Avdo Šabanović, Ilija Knežević, Nijaz Šahinović Nize, Ajdinović Nijaz Bugar, … Abadžija, Badrov, itd.
Pjesme ratna s kojima su heroji išli na borbene zadatke:
– Halid Beslic – Djeco Bosanska – (Audio 1993)
– Ja ti odoh majko Bosnu braniti (Ratni spot Armije RBiH)
Još je mnogo imena o kojima se danas malo, ili ništa, može čuti u javnom diskursu.
Da li postratne generacije znaju tko je bio Rasim Fazlić, Mijo Mateša, Kadir Jusić, Emir Redžić Tara, Behadil Memišević.
Gdje su nam živi heroji. Koliko društvene brige i odgovornosti smo pokazali prema suicidnim slučajevima heroja. Koliko smo društvene brige pokazali prema oboljelim herojima.
Jesu li nama HEROJI Ramiz Džafić, Alija Poljar, komandant Roki ili efendija Salko.
– Armija BiH – BH Patriotske pjesme
Puno je pitanja i samo jedan odgovor.
Zaboravili smo HEROJE.
Po hadžiji Esadu Esi Džafiću se ništa neće zvati. Njegovi saborci, prijatelji i rodbina nisu dio sistemskog tala.
Sjeća li se iko komandanta Zerde?
Da li smo kao društvo ušli u fazu prisjećanja historijskih činjenica kao mitološkog sjećanja. Kultura pamćenja bi trebala biti zasnovana na faktičkom – činjeničnom i argumentiranom osnovu,a mi smo ušli u prisjećajnu mitologiju.
Ljudi od znanja i struke kažu da se sjećanja grade i učvršćuju u komunikaciji, u razmjeni mišljenja, činjenica i argumenata. Zašto to nije slučaj kod nas?
Kolektivno sjećanje i politike pamćenja ovdje se strateški i smišljeno podređuju političkom, čitaj partijskom i sitnošićarskom interesu.
Manipuliranje sa sjećanjem i revizionističko nastojanje da se posljednji rat u BiH podredi nacionalističkim partijama i vjerskim zajednicama, već danas nas je dovelo u drastično iskrivljenu sliku posljednjeg rata. Sve češće smo u prilici čuti relativizirajuću filozofiju o podjednakoj krivnji, o građanskom ratu, o počinjenim zločinima na svim stranama, ….
Prošle godine su “Zlatne ljuljane” u Zenici pozdravljali tekbirima, a ne sa ratnim “Pozdrav domovini”. Komemorativne i memorijske manifestacije obavezno počinjemo s efendijama i ilahijama, a ako me pamćenje drži to je “novotarija” koju je na hinjaka i sramežljivo poturala SDA BiH i Islamska zajednica BiH braniteljima Republike BiH, negdje potkraj ratne “93, a intenzivnije narednih godina.
Nije li IZ BiH “uzurpirala” pravo na sjećanje na poginule borce proglašenjem “Dana šehida”, koji je s vremenom, skoro pa postao “službena” memorijska manifestacija institucija vlasti pod kontrolom Bošnjaka.
– Nedžad Esadović – Zastava Bosanska (modra boja na bijelome platnu)
– Ratne Patriotske pjesme RBiH (Download link)
Za ovdašnje prilike, možda bi se mogli prisjetiti:
– Adnan Bajramovic – Ovo je nase Visoko
– Halid Dedic – Visoko grade moj Patriotske pjesme Armije RBiH
P.S.
Za sve koje nismo spomenuli ovom prilikom, a zaslužuju pomen, naglašavamo da nam je namjera ukazati na probleme koje smo naglasili u tekstu.
Nadamo se i vjerujemo da će u skorije vrijeme, svima koji to zavređuju biti posvećeno dovoljno pažnje i interesa, kako bi ovdašnja hostoriografska priča bila utemeljena na istini, a ne “fabrikovana” prema dnevno-političkim, čitaj budžetskim interesima sitno-šićarđija.
M.H. – magazinplus.eu
Prvi put objavljeno 12.05.2018.
