logo
VGT

Građanin i korporativna politika?

Objavljeno prije 3 mjeseca . u sub, avg 19th, 2017

Odavno ideje pravednosti, jednakosti identiteta onih koji vladaju i onih kojima se vlada uz suverenost naroda, nemaju pretpostavke minimalne demokratske vladavine.

Ukoliko želite izaći iz ove korumpirane igre u kojoj se manje-više svi nalazimo morate početi vjerovati sebi i svojim instinktima.

Kurčeva davorija je politička mantra o demokratiji na mentalnoj svijesti GRAĐANA koji filozofiju života zasnivaju na defetizmu, mentalnoj ljenosti i parolama o snalažljivosti.

Nemate vi muda da uradite išta pravilno, jer znate da se nikada ne bi mogli odreći svojih dostignutih pozicija i svojih umišljenih sistema vrijednosti, a i slijepac „vidi“ da vlada utopijska harmonija opšte STAGNACIJE i da su vaši visoki standardi  najobićnije sljepilo.
Prestanite se glupirati iza svakojakih „profila“ po društvenim mrežama, a u međuvremenu se „pizdasto“ slikate po jeftinim manifestacijama u čast Lika – ogledala vašeg licemjerstva.

Odavno se stvarnost ne dešava kao refleksija svijesti, nego kao konstrukcija kognitivne stvarnosti koju proizvode tehnoznanosti. U takvom odnosu stvari tehnoznanost preuzima totalnu moć vladanja, afirmišući se kao kapital u formi nematerijalnog rada.

To je korporativna tehnologija vladanja svijetom kao tržištem bez obzira na to je li riječ o prodavanju magle ili prodaji nematerijelnog rada.

Postdemokratska elitna vladavina je isključila “stručnjake”, a legitimizirala i legalizirala konformiste i mentalne lijenčine.

Pravi problem današnjih društava je u odnosu kapitalizma i demokratije – sukob na relaciji temeljnih ideja slobode i demokratskog poredka.

„Kada čovek više ne bude okupiran smislom, kada mu postane nebitno za koga radi i šta se od njega traži, sve dok dobija novac da PREŽIVLJAVA u nekom utopijskom komforu… Onda će doći druga era robovlasništva i ono će biti SVOJEVOLJNO“ – Erih From

Znam da ništa ne znam – rekao je mudri Sokrat prije skoro 2000 godine. I danas su oni najobrazovaniji, najinteligentniji, najsposobniji među nama spremni da se poistovjete sa ovim stavom, jer upravo zahvaljujući svom sveobuhvatnom razumijevanju svijeta u kojem živimo – svjesni su koliko toga još ne znaju.

Nasuprot njima – a u psihologiji je to odnedavno i naučno dokazano – postoji veliki broj osoba koje precjenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvjereni da su kompetentni u oblasti u kojoj su zapravo totalni laici, a osim što nisu u stanju da sagledaju svoju nekompetentnost, nisu sposobni ni da prepoznaju tu kompetentnost kod drugih. Iako nam je ovaj fenomen svima poznat iz bližeg ili šireg okruženja, iz škole, porodice, s posla ili s malih ekrana – prvi put je zvanično definisan i istražen 1999. godine kada su psiholozi Dejvid Daning i Džastin Kruger sa Kornel univerziteta u Americi objavili rad o tome u Žurnalu psihologije ličnosti i društva, te je po njima dobio naziv Daning-Krugerov efekat.

Daning-Krugerova hipoteza počiva na sljedećim premisama:

 

– nekompetentne individue precjenjuju svoj nivo vještine
– nekompetentne individue ne umiju da prepoznaju vještinu u nekom drugom
– nekompetentne individue ne uspijevaju da primjete ekstremnost svoje neadekvatnosti
– ukoliko mogu biti istrenirani da poboljšaju svoj nivo vještine, ove individue mogu da   prepoznaju i priznaju svoj prethodni nedostatak vještine.

 

Još je britanski filozof Bertran Rasel pisao: „Jedna od bolnih stvari našeg doba je da su oni koji se osjećaju sigurnim glupi, a oni koji imaju maštu i razumijevanje ispunjeni su sumnjom i neodlučnošću.”

“Suvremeni kapitalizam karakterizira sve moderne zapadne civilizacije, ali ne gleda u budućnost, nego se brine samo za trenutnu ekspanziju, koja se ostvaruje kroz ukupno zaglupljivanje populacije”, kaže stručnjakinja – analitičarka i sama poduzetnica iz Rusije, Tatjana Vojvodina.

Prema analitičarki i poduzetnici, “mračnjaštvo i neznanje su posljednje utočište suvremenog kapitalizma, čime se stvaraju budale bez kojih moderno tržište ne može postojati”.

 

Kako se kreira korporativna politika?

 

Evo jedne zanimljive šaljive metafore o tome kako se kreira korporativna politika i kultura.
– Počnite sa kavezom u kome se nalazi pet majmuna.

 

– Unutar kaveza na kanap okačite bananu i postavite stepenice ispod nje.
Ubrzo će jedan od majmuna početi da se penje ka banani.

 

– Čim priđe stepenicama, poprskajte sve majmune hladnom vodom.

 

Poslije nekog vremena i drugi majmun će pokušati da dohvati bananu.

 

– Čim priđe stepenicama, poprskajte sve majmune hladnom vodom.

 

Ubrzo će, kada jedan od majmuna pokuša da dohvati bananu, svi ostali pokušati da ga spriječe.

 

– Tada možete da ukinete hladnu vodu.

 

– Izbacite jednog majmuna iz kaveza i dovedite novog.

 

Kada dođe novi majmun i vidi bananu, pokušaće da je dohvati.
Na njegovo iznenadenje, svi ostali majmuni počeće da ga napadaju.
Poslije još jednog pokušaja i napada, majmun zna da će biti napadnut ako proba da se popne uz stepanice.

 

– Zamjenite još jednog od starih majmuna novim.
Čim novi majmun počne da se penje uz stepenice – biće napadnut.
Prethodni novajlija sa entuzijazmom pristupa ovom kažnjavanju!

 

– Na isti način postepeno zamjenite sve stare majmune novim.

 

Svaki novi majmun će biti napadnut čim pokuša da se popne uz stepenice.

 

Većina majmuna koji ga tuku nemaju pojma zašto nije dozvoljeno penjanje uz stepenice, a ni zašto učestvuju u tuči novajlije.

 

Pošto ste zamjenili cijelu početnu postavu majmuna, ni jedan od preostalih majmuna nikada nije bio poprskan hladnom vodom..
Ipak, ni jedan majmun ne pokušava da se popne uz stepenice do banane.
Zašto? Zato jer koliko oni znaju – tako se tu oduvek radi.

 

I tako nastaje korporativna politika…

Pripremio: magazinplus.eu

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh