Prema mnogim parametrima, blagostanje čovječanstva je na višem nivou nego ikad. To nije slučajnost, jer uprkos tezi Samuela P. Huntingtona “sukobu civilizacija”, ono što se događa posljednjih decenija jeste zapravo fuzija civilizacija
(Newsweek.rs)
Raspoloženje u svijetu prilično je sumorno u posljednje vrijeme. Nemiri na Bliskom istoku izazivaju stotine hiljada smrti i pokreću milione izbjeglica; teroristički napadi odvijaju se širom svijeta; geopolitičke tenzije rastu u istočnoj Evropi i Aziji; ekonomija usporava… Sve to zajedno uzrokovalo je klimu dubokog pesimizma prema sadašnjosti i još gore, prema budućnosti.
Međutim, historičari koji će jednog dana proučavati naše doba vjerovatno će se čuditi sveprisutnom osjećanju neizbježne propasti.
Jednostavno rečeno, velike svjetske civilizacije koje su nekada imale u potpunosti odvojene identitete, sada se sve više preklapaju, a sve više ljudi na svijetu dijeli aspiracije zapadnjačke srednje klase – žele da im deca imaju dobro obrazovanje, da imaju priliku za dobar posao, da žive u stabilnoj i mirnoj zajednici. Umjesto da pada u depresiju, Zapadni svijet trebalo bi da slavi ovaj nevjerovatan uspjeh u ubacivanju svojih pogleda na svijet u druge velike civilizacije.
Marš razuma, izazvan dobom prosvjetiteljstva, proširio se po cijelom svijetu dovevši do nastanka pragmatičnih kultura koncentrisanih na rješavanje problema kao što je uspostavljanje stabilnog i održivog poretka. Sve ukazuje na to da će naredne decenije biti još bolje za čovječanstvo, osim ako Zapad ne izgubi vjeru u vlastite vrijednosti i povuče se sa globalne scene. Najopasniji segment današnjeg pesimizma jeste zbog toga prijetnja da se pretvori u samonajavljeno ostvareno proročanstvo koje će strahom spriječiti pokušaj revitalizacije globalnog sistema.
Korijeni savremene ere leže u Renesansi, dobu Prosvjetljenja i Industrijskoj revoluciji, zbog čega je Zapad jedina civilizacija zaslužna za modernitet. To nije postignuto na bezazlen način. Postojali su brojni problemi na dosadašnjem putu, a projektovanje moći Zapada na globalnom nivou imalo je strašne posljedice po mnoge kulture, regione i populacije. Ipak, rezultat svega jeste moderni pogled na svijet koji se oslanja na nauku i racionalnost u rješavanju problema, što je u krajnjem donijelo veliku korist čovječanstvu.
Prije samo pola vijeka, u svijetu je postojao sudar ekonomskih ideologija. Nikita Hruščov, bivši vođa Sovjetskog Saveza, tvrdio je da je država bolja u pružanju osnovnih dobara narodu, nego slobodno tržište. Danas, takav stav bi bio ismijan. Tržišna ekonomija učinila je kineske i indijske radnike daleko produktivnijim nego što su bili Cedungovi ili Nehruovi. Društva danas prihvataju činjenicu da je radnicima potrebna materijalna sigurnost kako bi bili produktivni i kako bi se osjećali koliko toliko dostojanstveno.
FOTO: Ilustracija (Pixabay)
Veći dio svjetske populacije danas je pismen, dobar dio je mobilan i ima pristup svjetskom znanju. Oko pola odraslih na svijetu posjeduje pametan telefon, kojih je na svijetu trenutno više nego ljudi. Ekspanzija nauke i tehnologije također je uticala na boljitak u životnom standardu.
Život većine ljudi u prošlosti bio je “brutalan, prljav i kratak”. Danas, prosječan životni vijek je porastao, a porođajna smrtnost se znatno smanjila. Sve to dogodilo se zahvaljujući boljoj higijeni i pristupu modernim bolnicama i lijekovima.
Na globalnom nivou razum preuzima primat od sujevjerja, zbog čega se u gotovo svakoj sferi života – od poljoprivrede do politike – postižu bolji rezultati.
Kako je poslije ropstva siromaštvo najgore što čovjek može da iskusi, borba se vodi i na tom frontu. Do 2030. godine ekstremno siromaštvo će, prema procjenama Američkog Nacionalnog Obaveštajnog Savjeta (USNIC), biće drastično smanjeno.
Umjesto optimizma zbog progresa u navedenom, Zapad je pesimistično raspoložen zbog sljedeća tri problema: turbulencije u islamskom svijetu, uspona Kine i ekonomske krize.
MODERNIZACIJA MUSLIMANA
U islamskom svijetu živi oko 1.6 milijardi ljudi – više od petine svjetske populacije. Većina njih smatra da je modernizacija muslimanskih društava neophodna kako bi se poboljšao životni standard i stvorila održiva srednja klasa koja će uživati u mirnom, produktivnom i ispunjenom životu.
Nasuprot tezi koji mnogi ističu, islam je u potpunosti kompatibilan sa modernizacijom što dokazuju Indonezija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Njihov primjer počinju da slede mnoge muslimanske zemlje koje su uvidjele da modernizacija ne znači nužno “zapadizacija” i globalizacija. Društveni i ekonomski razvoj moguć je bez ugrožavanja kulturnih posebnosti.
Činjenica je da će veliki broj muslimana izabrati pobunu prije nego integraciju u moderan svijet, ali ako se ima u vidu da Islamska država broji oko 30.000 boraca, u odnosu na ukupnu muslimansku populaciju taj broj je zanemariv.
Pravi izazov, dakle, nije islamski svijet kao takav, već pronalaženje načina da se podstakne trend prihvatanja modernizacije i odbijanja radikalizacije. Velika greška koju Zapad pravi po tom pitanju jeste ignorisanje saudijske politike finansiranja radikalnih grupa. Dobar način za suprotstavljanje tome bio bi izgradnja škola i univerziteta koji će kontrirati fundamentalističkim učenjima. Na taj način postavilo bi pravo, legitimno takmičenje između dvije ideologije.
FOTO: Ilustracija (Pixabay)
IZAZOV KINE
Zapad je sve zabrinutiji zbog ekonomskog, vojnog i političkog uspona Kine. Ono što se zanemaruje jeste to da kineski uspeh vrlo lako može postati trijumf Zapada.
Kineski uspon upravo je izazvan prihvatanjem modernizacije, ali ne po cijenu napuštanja tradicije. Moderni Kinezi gledaju svoju savremenu državu kao produžetak milenijumske kineske civilizacije i trenutni period čak doživljavaju kao svojevrsnu renesansu.
Dualize kineske priče najbolje se vidi u šizofrenom odgovoru Zapada. Iako su zapadne zemlje podržavale otvaranje Kine, njen povratak na međunarodno tržište, dolazak kineskih studenata na zapadne univerzitete itd., što je sve dovelo do ponovnog uspona najmnogoljudnije zemlje svijeta, Zapad danas gleda da obuzda Kinu vojno, savezništvom sa Japanom
Ono što Zapad zanemaruje jeste da je Kini potrebno još par godina kako bi do kraja sprovela modernizaciju i da je, kao vodeća trgovinska sila svijeta, upravo Kina ta koja najviše gubi od ekonomskih kriza, zbog čega je malo vjerovatno da će se angažovati u bilo kakvom vojnom sukobu.
Kinesko društvo nikada neće biti replika zapadnog, jer je kineska kultura previše bogata da bi je bilo koji sistem apsorbovao, ali to ne znači da Kina ne prihvata određene “zapadne trendove”. Postoje gradovi u Kini u kojima se za noć rasprodaju karte za i po 15 operskih koncerata.
PESIMISTIČNI POPULISTI
Posljednji razlog zapadnog pesimizma jeste gubitak povjerenja u sistem i budući potencijal. Usporen privredni rast u razvijenim zemljama, sve veća nejednakost, politički status kvo i uspon populističkih opcija sa obje strane političkog spektra, doveo je do široko rasprostranjenog uvjerenja da je zapadni model upravljanja i ekonomije suštinski faličan.
Mnogi od navedenih problema su veoma stvarni i važni, ali daleko od toga da su nerješivi, zbog čega najveća opasnost vreba iz mogućnosti da će budući pesimistični lideri prije vidjeti prijetnje nego prilike, što će dovesti do daljeg urušavanja.
Umjesto da se povuče iz poretka uspostavljenog poslije Drugog svjetskog rata, Zapad bi trebalo da sarađuje sa Kinom, Indijom i Rusijom kako bi ojačao međunarodno pravo i obnovio temelje modernog svijeta tamo gdje treba. Saradnjom sa najvećom i dvije najmnogoljudnije zemlje svijeta, zapadne sile mogu napraviti novi, bolji svijet budućnosti… ili mogu da nastave sa politikom pesimizma i agresije što će nesumnjivo dovesti do pogoršanja globalnih problema, novih konflikata, nerazumijevanja i na kraju možda čak i kolapsa ljudske civilizacije kakvu danas poznajemo.
