radi se, zapravo, o rijetko viđenoj kupusari čije je osnovno obilježje besramna selektivnost u izboru činjenica, to jest maksimalna odbojnost spram činjenica koje se ne uklapaju u ono što je Arloviću naručeno, a onda i potpuna izoliranost od konkretnih i dokazano kriminalnih i zločinačkih poteza hrvatske politike tokom hrvatsko-bošnjačkog rata te krajnje nepoznavanje teorije i prakse Haškog suda.

Selektivnost je prisutna već u samom naslovu knjige: u nastojanju da umanji njezinu secesionističku motiviranost, Arlović hrvatsku paradržavu u BiH dosljedno naziva Hrvatskom zajednicom Herceg-Bosnom, ne obazirući se na to što je u ljeto 1993. u Grudama svečano proglašena Hrvatska Republika Herceg-Bosna sa svim elementima državnosti, osim formalne definiranosti vlastitih granica i međunarodnog priznanja. Djetinjasto previđa sve što mu se ne sviđa, pa između ostalog i dokument koji sadrži zaključke sa sastanka predsjednika kriznih štabova Hercegovačke regionalne zajednice i Travničke regionalne zajednice, sastanka kojim su predsjedali Mate Boban i Dario Kordić, održanog 12. studenog 1991. u Grudama: u tom dokumentu piše da „hrvatski narod u Bosni i Hercegovini mora konačno povesti odlučnu, aktivnu politiku, koja treba dovesti do realizacije našeg vjekovnog sna – zajedničke hrvatske države“. Šest dana kasnije, osnovana je Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, a Mate Boban postao je njezinim šefom.

Arlović otkrio onog čega nema

Arlović je, međutim, došao do senzacionalnog otkrića da ne postoji ni jedan službeni dokument HR Herceg-Bosne u kojem je napisana odluka o pripojenju Hrvatskoj, niti postoji i jedna službena odluka Republike Hrvatske o aneksiji dijela Bosne i Hercegovine. Pravo čudo, jer je poznato da se takve stvari inače obznanjuju u deklaracijama i manifestima! Arlović je otkrio ono čega nema, ali je ostao slijep za činjenice koje nije bilo teško vidjeti: masovnu i organiziranu prisutnost regularne Hrvatske vojske u BiH u ratu protiv Bošnjaka, hercegovačke logore i progone nepoželjnog stanovništva, Tuđmanove stenograme u kojima se otvoreno i eksplicitno govori o vojnom zaposjedanju dijela susjedne države, etnički motivirane zločine, presudnu ulogu Zagreba u određivanju i vođenju hercegbosanske politike. Njega to ne zanima, jer bi mu fakti uništili dobar posao sa Stojićevom obranom, a zapravo ga ne zanima ni privid znanstvene objektivnosti, jer da mu je stalo do toga ne bi svoju knjigu promovirao zajedno s knjigom prvostupanjski osuđenog ratnog zločinca Prlića i ne bi baš 9. studenog, na godišnjicu rušenja Starog mosta, svojom knjigom poručivao da su za rat u BiH krivi svi osim Hrvata, a ponajviše Bošnjaci.

Spoj intelektualnog sljepila i moralne tuposti: to nije samo ustavni sudac Arlović, to je većinska Hrvatska kad je riječ o hrvatskoj ulozi u ratu u Bosni i Hercegovini.

 

Piše:

 

 

 

Stavovi izraženi u ovom tekstu su autorovi i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh