logo
bios

Fra Drago Bojić: BiH ima šansu samo kao sekularna država, religijski utjecaj mora imati granice

Objavljeno prije 3 sedmice . u pon, mar 26th, 2018

U intervjuu za Klix.ba fra Drago Bojić govori o sekularnom i religijskom u našoj zemlji, HDZ-u i Katoličkoj crkvi, Draganu Čoviću i brojnim drugim temama. Upitali smo ga kakvo je zapravo naše društvo te koliko je utjecaj religije jak, a koliko ustavni sekularizam ima uporište.

“Od devedesetih godina prošlog stoljeća naše društvo na različite načine trpi ‘diktaturu religijskog’ i to onog negativnog i ružnog unutar vjere. Previše je religije u javnosti i to šteti i njoj samoj, a i onemogućava da se gradi sekularno društvo unutar kojeg će i religija imati svoje mjesto kao njegov stimulativni i proročki dio, a ne kao čudovište koje plaši ljude i koje se posvuda ukazuje. Previše je paradne, političke i narodne religije i u religijskim zajednicama i u javnom prostoru. Umnožavanje religijskih sadržaja, na čemu insistiraju religijski poglavari, ne vodi nužno do jačanja vjere. Štoviše, često šteti kvaliteti vjere. To bi se u budućnosti religijskim zajednicama moglo vratiti kao bumerang, jer će se takvom praksom zgaditi vlastitim članovima koji će ih napuštati i na koncu se i okretati protiv njih, što se dogodilo i događa u nekim zapadnim društvima”, kaže fra Drago Bojić.

Ima li onda Bosna i Hercegovina šansu kao sekularna država ili je njena budućnost religijski određena, pitanje je koje se nameće.

“Bosna i Hercegovina jedino i ima šansu kao sekularna država. Da bi to postala mora usvajati i provoditi zakone modernih demokratskih država, riješiti nacionalna pitanja i umanjiti društveni utjecaj religije, ne u smislu da religiju marginalizira ili da ju dokida, jer bi to bilo kršenje vjerskih prava i državno nasilje, već da postavi granice religijskog utjecaja. Kod nas, a i diljem svijeta se puno govori o vjerskim pravima, ali mora se govoriti i o granicama tih prava i privilegija koje se zloupotrebljavaju za interese religijskih institucija i pojedinaca”, kaže naš sagovornik.

Zanimalo nas je i mišljenje fra Bojića o tome kako treba da se postavi pravi i istinski vjernik u ovom vremenu, kakav on treba da ima odnos sa svojom religijskom zajednicom, s religijom bez Boga kako je to jednom kazao.

“Teško je ulaziti u područje lične vjere jer je to dio čovjekove intime. Ali jedno je sigurno i to nam potvrđuju i historija i iskustva ljudi: što je vjera pojedinca više lična, to je manje paradna i politička. Lična vjera je diskretna, tiha i suzdržana. Njome se ne maše u javnosti niti se na njoj grade nacionalni i politički programi. Takva vjera dopušta konstantnu autorefleksiju i sumnju, trudi se da bude društveno odgovorna i socijalno osjetljiva, poštujući druge vjere i svjetonazore. Takva vjera i nevjeru prihvata kao svoju nerazdvojnu i dragu suputnicu. Vjera i nevjera trebaju biti u vječnoj konverzaciji i svojom kritikom pobuđivati autorefleksiju druge, kako na jednom mjestu kaže poljski filozof Kolakowski”, kaže on.

Mnogo se govori o ugovorima koje država potpisuje s religijskim zajednicama, upitali smo Bojića šta zapravo treba religijskim zajednicama, čemu teže zahtjevi triju religijskih zajednica kada je riječ o pravima koja bi im posebnim zakonom ili ugovorom trebala biti garantovana.

“Bosna i Hercegovina ima zakon koji načelno uređuje prava vjerskih zajednica. Jedna od slabosti tog zakona jeste ta što se privilegiraju takozvane ‘tradicionalne’ vjerske zajednice u BiH (židovska, katolička, pravoslavna i islamska) i što se u njemu ne govori o granicama vjerskih prava. Taj zakon bi trebali pratiti drugi zakonski akti koji će se pozabaviti konkretnim pitanjima koja se tiču statusa i uloge religije u našem društvu, ali i stanja u religijskim zajednicama. Zakon poštuje unutarnju autonomiju religijskih zajednica, a to često religijski poglavari zloupotrebljavaju pa se iživljavaju nad svojim članovima kršeći konvencije o ljudskim pravima. Nijedna zajednica, pa tako ni religijska, ne smije biti izvan ili iznad državnih zakona. Predstavnici vjerskih zajednica sebi dopuštaju svašta pa i to da nezakonito grade vjerske objekte, a onda vrše pritisak na vlast da ih naknadno ozakoni. Koristeći spregu s političkim vlastima, prisvajaju sebi javne površine i prostore koji im zakonski ne pripadaju i tako potiču bezvlašće. Neki su konstantno u pratnji vlasti pa se često ne zna ko je vlast, a ko pratnja”, odgovorio je Drago Bojić.

Ovih dana u Neumu se održavala konferencija pod nazivom “Rješenje hrvatskog pitanja za evropsku Bosnu i Hercegovinu”. Zanimao nas je Bojićev stav kakvo to rješenje u idealnoj situaciji treba da bude, a kakvo treba Draganu Čoviću i HDZ-u.

“Tom skupu ne treba predavati nikakvu naučnu težinu. To je isključivo politički skup koliko god se sudionici tog skupa upinjali da ga predstave kao politički skup. To je akademska parada koja treba legitimirati politiku Dragana Čovića, osnažiti njegovu poziciju unutar hrvatskog naroda i uopće u BiH i Hrvatskoj. Tužno je i razočaravajuće da se pripadnici akademskih zajednica daju uvući u Čovićev političko-akademski projekt čime čine veliku štetu cijeloj akademskoj zajednici”, smatra Bojić.

Od rata se stalno povlače teze o utjecaju religijskih zajednica na rezultate političkih zbivanja kod nas, posebno izbore. Pitali smo Bojića da li je taj utjecaj sada manji i koliko je bitna uloga religijskih zajednica za nacionalne stranke kada je riječ o općim izborima koji se očekuju u oktobru.

“Utjecaj religijskih zajednica na politiku i izbore u našoj zemlji je veliki, često i odlučujući. Kad primjerice HDZ BiH ne bi imao tako snažnu podršku ljudi iz Katoličke crkve, njegova bi moć bila puno manja i među Hrvatima bi se pojavile političke alternative. Ali naši biskupi i mnogi svećenici zbog malobrojnosti Hrvata stalno pozivaju na nacionalno jedinstvo kao jedinu mogućnost zaštite nacionalnih prava, a zapravo na taj način održavaju HDZ na vlasti. Kad bi se Katolička crkva postavila na distancu prema politici HDZ-a, započela bi katarza Crkve, a to bi mogao biti i početak katarze hrvatskog naroda u BiH. I u HDZ-u BiH ima časnih ljudi, ali oni su u manjini i ne mogu bitno utjecati na politiku te stranke. Mogu, naravno, promijeniti stranku, što im ja sve ove godine dobronamjerno i savjetujem, iako sam svjestan da to nije jednostavno učiniti jer je povezano s egzistencijalnim, ekonomskim i društvenim rizicima i gubicima i jer će u tom slučaju biti u nemilosti i kod mnogih predstavnika Katoličke crkve”, kaže naš sagovornik.

Fra Bojić je dosta pisao o presudama Haškog suda, o njihovoj važnosti te o percepcijama tih presuda kod nas. Zanimalo nas je kako danas poslije zatvaranja Haškog suda gleda na njega i njegovu ostavštinu.

“Bez obzira na sve kritike, od kojih su neke i ozbiljne i pravno utemeljene, ne treba omalovažavati ono što je učinio Haški sud. Da nije bilo tog suda, mnogi zločini bi ostali nesankcionirani, a mnogi zločinci nikad ne bi odgovarali za svoja zla. Sada je red da i ovdašnja tužilaštva i sudovi konačno počnu raditi ono zbog čega i postoje. Još je puno ratnih zločinaca u našim društvima i treba ih izvesti pred lice pravde. To se mora učiniti zbog žrtava, ali i zbog toga da se naša društva pročiste od zločinaca i oslobode tereta rata”, rekao je Bojić

Na kraju smo došli do opće teme, kako naš sagovornik gleda na budućnost Bosne i Hercegovine, koliko je njena budućnost upitna i koliko je realno očekivati neki veliki preokret.

“Nažalost, nema pokrića za optimizam. Nije upitna budućnost Bosne i Hercegovine – nje će biti i ona će nas vjerojatno sve nadživjeti. Upitna je budućnost njenih građana koji su i sami krivi što žive u ovakvom društvu jer se na njihovim glasovima desetljećima održavaju vladajuće političke stranke. Iluzorno je očekivati velike preokrete, ali može se postepeno mijenjati politička klima. Izbori nude tu mogućnost”, kazao nam je na kraju fra Drago Bojić.

Klix
Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh