Kandidat HDZ-a 1990 za hrvatskog člana Predsjedništva BiH Martin Raguž otvoreno govori o svojim razlozima za kandidaturu, protukandidatima Željku Komšiću i Borjani Krišto, položaju Hrvata u BiH, mogućnostima vođenja beskonfliktne politike,
položaju manjina, raskolu unutar HSS-NHI-a, podršci Katoličke crkve i zvaničnih predstavnika Hrvatske te objašnjava kako je kao nekadašnji član Liberalne omladine prešao put od liberalne ljevice do desnice
DANI: G. Raguž, koji su Vaši razlozi za kandidaturu za člana Predsjedništva BiH?
RAGUŽ: Više je razloga. Jedan od ključnih je što su i gospođa Krišto i gospodin Komšić na najistaknutijim dužnostima trenutno u državi, odnosno u Federaciji - gospodin Komšić u Predsjedništvu, a gospođa Krišto u Federaciji. Imali su prigodu u ove četiri godine pokazati u tim institucijama i programe, viziju i kapacitete da te institucije preuzmu odgovornost za promjenu negativnog trenda kad je u pitanju BiH, pa i hrvatski narod u BiH, tako da je moja kandidatura uslijedila kao posljednja, kad sam vidio koji je izbor ostao pred glasačima. Drugi razlog je što mene podržava više stranaka, ne samo matična HDZ 1990, nego i HSP BiH, koja je već treća po snazi hrvatska stranka u BiH, i više drugih manjih stranaka s hrvatskim predznakom. Evo, jučer smo vidjeli (razgovor vođen u ponedjeljak, 19. jula, op. a.) neovisne ankete po kojima već sada imam skoro istu podršku glasačkog tijela kao i Željko Komšić za kojeg se može reći da je četiri godine u kampanji, iako je moja kandidatura objavljena tek prije mjesec dana.
DANI: Da, anketa pokazuje da ste Vi na drugom mjestu od svih hrvatskih kandidata, ali Komšić ima jako bošnjačko biračko tijelo, mnogo brojnije od hrvatskoga, a Borjana Krišto ima na raspolaganju manipulativni sistem Dragana Čovića. Gdje je tu Vaša šansa?
RAGUŽ: Kandidirao sam se da promijenimo to stanje. Da paralelno mijenjamo percepciju o instituciji Predsjedništva BiH, koja ustvari treba biti liderska institucija u smislu slanja pozitivnih poruka i izvan i unutar BiH, koja će promovirati dijalog, konsenzus, kao i pitanja u vezi sa stabiliziranjem prilika i za euroatlantski put, što sada nije slučaj. Druga stvar je da otvorim kroz kampanju neodrživost ovakvog izbornog sustava i ustavnih rješenja, što sigurno već sad uspijevam, sudeći po reakciji ljudi. I treća stvar, dakle, da pokažem da ni manipulativni aparat ni prostor nisu dovoljni da se konzervira postojeći status quo, jer postojeći status quo ne samo da je loš za Hrvate, on je loš za sve ljude u BiH.
Činjenica je da su ove četiri godine, i da smo svi sudionici toga, potrošene krajnje neracionalno, i za BiH u cjelini, i za njene ljude. Naredni mandat mora biti puno drugačije vođen u smislu liderstva, prioriteta, partnerstva s međunarodnim ključnim akterima, i u smislu vjerodostojnosti.
DANI: Ako se dogodi da uđete u Predsjedništvo, šta će biti Vaši prioriteti?
RAGUŽ: Predsjedništvo BiH nakon listopadskih izbora kao institucija i kolektivni šef države treba biti pokretač pozitivnih promjena u BiH, kako u pogledu nadležnosti koje ima po Ustavu, tako i u smislu novog pristupa rješavanju najsloženijih i otvorenih pitanja u Bosni i Hercegovini. To je moguće kroz novi kvalitativni pristup u komunikaciji s Vijećem ministara, Parlamentom BiH, a i drugim razinama vlasti, kao i prema ključnim međunarodnim institucijama i akterima. Izlazak iz ovog teškog stanja moguć je samo uz jednu novu pozitivnu energiju koja će eliminirati opstrukcije i negativne pristupe i otvoriti prostor međusobnom uvažavanju. Predsjedništvo treba djelovati kao institucija, u smislu realiziranja najvažnijih prioriteta za BiH, a koji su u nadležnosti Predsjedništva. To je vanjska politika, to su oružane snage, to je stabilnost, znači ispunjavanje ovih uvjeta, bez kalkulacija u vezi s integriranjem u NATO i s Evropskom unijom, a osim toga, jedna uloga koja apsolutno nedostaje sada u BiH, a to je harmoniziranje tih identiteta i posebnosti, koji se ne smiju više konfrontirati. To je moto moje kampanje - BiH je zemlja, kao nijedna druga na svijetu, u kojoj se u najpozitivnijoj formi trebaju dodirivati civilizacije i najveće svjetske religije, i mjesto gdje kroz harmoniziranje, a ne konfrontiranje tih odnosa, treba izgraditi jednu opću vrijednost što BiH može i treba biti. Ja mislim da je vrijeme da nova politička generacija takvu vrstu odgovornosti preuzme, bez kalkulacija i hrabro. BiH treba i mora dobiti pravo na novi ustav, to je legitimno pravo ove zemlje, i to je jedna od najvažnijih poruka koje šaljem, i koje joj niko ne može oduzeti, bez obzira na situaciju koja je proizvedena Aneksom 4, odnosno Dejtonskim ustavom, i ne smije više biti objekt izravnih utjecaja bilo globalnih bilo regionalnih, nego subjekt u tim procesima. To može izgledati u prvi mah pomalo pretenciozno, ali ja živim i vjerujem da je to moguće, i tako ću djelovati u kampanji, ali i nakon izbora u Predsjedništvu.
DANI: Prošli saziv Predsjedništva je - slobodno možemo reći - bio krajnje karikaturalan; ovaj sadašnji se čini malo uljudnijim, ali imamo užasnu diskrepanciju u odnosima između srpskog i druga dva člana. Može li se u BiH voditi politika bez konflikata, usmjerena na popravljanje općeg stanja u zemlji, a da se istovremeno zadrže obilježja zastupanja pojedinih nacionalnih interesa? To je dosad bilo nemoguće.
RAGUŽ: To je ključno pitanje. To pogađa srž problema i programa kojeg promoviram. Apsolutno mislim da je moguće i uvjeren sam da će ovo što zagovaram nakon izbora u desetom mjesecu postati novi pristup, nova metodologija i nova kvaliteta koji su nužno potrebni ovoj zemlji i njenim ljudima. Postojao je stereotip da će se stvari po automatizmu pokrenuti nabolje ukoliko u Predsjedništvo dođu ljudi koji nisu iz nacionalnih stranaka. Nažalost, imali smo ove četiri godine stanje po kojem nijedan član Predsjedništva formalno nije iz stranaka s nacionalnim predznakom, a vidimo da su stvari bile jako loše. Najveća odgovornost ljudi koji budu izabrani, a ja čvrsto vjerujem da ću biti među njima, jeste da počnu mijenjati tu percepciju i te stereotipe. Da je dosta sukoba, da se trebamo uvažavati i respektirati, da argumentima dolazimo do konsenzusa, da zadržimo vlastiti identitet, ali da izgradimo novu zajedničku dimenziju. To je program koji ću beskompromisno zagovarati.
DANI: Šta je u tom kontekstu hrvatska politika, šta je hrvatski nacionalni interes?
RAGUŽ: Hrvatska politika u tom smislu po meni je ključ rješenja za izlazak iz ove situacije u kojoj se ukupno zemlja naša nalazi, ne samo Hrvati. Jer, u ovom trenutku, stvari obično funkcioniraju na jednoj distanci koja se sve više povećava između Banje Luke i Sarajeva. Da bi se izašlo iz ovog začaranog kruga, treba jedan, rekao bih, srednji put, koji Hrvati kao konstitutivni, ali najmalobrojniji narod, s ranjivom ustavnom i demografskom pozicijom, ustvari trebaju prepoznati i kao vlastitu šansu i šansu države u smislu da budu lideri u onome što BiH kao država treba dobiti, u smislu institucionalnih kapaciteta i funkcionalnosti, i za euroatlantski put, i za regionalne odnose, i za stabiliziranje prilika u samoj zemlji, pokretanje resursa, ali to treba ukomponirati s legitimnim hrvatskim zahtjevima da se ustavna pozicija institucionalno popravi. I onaj ko to prepozna, a vrijeme je da to prepoznaju i ključni međunarodni i domaći akteri, bit će jedan od pokretača pozitivnih promjena. Ja mislim da je tu ključ prevage i da Hrvati polako preuzimaju odgovornost za ovu zemlju, za državu BiH, i da će se ovim programom i koalicijom koja me podržava stvari razvijati u tom pravcu.
DANI: Ako zanemarimo antagonizme na bošnjačkoj političkoj sceni, možemo reći da Hrvatske stranke imaju zaista najviše međusobnih problema.
RAGUŽ: Utemeljenjem HDZ-a 1990 otvoren je novi pristup rješavanju legitimnih hrvatskih zahtjeva u Bosni i Hercegovini koje je optimalno moguće riješiti donošenjem novog ustava. To je otvorilo prostor i za dijalog između stranaka s hrvatskim predznakom u BiH što je rezultiralo potpisivanjem Kreševske deklaracije gdje su jasno artikulirane političke pozicije prema državi kao i temeljni smjer i način na koji je moguće doći do pravednih i demokratskih rješenja. U tom smislu smo nastavili djelovati integrirajuće bez obzira što je u posljednjoj fazi odnosa između potpisnica Kreševske deklaracije došlo do iskakanja, prvenstveno od strane HDZ-a BiH, smatram da je nužno nastaviti na temeljima Kreševske deklaracije dalje pozicioniranje hrvatskih stranaka u važnim procesima za BiH, ali i međusobno.
DANI: Ovlaš smo spomenuli manipulativni aparat Dragana Čovića i HDZ-a: kako biste u tom kontekstu posmatrali događanja oko HSS-NHI-a, odnosno na rascjep stranke kojeg je prouzročila Ljiljana Lovrić?
RAGUŽ: Vjerujem da u HSS-NHI-u postoje političke snage i ljudi koji imaju i kapacitet i kredibilitet da tu dimenziju koja nije bezazlena, ona je povijesna, stogodišnja kad je HSS u pitanju, i na prostorima BiH, sačuvaju u smislu autentične političke vrijednosti, ne dopuste nikakve interesne saveze, što je očito pokušano od strane HDZ-a BiH. I, evo, to je prepoznato i vjerujem da će se uskoro održati sabor koji će jasno artikulirati politiku HSS-NHI-a.
DANI: Zašto ste iz HDZ-a prešli u HDZ 1990? Poznati ste kao neko ko je u HDZ-u bio vrlo utjecajan.
RAGUŽ: Ja nisam prelazio, ja sam zbog svih ovih stavova koje sada vama iznosim, a koje sam i u to vrijeme iznosio u javnosti, i koje zagovaram, nestatutarno isključen, pa i fizički udaljen, bez mogućnosti da elaboriram ove stavove. Jasno sam ih zagovarao i tada, u zajedničkom HDZ-u. Odnosi u tadašnjem HDZ-u, gubitak vjerodostojnosti, silazna putanja vjerodostojnosti i apstinencija zahtijevali su takav pristup koji se, evo sada, u ovo vrijeme pokazuje apsolutno opravdanim.
DANI: Ima li gomila krivičnih prijava protiv Dragana Čovića ikakve veze s raspadom stranke?
RAGUŽ: Tadašnje vodstvo HDZ-a bilo je suspendirano od strane Evropske pučke stranke. Stranka se nalazila u političkoj izolaciji. Stranka koja pretendira da ima legitimitet, da je stožerna stranka i da zastupa i vodi hrvatski narod i da sudjeluje u svim značajnim procesima za BiH, bila je invalidna u tom smislu. Činjenica da smo mi kroz odnos prema travanjskom paketu kao zastupnici hrvatskog naroda pokazali da imamo kralježnicu i da nismo spremni prihvatiti diktat koji bi išao na štetu naroda i države pokazali da Hrvati u BiH mogu iznjedriti kvalitetnu političku alternativu.
DANI: Nedavno je u intervjuu Danima Krešimir Zubak rekao, pozivajući se na Vašingtonski sporazum, da bi Srebrenica, Foča i Posavina morale biti u sastavu Federacije BiH. Sve stranke s hrvatskim predznakom, kao potpisnice Kreševske deklaracije, slažu se da je ovakvo dvoentitetsko uređenje neodrživo, a u podtekstu se očitavaju zahtjevi za formiranjem entiteta s hrvatskom većinom. Možete li otvoreno reći treba li praviti takav entitet i može li se on napraviti bez ugrožavanja ustrojstva Republike Srpske?
RAGUŽ: Naša polazišta su jasna. Na koncu, zbog toga i nismo prihvatili travanjski paket. Nismo htjeli pod krinkom kozmetičkih ustavnih promjena dopustiti parlamentarnu potvrdu privremenog Aneksa 4 iz Daytona, koji je značio stalnu i trajnu podjelu zemlje na dva entiteta s potpunom marginalizacijom Hrvata kao političkog naroda. To je temeljni stav. Drugi stav koji je Kreševska deklaracija prihvatila na tragu ovih naših zahtjeva je traženje stabilnog ustavnog rješenja, što znači otklon od dvoentitetske podjele. Treća stvar je kako to uraditi. Mi zagovaramo koncept decentralizirane BiH, u kojoj će biti više administrativno-teritorijalnih jedinica, i mi uopće ne insistiramo da to budu isključivo tri, nego da dođe do dijaloga i razgovora o tome kako je to moguće uraditi, ali ne samo na prostoru Federacije, nego na čitavom prostoru BiH, uključujući i sadašnju poziciju Republike Srpske.
DANI: I da jedna od njih ima Hrvate kao većinski narod?
RAGUŽ: Ono što mi zagovaramo je više sastavnih jedinica, od kojih najmanje jedna treba biti s većinskim hrvatskim političkim bićem, ali činjenica je da sve te jedinice trebaju biti multietničke, a ne monoetničke, i mislim da su ti zahtjevi na neki način realnost i budućnost, odnosno mogućnost za stabilnost BiH.
DANI: Vi ste iz Stoca. Koji biste Vi model primijenili da anulirate neravnopravan položaj u kojem se nalaze pripadnici bh. etnija u različitim dijelovima BiH? Drugim riječima - kako spriječiti da se Hrvatima u, recimo Bugojnu, ne dešavaju stvari poput onih koje proživljavaju Bošnjaci u Stocu?
RAGUŽ: To stanje je moguće prevladati samo kombiniranjem institucionalne ustavne reforme, znači institucionalnim garancijama za jednakopravnost svih građana, bez obzira gdje žive u BiH, što sada nije slučaj. To je prvi korak koji ustavna reforma mora podrazumijevati. Ja sam duboko svjestan koliko je zahtjevno pripadnicima jednog naroda ili ostalih nacionalnih manjina, koji su brojčano u manjini, živjeti u BiH na bilo kojem prostoru gdje su pripadnici jednog ili drugog naroda u većini. Generalno, ta ugroženost u smislu demokratskih standarda osjeća se za sve građane na čitavom prostoru BiH. To se mora iskorijeniti temeljitom ustavnom reformom kojom će se prava građanina standardizirati na čitavom prostoru BiH. To je nešto zbog čega i ne idu lako počeci jer ključni akteri bi htjeli konzervirati status quo, odnosno minimalističkim pristupom ustavnim promjenama ustvari zadržati postojeće stanje. Rješenje je moguće kombinacijom institucionalne ravnopravnosti i administrativno-teritorijalnog preustroja koji bi svim ljudima, bez obzira gdje žive i jesu li u većini ili u manjini, osigurao jednakost pred zakonom. I to je budućnost ove zemlje. Pravna država i jednakost svih građana pred zakonom bez obzira kojem narodu pripadaju i gdje žive u BiH. To je temelj priče koju zagovaram i ova koalicija je spremna ići u tom pravcu, prihvatati odgovornost da to stanje mijenja na područjima gdje politički ima utjecaj, a tražeći od drugih također da idu u tom pravcu.
DANI: Strankama s hrvatskim predznakom nekako je uvijek spočitavano do sada što "po pamet" idu u Zagreb. Čiju podršku iz Hrvatske imate, ali u pozitivnom smislu?
RAGUŽ: Nedavno je Oslobođenje objavilo moj intervju u kojem sam rekao jasno da programi i moja kandidatura znače da sam fokusiran na činjenicu da će odlučiti birači u BiH, a ne bilo ko u regiji. To je moja temeljna poruka. Javnost se uvjerila da raspolažem ovim argumentima, podrška birača evidentno postoji. S takvim pristupom i na tim osnovama ja sam jučer razgovarao s predsjednikom Republike Hrvatske gosp. Josipovićem, ne u smislu traženja potpore, nego u smislu međusobnog informiranja i razgovora o značaju i delikatnosti trenutka za BiH i nužnosti jednog partnerskog odnosa. Ovo je autentična pozicija koju u ovom trenutku najsnažnije artikuliram. Naravno, trebamo respektirati dobre odnose sa susjedima i ove pozitivne vibracije koje su krenule i prema BiH, ali stvari će se rješavati u BiH i tu treba tražiti istinska rješenja.
DANI: Kome će Crkva dati podršku?
RAGUŽ: Katolička crkva u BiH je duhovna vertikala, ne samo hrvatskog naroda u BiH. Katolička crkva kroz sve vrijeme postojanja je djelovala u očuvanju duhovnih, kulturnih i civilizacijskih vrijednosti, i u tom pogledu treba ostati na razini tih vrijednosti i tih načela i ne treba izravno arbitrirati u dnevnopolitički život niti u izborni ciklus. Treba ostati dosljedna temeljnim načelima kojim će jasno poručivati svima koji pretendiraju odgovorno obnašati javne poslove, da to rade u okviru interesa zemlje kao cjeline i svakog čovjeka.
DANI: Vi ste bili član Liberalne omladine uoči rata, a onda ste postali ministar u Vladi Herceg-Bosne. Kako čovjek prođe put od liberalne ljevice do desnice?
RAGUŽ: Ne samo da sam bio član, nego sam s nekolicinom ljudi de facto utemeljio liberale kao alternativu tadašnjem sustavu. U bh. okvirima zauzimali smo autentičnu poziciju i činjenica je da je ta liberalna pozicija postojala u vrijeme kada se u pitanje trebao dovesti čitav tadašnji sustav. Kao liberali, djelovali smo i prije pojave nacionalnih stranaka. Pozicija ministra koju sam obnašao u opkoljenom Sarajevu omogućila je mojim suradnicima i meni da postavimo humanitarni sustav i to ne samo u Sarajevu, nego i šire. Kada je došlo do sukoba Armije RBiH i HVO-a, a u tim je okolnostima gotovo nemoguće bilo djelovati na tragu ovih vrijednosti a da ne budete instrumentalizirani na bilo koji način. Prihvatio sam poziv da pomognem u saniranju humanitarnog stanja i stabilizacije prilika i razvijanja jednog takvog sustava i u Herceg-Bosni. S ponosom mogu reći da smo moji suradnici i ja uradili ogroman pozitivan posao i na protoku humanitarne pomoći i na povratku izbjeglica, te na ukupnim odnosima što se manifestiralo i da sam bio prvi čovjek nakon sporazuma u Vladi Federacije za ta pitanja. Na koncu, pokrenuo sam osnivanje Ministarstva za izbjeglice i bio prvi ministar na državnoj razini 2000. Ništa u tom smislu nekih temeljnih vrijednosti nije se mijenjalo. Okolnosti u BiH su otvarale takve dimenzije. Nikad nisam bježao od činjenice da sam Hrvat iz BiH, koji se ne boji artikulirati vlastiti identitet i staviti ga u korelaciju s drugim kao jedno temeljno polazište i apsolutnu prednost svih nas u BiH, a ne kao hendikep što nam stalno pokušavaju predstaviti. Mislim da će ovaj pozitivan pristup prevladati u čitavoj BiH!
Razgovarao: Eldin Hadžović (Dani)
