Hrvati i seksualnost | Magazin Plus
logo
bios

Hrvati i seksualnost

Objavljeno prije 2 mjeseca . u uto, jun 12th, 2018

Ako se danas čudimo snimkama striptiz blogerica na YouTubeu, ni u davna vremena, čuđenja nije nedostajalo! O božje i ostale zakone, mnogi su se ogriješili.U prosincu ove godine u Velikom Varadinu, kamo bijaše pošla k sin biskupu u svibnju prošle godine, umre u 74. godini života Pudencijana Barbara, barunica po rođenju i po udaji za pokojnog Nikolu Patačića. Prilično je govorila latinski, a pisala je i latinska pisma. Nekoć joj je bila zabava oružje, konji i lov, a narav joj je bila više muška nego ženska. Prema svojoj djeci bila je okrutna. Općenito se držalo, ili da je bila androgin ili da je imala veliki klitoris. Čak mi je više plemenitaških žena, koje nisu imale razloge da izmišljaju, pripovjedalo, kad bi im se desilo, da spavaju s Pudencijanom bilo na putu ili u njezinoj kući, kako ih je pozivala, neka joj se podadu, i kako ih je katkada silovala. Neke su od njih tražile od mene savjeta, a neke su se snebivale, što ta žena ima snažan muški ud. Prema njihovom prikazivanju čini se, da je imala jako razvijen klitoris. Ne niste pogriješili, nemate u rukama hrvatski žuti tisak ili neku erotsku reviju – citat koji ste upravo pročitali dio je spisa napisanog perom Baltazara Adama Krčelića, zagrebačkog kanonika i rektora Hrvatskog kolegija u Beču, sredinom XVIII. stoljeća! Bez obzira na to bio on istinit ili se je sam kanonik odlučio ogriješiti na devetu Božju zapovijed pred nama je prvorazredno svjedočanstvo o jednom aspektu hrvatskog mentaliteta i motiv za istraživanje seksualnog ponašanja dalekih hrvatskih predaka. Uostalom ako ovako piše jedan kanonik što možemo očekivati od ostatka društva? Pudencijana je žena, supruga, majka, lezbijka, silovateljica – sve ono što je sačinjavalo hrvatski seksualni život kroz stoljeća. Pa krenimo redom…

Photo: Courtesan, 1520, Bartolomeo Veneto (1470-1531)

 

Ekonomija i vjera

Dva su osnovna faktora određivala seksualni život Hrvata– ekonomski poredak i kršćanski nauk. Može nam zazvučati grubo, ali brak gotovo do dvadesetoga stoljeća u hrvatskim zemljama nije bio ništa drugo nego poslovni ugovor između zainteresiranih strana u kojemu se je vrlo detaljno određivalo koja meterijalna dobra se brakom dobivaju, a koja se gube. Interes nije određivala ljubav potencijalnih mladenaca već roditeljska računica. Vlasnici niza feudalnih posjeda u hrvatskim i njoj susjednim zemljama, Đurad Branković i Ivan Hunjadi, sredinom XV. stoljeća sklapaju politički sporazum do kojega ne bi došlo da Đurad nije bio “velikodušan” u ponudi – njegova tada desetogodišnja unuka, svjetla i blagonarodna djevica Elizabeta, postati će supruga Ivanovog sina. Dubrovčani, određeno vrijeme ekonomski najnaprednija hrvatska zajednica, kategorički odbijaju ideju sklapanja braka bez dopuštenja roditelja kao grijeh protivan volji Stvoritelja, koji je još u Zemaljskom raju ustanovio brak među praroditeljima ljudi kao nešto sveto, čisto i bez mrlje. Ukoliko bi došlo do sklapanja braka bez znanja roditelja djeca bi bila razbaštnjena, a ponegdje i fizički kažnjena odsjecanjem uha ženiku kao što je bio slučaj na Korčuli. Različiti oblici ekonomskih interesa određivali su čak i različite vrste ugovora, pa su zato na hrvatskim prostorima i nastali npr. brak na istarski, riječki ili pak mletački način. Žena u Istri kojoj je tada preminuo suprug mogla se je slobodno udati za drugog muškarca raspolažući sa polovicom imovine iz prethodnog braka. Za Hrvate je definitvno vrijedilo da je posao jedno, a ljubav drugo.

Photo: Wikimedia Commons

S druge pak strane moralni nauk kršćanstva bio je prilično jasan, te je briga o prikladnom seksualnom ponašanju činila jedan od temeljnih zadataka moralnog pojedinca. A o tome što je prikladno dovoljno su ilustrativne riječi moralnog autoriteta, Aurelija Augustina – seks služi samo za prokreaciju! Užitak je proglašavan đavoljevim izazovom kojega se je svakako trebalo riješiti, pa tako fond zabranjenih knjiga isusovačke knjižnice u Rijeci sadrži knjigu Epikurov moral. Vrlo jednostavno, grčki filozof Epikur čiji temeljna ideja je da dobar život znači život u užicima, pa tako i onim seksualnim bio je pismenim Hrvatima zabranjen za čitanje!Djevičanstvo

Svećenstvo je seksualni život Hrvata pratilo od rođenja do smrti. Tako su župe su vodile matične knjige koje su nerijetko jedino svjedočanstvo o nečijem postojanju – bilježi se krštenje, vjenčanje i smrt. U ovoj trilogiji vjenčanje igra ključnu ulogu za seksualnost jer bez njega nije opravdana! Svaki stanovnik hrvatskog prostora morao je jako dobro razmisliti prije nego što se je upuštao u seksualni odnos sa osobom bez braka. Takvi slučajevi čine crnu kroniku povijesti. U XVIII. st. u Buzetu kćer bogatog trgovca 17-godišnja Meneghina Moretti i 24-godišnji markiz Giulio Gravisi upuštaju se u seksualni odnos koji završava Meneghininom trudnoćom. Njihovi bogati roditelji pokušavaju ozakoniti tu vezu, ali markiz odbija brak. U tom trenu započinje drama. Giulio je pod etiketom markiza razdjevičitelja zatvoren u tamnicu u kojoj će provesti četiri mjeseca. Sudbina Meneghine je međutim znatno tragičnija – odbacila ju je obitelj, brat ju premlaćuje, a sud odlučuje kako je ona svojim koketnim ponašanjem izazvala dragovoljno silovanje! Sudbina Meneghine je zapećaćena, te potpuno odbačena od zajednice ona postaje prostitutka.

Seljačka buna

Osjetljivost na nestanak djevičanstva žene jedan je od uzroka gotovo mitske seljačke bune u Hrvatskom zagorju pod vodstvom Ambrora (Matije) Gubca u XVI. stoljeću. Feudalac Franjo Tahi nakon smrti svoje supruge postao je seljacima izrazito neprihvatljiva osoba. Djevojke koje bi dolazile vršiti kmetske obveze na njegovu zemlju odveo bi u svoju utvrdu, skidao ih do gola, procjenio njihovu privlačnost, okupao ih i onda zadovoljavo svojoj pohoti. Minimalno četrnaest djevojaka završilo je na ovakav način. Seljački bijes ne treba romantizirati – nije njima toliko stalo do zaštite kćeri koliko već do ekonomske vrijednosti koje one po sebi predstavljaju. Nakon što su prestale biti djevice nije bilo lako nači dovoljno imućnog ženika sa kojim bi došlo do sporazuma. Iz tog razloga su svi hrvatski zakoni bili izazito oštri prema silovanju djevica ili poštenih žena – smrt!

Photo: Dasha Buben

Veći dio hrvatskih zemalja sve do XX. stoljeća uopće nije poznavao instituciju građanskoga braka već je taj nužan preduvjet za seksualni odnos bio potpuno u rukama Katoličke crkve i svećenika. Kada je Ugarska uvela obvezni građanski brak 1895. to nije učinio i njen hrvatski dio što svjedoči o jakom utjecaju kršćanske religioznosti među tadašnjim Hrvatima. Ipak nije ih to priječilo u stvaranju stereotipa o svećenicima koji postoje do naših dana. Njihove seksualne sklonosti pri tome se nalaze na prvome mjestu. Dva svećenika istarske Fažane, Zvane Rabac i Lorenzo Darin, nalazila su se u međusobnom sukobu formiravši gotovo dvije stranke pristalica među župljanima. Kako bi se riješile Darina Rapčeve pristalice odigrale su na vrlo sigurnu kartu – prilikom posjete biskupa optužili su Darina za posjećivanje krčmi i vezu sa dvadesetdvogodišnjom sluškinjom Margheritom Vallon s kojom je čak začeo i dijete! Tek naknadno se je utvrdilo kako je otac djeteta drugi muškarac. No nisu svaki puta svećenici bili nevini. Na riječkom Trsatu gdje se nalazi poznati samostan franjevaca 1701. djevojka tuži svećenika Ivana Petrića za razdjevičenje njene mladosti. Sud određuje novčanu kaznu za svećenika koju mora platiti župi i djevojci . Nije svaki put rezultat bio ovakav, pa nerijetko sud tvrdi kako popa ne može prisiliti na plaćanje. Ne treba nas čuditi što su i svećenici dolazili u iskušenje seksualnosti kada znamo da su u Rijeci u XVIII. stoljeću odlazili na plesove i zabave koje biskup zabranjuje i proglašava đavolskim djelom. Čovjek se igrao sa ženama, uvlačeći svoje noge među njihove, tako da su se njegove noge nalazile među nogama žena, i to jedna noga između nogu jedne žene, a druga između nogu druge, tvrdio je očito detaljno upoznat zagrebačkim plesovima zagrebački kanonik sa početka teksta.Hrvatski svećenici očito nisu sjedili prekriženih nogu po pitanju celibata. Velike europske revolucinarne 1848. godine u Zagrebu se na čelu sa Pavlom Štoosom okuplja 200 svećenika koji među ostalim izazito nacionalnim zahtjevima spisa Zahtijevanja naroda traže i ukidanje celibata zbog njegove nemoralnosti! Zahtjev nije uvažen.

Pripisivanje seksu prvenstveno reproduktivne uloge u Europi, pa i među Hrvatima ne mora nas čuditi ili zgražavati. U vremenu u kojemu nije postojala mehanizirana industrija, a prosječan životni vijek iznosio 35 godina ljudska radna snaga bila je jedina koja je mogla obitelji priuštiti nužna sredstva za život. Održavati redovite seksualne odnose bilo je nužno jer veći dio djece umirao je do desete godine života. Spomenuta Đuradova unuka morala je sačekati dvanaestu godinu kako bi ušla u bračni odnos sa Hunjadijem. Ni nekoliko stoljeća kasnije, početkom XX. stoljeća nije Hrvatima bila strana ljubav prema današnjim kriterijma pubertetskoj djeci – javne kuće u Varaždinu, Bjelovaru, Osijeku i Sisku smatrale su dovoljnom dobnom granicom svojih prostitutki 14 godina! Zajednica je bila izazito osjetljiva na sva stanja u kojima je prirodna reprodukcija bila sprečavana. Iz Istre potječe primjer batarele, procesije neoženjenih muškaraca izazvane starijim udovcem koji je za suprugu uzeo mladu djevojku. Kroz selo se je išlo galamom, pjevale su se pogdne pjesmice, svirala kaotična glazba, a nerijetko je sve završavalo fizičkim obračunom!

Ovisno o ekonomskom stanju varirao je odnos prema dobivanju djece. Trudnoće su se nerijetko poticale raznim lijekovima ili magičnim radnjama. No s druge strane nerijetko se je trudnoća nastojala i spriječiti. Sa područja cijele Hrvatske potječu razni načini poticanja plodnosti: valjanje muškog djeteta po krevetu mladenaca, sljeme crnog sljeza za mušku potenciju, pokazivanje falusa napravljenog od tijesta i plodova…No naposljetku vjerovalo se je i u vrlo jednostavna rješenja – svježu vodu izvora kako je to npr. u zagorskom selu Bela. Čak su i u Austro – Ugarskoj poduzetnici marketingom apelirali na učinkovitost vode za plodnost – zastupnik ˝Sarajevskog kiseljaka˝ za Split, ljekarna “Aljinović i Marić” tvrdi da će ih ona štiti od ženskih bolesti.

Vrijeme sifilisa

Puno dramatičniji i neugodniji su načini sprečavanja trudnoće ili pak rješavanja začetog ploda. Koristili su se razni oblici dijafragme kao što je krpica namočena u ocat ili svinjsku mast koje je žena onda morala ugurati u sebe. Pomagala je i magija koja je tvrdila kako je dovoljno saviti vrh igle i stalno ga imati ua sebe. Iz Lipika početka XX. stoljeća (!) potječe ideja da ako žena neće imati djecu, neka tri užarena ugljenca gasi menstruacijskom krvlju, a ako hoće, neka ugljenac baci u vatru.

No kako se riješiti već nastalog ploda? Među Hrvatima su se širili razni “recepti”: barut u vodi iza koje se mora popiti šljivovica u Slavoniji, oleander u primorskim krajevima, čaj od listova ružmarina u selima Kastavštine… U vanbračnoj vezi u XVIII. st. u Labinu zatrudnjela je dvadesetjednogodišnja Giacoma Negrisin dospijevši u stanje koje su suvremenici nazivali jadnim. Ljubavniku njena trudnoća nije odgovarala, pa joj je slao razne napitke i pilule koje je kupovao kod lokalnog liječnika Ferinija. Ne htjevši piti napitak crne boje i nepoznatih sastojaka ljubavnik je pristupio primjeni sigurnijih metoda – udario ju je snažno šakom u trbuh! Ovo nas ne treba čuditi jer naša povijest puna je primjera djevojki koje same izvode zahvat koji je uključivao upotrebu vrućih predmeta, probijanje uterusa korijenjem celera, paunovim perom, pletečom iglom ili vretenom.

Photo: art/Jean-Léon Gérôme

Osim kršćanskog morala, ekonomskih interesa i ekonomskih nedaća još jedan posebno važan faktor utjecao je na seksualno ponašanje Hrvata. Sifilis, bolest koja u Europi vjerojatno ima stotine naziva, pojavila se je tek u XVI. stoljeću. Vezala se je prvenstveno uz vojnike, pa su tako Francuzi čiji vojnici su prvi bili zaraženi, dobili čast da bolest nosi naziv i po njima. Ni naši krajevi nisu bili pošteđeni epidemija. Početkom XIX. stoljeća riječki liječnik Cambieri nazvao je bolest škrljevskom jer su gotovo svi stanovnici tog mjesta u riječkoj okolici bili zaraženi! Krivac za zaraženih 4 000 od ukupno 15 000 riječkog područja vrlo brzo je pronađen – bila je to neka prostitutka Margica za koju se tvrdilo da je otrovala čitav naš kraj. Možemo onda slobodno reći da je utjecaj te jedne prostituke bio epohalan jer je i sam austrijski car Franjo I 1816. došao uvjeriti se koji su razmjeri bolesti zbog koje se ljudima nijesu mogle razaznati oči, nos, ni usta, a glava je izgledala kao nepravilna bezlična kugla, pokrivena modrikastom kožom i ožiljcima. U ovom stoljeću ni Dalmacija nije bila pošteđena velike epidemije sifilisa, pa se je u nacionalističkim borbama i argumentacijama tog vremena baratalo maštovitim argumentima: hrvatski nacionalisti su utvrdili kako je u Dalmaciji sifilisom zaraženo samo 2 posto stanovništva dok je Beču taj udjel pet posto! Trebao je ovaj podatak svjedočiti o kvalitetnijim moralnim vrlinama Hrvata…S druge strane…

Ovako strogo regulirana, nadgledana i kontrolirana seksualnost tražila je svoje “ispušne” ventile. Bili su to karnevali, prostitucija, homoseksualnost…Godišnji “kalendar seksa” gotovo u cijeloj Europi bio je određen središnjim kršćanskim blagdanom Uskrsom i vremenom korizme koje mu prethodi. U cijeloj Hrvatskoj prethodi joj razdoblje izrazite raskalašenosti, seoskih zabava, plesova, maškara, karnevala, pijanstva, seksa…Vrlo kruta statistika nedvojbeno pokazuje kako je najveći broj brakova sklapan upravo tijekom veljače tj. predkorizmenog vremena. Jednako jasni bili su i rezultati za nekoliko mjeseci – zimski mjeseci donose najveći broj rođenih ovisno kojeg datuma je točno bio Uskrs! Osim povećane seksualne aktivnosti Hrvati su se tada prepuštali vrlo neobičnim istraživanjima spolnosti. Krajem XVIII. stoljeća u Baranji biskup je bio bijesan i šokiran nakon što je vidio da se neki muškarci prerušavaju u žene, a žene opet u muškarce.

Photo: queer F

Prostitucija pak Hrvatima uopće nije bila strana iako je zajednica prema njoj imala preziran odnos. Srednjovjekovni Dubrovnik imao je četvrt prostitutki koja se je zvala Castelleto, Rijeka je smjestila prostituke izvan gradskih zidina i na sporedne puteve, a Trsat je u jednom trenutku dobio epitet piccola Venezia s obzirom da je u njoj u XVIII. stoljeću bilo 11 000 prostitutki! Prostitutke su bile ponižavane na razne načine, pa je tako jedna od njih bila tjerana uz šibanje sa vrha Trsata prema Riječini gdje je konačno dobila udarac u međunožje. Značilo je da se više ne smije vratiti…Ipak razdoblje Austro – Ugarske donosi zlatno doba prostitucije. Na nju se gleda kao na obrtničku djelatnost, a javne kuće kao poduzeća. Bujajući gradovi, Zagreb i Rijeka, bili su u to vrijeme dobro opskrbljeni kućama sa neprozirnim prozorima i crvenim svjetlima. Usluge su nudile prvenstveno Mađarice što ne znači da Hrvatice nisu bile poznate u ovom zanimanju. One su odlazile prema zapadnim zemljama kao Italija u kojima su nudile bolja zarada.Eskaliranjem epidemije sifilisa između svjetskih ratova i dolaskom komunizma mijenja se i stav prema prostituciji. U njoj komunizam vidi proizvod kapitalizma koji izrabljuje ženu, te to odlučuje promjeniti njenom zabranom.

Na kraju, sjetimo se lezbijskog silovanja Pudencijane Barbare. Njena osnovna sreća bila je u tome što je pripadala aristokratskom staležu za koji zakoni ponekad nisu vrijedili. Ako je išta konstanta hrvatske povijesti to je vrlo oštar odnos prema najvećem, prokletom zločinu sodomije koji je podrazumjevao homoseksualan odnos. Otkrivene i optužene homoseksualce sramoti se u javnoj paradi, žiguje, kastrira i naposljetku ubija spaljivanjem! Vrijedno je navesti kako je krajem srednjega vijeka kao grad sa najvećim brojem homoseksualaca u Europi isticana Firenza unatoč tomu što su i tamošnje gradske vlasti pokušavale surovo riješiti taj ˝problem˝. Intrigantno je da su npr. javne vlasti Dubrovnika uništavale spise koji su se odnosili na sankcioniranje grijeha sodomije, no nedvojbeno je da se je on konstantno javljao. Čak pet stotina godina kasnije, prema jednom svjedočanstvu, u tom istom Dubrovniku komunisti su uhvatili nekoliko homoseksualaca, stavili im vreće na glave, napisali ja sam peder, te ih tako vodili kroz grad. Kakva povijest ono treba biti učiteljica? Prepuštam Vama…

 

xxzmagazin

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh