Japanci protiv crnih tački u BiH: Vareško jezero Veovača prvo na spisku
To što se pretpostavlja da u Evropi postoji oko 10.000 aktivnih, zatvorenih i napuštenih rudnika iz kojih ističe pet do deset milijardi kubnih metara zagađene rudničke vode u evropske vodotoke, tiče se i nas u BiH, utoliko prije što se i u njoj nalaze neke od ovih po život cijele planete opasnih crnih tački.
(Oslobođenje)
Dvije od njih su u općini Vareš, a o čemu se radi, možda najbolje govori podatak da je Japanska agencija za međunarodnu saradnju (JICA), predvođena gospodom Hirashima Junom i Anzai Ryoheiom, posjetila ovaj gradić nekoliko puta. Nakon toga je jezera Veovača i Smreka stavila na spisak svojih prioriteta, saznajemo od Boška Andrića, višeg referenta za projekte iz Općine Vareš.
Ozbiljna prijetnja
Da nisu u pitanju puste tlapnje, govori i činjenica da je prije izvjesnog vremena u Općini prezentiran projekt izrade master-plana za sanaciju crnih tačaka u BiH, za čije provođenje će biti odgovorna i ministarstva – vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, te okoliša i turizma Vlade FBiH. Projekt će trajati do petog jula 2014. i iz više je razloga, naravno, posebno bitan za općinu Vareš, ističe Andrić, dodajući da kisele rudničke vode predstavljaju jednu od najozbiljnijih prijetnji vodnom okolišu.
“Ali, nažalost se rijetko tako i tretiraju. Praksa jugoistočne Evrope je da se pažnja posvećuje, uglavnom, otpadnim vodama nastalim u tehnološkom procesu odvajanja mineralne sirovine i otpadnim vodama iz jalovišta. Okolinska dimenzija procjednih, tj. drenažnih voda iz rudarskih okana je zanemarivana u odnosu na sigurnosnu dimenziju koja se ovom aspektu pridaje”, kaže Andrić, napominjući da efekti procjednih voda na ekosistem donedavno gotovo da nisu nigdje razmatrani.
Šta su rudničke vode?
Sagovornik objašnjava: “Kada voda otiče površinski ili podzemno i pri tome obstrujava rudno tijelo koje sadrži sulfide, u kontaktu sa zrakom i vodom nastaje sumporna kiselina, odnosno pospješuje se proces prirodnog nastanka kiselih voda. Nakon što voda dostigne određenu razinu kiselosti, prirodno prisutna bakterija ubrzava proces oksidacije i acidifikacije, kao i proces procjeđivanja veće količine metala iz rudnog tijela. Kiselina koja sa sobom nosi metale će se ocjeđivati sve dok je stijena izložena zraku i vodi, te dok se prisutni sulfidi ne procjede.”
Površinskim otjecanjem i podzemnim cirkulisanjem voda nastala kiselina i rastvoreni teški metali sa lokaliteta rudnika dospijevaju u obližnje potoke, rijeke, jezera i izvorišta.
Kakvo je, što se svega ovoga tiče, stanje u Varešu? Andrić ističe da u području tamošnjeg rudnika željeza kisele rudničke vode dolaze u kontakt sa stijenama, koje sadrže sulfidne minerale i teške metale. Ovi se procjeđuju u podzemne i površinske vode te uzrokuju kontaminaciju zemljišta. “Analize su pokazale blago povećane vrijednosti željeza, olova, bakra i cinka u gornjim slojevima zemljišta bivaju apsorbirane u korijen biljki. Te biljke čovjek jede”, kazuje Andrić.
Na prostoru površinskog kopa ovog rudnika, nakon prestanka ispumpavanja, još 1993. godine, formiralo se vještačko jezero od oko 3.000.000 kvadratnih metara. To je ta prva crna tačka koju ekspertni tim sa Japancima na čelu želi pomnije istražiti.
Druga je Energoinvestov rudnik olova, cinka, barita Veovača, koji je, također, nakon rata napušten, ali nije saniran. Andrić objašnjava: “Na prostoru gdje se ispirala jalovina formirano je vještačko jezero sa oko 1.000.000 kvadrata. U blizini se napasa stoka, ali se i obrađuje obližnje zemljište.”
Vjetar nosi opasnost
Sumnja se da je jezero Veovača zatrovano cijanidima i teškim metalima, navodi Boško Andrić, upozoravajući: “Prestankom rudarskih aktivnosti ne prestaje i problem zagađivanja. Naprotiv, on može trajati i desetljećima nakon zatvaranja rudnika, a problem se pojavljuje vrlo brzo nakon prestanka crpljenja vode. Podzemne vode, čiji je nivo crpljenjem bivao umjetno snižavan, počinju dostizati svoj prvobitni, originalni nivo. Voda tada plavi rudnike i ističe kroz horizontalna okna u riječne doline i rijeke. Nama je trenutno najvažnije to što će se, zahvaljujući ovom projektu, naravno ukoliko budemo dobili i odgovarajuću finansijsku podršku za njega, tačno znati trenutno stanje. Koliko je toksičnih metala u vodama, koliko su, shodno sadržaju hidroksidnih soli željeza, aluminijuma i arsena ti vodotoci pogodni za vodosnabdijevanje i rekreaciju. A da i ne pominjem to da sa područja na kojima nije izvršena rehabilitacija rudničkih lokaliteta uvijek vreba opasnost povezana s udisanjem i gutanjem prašine koju nosi vjetar. U
toj prašini su kadmijum, olovo, živa, srebro…”, nabraja sagovornik, veliki zaljubljenik vareških ljepota i baštine.
Utoliko prije ga raduje to što je Japanska agencija za međunarodnu saradnju pažnju usmjerila na ove dvije crne tačke. A nastavak ove priče se, svakako, ne tiče samo Vareša.
