Najnovija akvizicija u Bosni i Hercegovini – Graweovo preuzimanje Atos osiguranja samo je nastavak trenda konsolidacije u sektoru osiguranja koji je počeo prije godinu i po dana.
Krenulo je sa sa Graweovim prouzimanjem VGT osiguranja, koje je zbog nešto dužeg postupka pripajanja tek nedavno “utopljeno” u sarajevsku podružnicu austrijske grupacije, potom je Viener Insurance Group preuzelo Merkur osiguranje d.d. Sarjevo, da bi potom Bosna-Sunce-Osiguranje kupilo Zovko osiguranje čime je nastalo Adriatic osiguranje, a nedavno je Croatia osiguranje iz Zagreba preuzelo jedno od najmlađih ali istovremeno i ekspresno razvijenih društava – Central osiguranje.
Ono što je donedavno frustiralo učesnike na tržištu osiguranja – neodrživo stanje sa čak 27 društava, munjevito se nastalo mijenjati. Kao da je samo trebao okidač i jedna po jedna akvizicija u sektoru sa vrlo niskom koncen-tracijom počela se događati i krenula je lavina koja se vjerovatno neće zaustaviti na onome što se dosad dogodilo.
Šta nam ove akvizicije donose?
Prva vidljiva promjena je ukrupnjavanje i nestanak sa tržiišta nekoliko manjih i srednje velikih osiguravatelja, koju su očigledno dostigli limite u svom razvoju i stiglo je vrijeme pogodno za njihovu prodaju.
Rezultat ovih procesa jeste da imamo nekoliko vlasnički povezanih društava koja se promoviraju u najveće igrače na tržištu. To su Agram grupacija koja posluje kroz Adriatic osiguranje i Euroherc osiguranje, Grawe koje osim dvije podružnice – u Banjuj Luci i Sarajevu – sada ima pod svojom kapom i bijeljinski Atos, Wiener osiguranje koje je vlasnički “poklopilo” Merkur osigurnje, te Croatia osiguranje koje je u procesu preuzimanja Central osiguranja.
Formiraju se, dakle, grupacije i vlasnički povezane kompanije, sa dominantnim stranim korijenima, prije svega iz dvije zemlje – Hrvatske i Austrije – koja preuzimaju vodstvo na tržištu i dijelit će ubudeću najveći dio tržišnog kolača.
Kao što je nedavno za Indikator.ba Plus kazao Zlatan Filipović, preuzimanja koja se događaju su pozitivna jer je riječ o konsolidaciji koja omogućava razumniji pristup osiguranju, ali i koja polagano istiskuje sa tržišta osigura-vatelje u domaćem vlasništvu.
Sa osiguranjem će se vjerovatno u udućnosti dogoditi isto što je bilo i sa bankarskim sektorom, gdje je strano vlasništvo postalo predominantno.
Sasvim sigurno da su za kupce društva koja su kupljena imala određenu vrijednost u ljudima, prodajnoj mreži i osiguranicima koji su bili osigurani kod tih društava. Na tržištu, prema poznavaocima prilika, još ima atraktivnog “materijala” za akvizicije, ali pitanje je da li suonima koji su zaitneresovani za daljnji rast kroz preuzimanja interesantni neki od osiguravatelja koji su možda na prodaju.
Takav slučaj je posebno sa nekoliko manjih društava koja bilježe pad premije i koja gube tržišnu utakmicu. No, sasvim sigurno da proces konsolidacije tržišta nije završen i da i u narednom periodu treba očekivati vijesti o novim preuzimanjima.
Nije isključeno i da bi neka društva u nekom budućem periodu možda mogla nestati tržišta tako što će otići u stečaj ili likvidaciju.
Do kreiranja tržišne situacije u kojoj će biti neki optimalniji broj osiguravatelja sigurno će još proći vremena, te je za očekivati da njega nećemo doći u sadašnjem valu.
Međutim, daljnja preuzimanja do kojih će vjerovatno doći mogla bi spustiti broj osiguravatelja na nivo ispod 20, što bi za stanje u sektoru bilo prihvatljivijim.
Indikator
