Još se u potpunosti nije bila stišala bura oko uhićenja hrvatskih generala i branitelja Orašja, da bi već ubrzo nakon toga uslijedila nova tajna operacija Čovićevih proruskih i prosrpskih agenata, a koja je imala za cilj najaviti moguća nova uhićenja hrvatskih generala i visokih časnika HVO iz Žepča.
Cilj ove operacije je bio preusmjeriti fokus pozornosti hrvatske javnosti sa slučaja Orašje na mogući novi slučaj uhićenja hrvatskih generala i visokih časnika, te prebaciti odgovornost sa srpske na bošnjačku stranu, odnosno skinuti teret odgovornosti saDragana Čovića i njegovih odanih kadrova (bivšeg oficira KOS-a JNA Mije Krešića koji je prijatelj i poslovni partner aktualnog ministra vanjskih poslova Srbije Ivice Dačića, Mijine rodice v.d. glavne tužiteljice BiH Gordane Tadić i zamjenika direktora SIPA-eĐure Kneževića, kojega je upravo Dragan Čović instalirao na ovu odgovornu poziciju).
Isti su detaljno isplanirali i odabrali tajming uhićenja branitelja Orašja uz pomoć Dodikovog osobnog tužitelja Milenka Kajganića, koji je SIPA-i naložio uhićenje pripadnika HVO-a, te Dodikovog odanog sudca Siniše Gluhajića rezidenta BIA-e iz Tuzle, dugogodišnjeg odvjetnika u Beogradu, koji je i odredio pritvor desetorici Hrvata branitelja Orašja i Posavine. Ono što je posebno indikativno je da je ova planska i smišljena aktivnost izvedena upravo na jedan od najvećih katoličkih blagdana Svih svetih i samo dva dana nakon državničke posjete hrvatskog premijera Andreja Plenkovića Bosni i Hercegovini, kada je hrvatski premijer Plenković na potpuno jasan i nedvosmislen način izrazio punu potporu BiH i njenim institucijama vezano za očuvanje njene cjelovitosti, ravnopravnosti, suverenosti i jednakopravnosti svih naroda koji u njoj žive, te dao punu potporu integraciji BiH u EU, kao i punopravno članstvo u NATO-u.
Optužnice protiv hrvatskih branitelja u Žepču
Prema saznanjima iz dobro obaviještenih krugova doznajemo da se u žepačkom slučaju radi o klasičnom spinu, koji ima za cilj izazivanje sigurnosne i političke nestabilnosti, unošenje dodatnog straha i nemira među hrvate, kako branitelje Žepča, tako i Središnje Bosne, Posavine i Hercegovine, a sve s ciljem pasiviziranja Čovićeve opozicije, poticanja na iseljavanje, odnosno bijeg u Hrvatsku, što i jeste strateški cilj memoranduma SANU, na koji način se pokušava destabilizirati sigurnosna situaciju u BiH i Hrvatskoj, te dovesti do pogoršanja odnosa na relaciji Zagreb – Sarajevo.
Iz cijele ove situacije je potpuno razvidno da je na djelu osveta i progon velikog dijela hrvatskih generala i visokih časnika od strane Dragana Čovića izgleda glavnog protagoniste memoranduma SANU među hrvatima, na koji način želi eliminirati njihov uticaj i u potpunosti pasivizirati svoju političku konkurenciju, te na taj način očuvati vlast i zaštititi se od istraga i progona poradi kriminala i korupcije ogromnih razmjera, obmanjujući javnost, proizvodeći tenzije na nacionalnoj osnovi, upozoravajući na mogućnost novih sukoba i sličnih ugroza, a za sve ovo su odgovorni upravo “oni”, tj. politička elita na čelu saMiloradom Dodikom i Draganom Čovićem.
Srpska politika u BiH
Naime sve ove aktivnosti usmjerene su prema onima koji ne podržavaju kriminalnu politiku Dragana Čovića i onog dijela HDZ-a kojeg on predstavlja. Nažalost, od kada je Dragan Čović na čelu HDZ-a BiH, HDZ se pretvorio u instituciju koja zajedno sa SNSD-om neumorno radi na destabilizaciji sigurnosnih i političkih odnosa u BiH, da bi na taj način isključivo štitili i promicali proruske i prosrpske interese u BiH, tj. sudjelovali u njenoj razgradnji, dovodeći hrvatski narod u potpuno nepovoljan položaj u odnosu na druga dva naroda, jer je poznato da u RS hrvati ne postoje kao politički narod, niti se projekt povratka prognanih uopće provodi, a u jednom malom dijelu gdje se provodi obnova obiteljskih kuća hrvata povratnika uz financiranje hrvatskih institucija, vlasti RS uopće ne surađuju, niti izdvajaju bilo kakva sredstva za održivi povratak a što je njihova obaveza prema Daytonskom Ustavu, dok se istovremeno prema dijelu povratnika vrši teror i zastrašivanje od strane radikaliziranih pripadnika srpskog naroda, bliskih četničkom ravnogorskom pokretu, a koje Čovićevi mediji (Večernji list i slični) uporno ignoriraju i stavljaju pod tepih.
Paralelno s RS-om u kojem dominira srpski separatistički koncept, u Federaciji BiH na djelu je bošnjački unitaristički koncept s ciljem ostvarenja dominacije većinskog bošnjačkog nad manjinskim hrvatskim narodom, a što je jednim dijelom i proizvod nepovjerenja prouzročenog uzročno-posljedičnim vezama Dragana Čovića i Milorada Dodika (SNSD-HDZ), te separatističkih prijetnji koje dolaze iz RS-a, gdje bi u slučaju takvog razvoja situacije, zahvaljujući u prvom redu korumpiranim Čovićevim kadrovima, te kriminalnoj i neodgovornoj politici Dragana Čovića, opet hrvatski narod u BiH ostao najkraćih rukava.
Da bi stvar bila gora, trenutno je na sceni u BiH jedna od najvećih kriza vlasti, koja je velikim dijelom proizvod najave revizije tužbe BiH protiv Srbije, a koju pored srpskog člana predsjedništva Mladena Ivanića nije podržao ni Dodikov član predsjedništva BiH Dragan Čović, gdje je isti na vrlo kritički način izjavio sljedeće:“Žalosti me sto je tako jedna važna odluka donesena bez konsenzusa, posebno jer to nije u skladu s onim kako smo se opredijelili da ćemo djelovati”.
Naglasivši također: „kako ne želi povrijediti nikoga, ali da ovakva odluka unosi nemir i narušava odnose u državi“, te da:”To nije dobro za institucionalnu ravnotežu i odnose na čijoj izgradnji smo naporno radili u proteklom razdoblju. Budućnost ove zemlje ovisi o kvaliteti unutarnjih odnosa koje ćemo izgraditi, a oni se ne mogu unaprijediti na ovakav način. Jednostrano djelovanje i odlučivanje ne vodi stabilnosti i prijeko potrebnom pomirenju”, dodao je lider HDZ-a i član Predsjedništva BiH.
Šešeljevi đaci
No sve ovo možda nebi previše zabrinjavalo da u isto vrijeme dok ovaj dodikovac i SANU “agent” Dragan Čović brani interese zvaničnog Beograda i zločinačke velikosrpske politike koju i dan danas propagiraju Šešeljevi kadrovi poput aktualnog predsjednika Srbije četničkog vojvode grobara Tome Nikolića, kao i aktualnog premijera i Šešeljevog najboljeg učenika Aleksandra Vučića, koji je u vrijeme Domovinskog rata zajedno s Šešeljom dolazio u tada okupirani dio RH gdje na snimci iz ožujka 1995. godine Vučić u vatrenom govoru u okupiranoj Glini okupljenima obećava da Srpska Krajina i Glina nikada neće biti Hrvatska, te naglašava da ukoliko srpski radikali pobijede Slobodana Miloševića, Vučić poručuje okupljenima da znaju da će živjeti u Velikoj Srbiji, jedinstvenoj srpskoj državi.
Šešelj je u više navrata javno tvrdio da je Aleksandar Vučić bio četnički dobrovoljac, koji je pucao po okupiranom Sarajevu. Pored Šešeljevih đaka Nikolića i Vučića, tu je i aktualni ministar vanjskih poslova Srbije Ivica Dačić jedan od najperspektivnijih kadrova arhitekte i kreatora svih zločina počinjenih na teritorijuu ex Jugoslavije Slobodana Miloševića, (popularno zvani „mali Slobo“), koji ima stalnu potrebu Hrvatskoj dijeliti moralne prodike za događanja iz II. svj. rata, čiji su rijetki sudionici još i danas živi, istovremeno taj isti “mali Sloba” u potpunosti negira zločine zločinačke i fašističke velikosrpske Miloševićeve politike u kojoj je zajedno s predsjednikom i premijerom Srbije i sam bio protagonist zločinačkih politika koje su odgovorne za genocid i najveće zločine počinjene na teritoriji Europe nakon II. svj. rata.
Njima smeta sve što je Hrvatsko, smetaju im ploče u obrani slobode i suvereniteta poginulih pripadnika HOS-a, koji su i nastradali od ruku srbočetničkog agresora, smeta im što Hrvatska modernizira vojsku nabavljajući novu tehniku i opremu, smeta im što se predsjednica Kolinda ispričava djeci na dan hrvatskih branitelja Dubrovnika od srbočetničkog agresora, i zbog greškom dospjele Pionir čokoladice u paketiće onih čiji su najmiliji i nastradali od tih i takvih pionira koji su nas umjesto čokoladica zasipali tonama granata i streljiva pa danas ta djeca nemaju svoje očeve, majke, braću, sestre, rođake i sl., ubijajući i orgijajući nada svim u RH i BiH što nije srpsko.
Njima sve smeta, dok Draganu Čoviću ništa ne smeta, on neće stati u obrani ničega što je hrvatsko, on se svojim šefovima ni na koji način ne želi zamjeriti, a na licemjeran način koristi svaku prigodu ulizivati se i predsjednici RH i premijeru Andreju Plenkoviću iako svoju politiku ne usklađuje s njima, nego s onima koji su glavni krivci za sve strahote i stradanja na ovim prostorima. Dok se isti ovi prethodno spomenuti propinju na zadnje noge zbog same najave revizije tužbe BiH protiv Srbije, sa iste te srpske strane koju zastupa i Milorad Dodik pristižu nove istrage i najave novih optužnica prema hrvatskim braniteljima i generalima HVO i HV i to čak njih 12, uključujući i jednog generala armije R BiH.
Susret s članovima Hrvatskog generalskog zbora
S toga postavljamo pitanje vođi Draganu Čoviću: Imajući u vidu da si sam izjavio kako te žalosti najava tužbe BiH protiv Srbije, žaloste li te i najave novih optužnica prema generalima i hrvatskim braniteljima HVO i HV, ili je pak u pitanju tvoja taština i tvoja osveta za nedavni doček kakav su ti priredili članovi Hrvatskog Generalskog Zbora u Zagrebu, odnosno obračun sa hrvatskim generalima i časnicima, tvojom opozicijom i neistomišljenicima koji si dogovarao sa svojim specijalnim savjetnikom Stankom Čolakom i najboljim svojim drugom Miloradom Dodikom, na nedavnom zajedničkom druženju u restoranu „Agape“ u Banjaluci?
Javna je tajna da postoji politički dogovor nacionalnih vođa svih triju naroda u BiH oko podizanja političkih optužnica za ratne zločine, na koji način se svaki od njih rješava svoje opozicije unutar vlastitog naroda, eliminirajući na taj način svoju političku konkurenciju. S toga možemo zaključiti da dok se Dragan Čović protivi reviziji tužbe BiH protiv Srbije, istovremeno njegovi i Dodikovi suci i tužitelji donose naloge za uhićenje, određuju mjere pritvora i pripremaju nove optužnice protiv hrvatskih generala i visokih časnika HVO i HV koji su branili svoj narod od velikosrpske agresije na BiH i RH, na ovaj način se evidentno, kako sam Čović voli istaći: „nastoji očuvati institucionalna ravnoteža i odnosi na čijoj izgradnji se naporno radilo“.
Nije jasno kad spominje institucionalnu ravnotežu da li pod tim podrazumjeva održanje na vlasti sebe i svojih „Sokolova” i očuvanje svojih osobnih interesa, il kad spominjanje odnose na čijoj se izgradnji naporno radilo misli na svoje prijeratno djelovanje u okviru struktura KOS-a i tada uspostavljene odnose sa svojim beogradskim šefovima, koje je uspio očuvati sve do današnjih dana, a što je u potpunosti vidljivo.
U posljednje vrijeme kada se sastanu Dragan Čović i njegov drug Milorad Dodik, krenu il nove optužnice prema hrvatima il novi spinovi za koje u ovakvim slučajevima Čović ne ističe da imaju za cilj pogoršanje teško izgrađenih odnosa, kao u slučaju tužbe BiH protiv Srbije, ili unošenje nemira i nesigurnosti kod hrvata, a poglavito hrvatskih branitelja!
Neka obilježja političkog djelovanja Dragana Čovića:
– Izjava Milorada Dodika nakon izbora Dragana Čovića za člana predsjedništva BiH: „Dragan Čović će više biti član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske nego Mladen Ivanić“, ova izjava u potpunosti ilustrira i ukazuje na spregu, kao i karakter odnosa Milorada Dodika i izabranog člana predsjedništva iz reda hrvata, (namjerno ne želim reći hrvatskog člana predsjedništva), te vrlo visok stupanj povjerenja koji Milorad Dodik ima spram Dragana Čovića. Ova izjava izravno upućuje na pozadinu tih odnosa, tj. onih ODNOSA koji upravo i mogu jamčiti ovako visok stupanj povjerenja…!
– Skupljanje jeftinih političkih bodova odlaskom na proslavu Oluje u Knin 2015 godine, gdje se Čović nije obratio niti hrvatskoj javnosti, niti hrvatskim braniteljima, da bi tri dana kasnije bio na svečanom ručku u društvu srpskog patrijarha Irineja, Vladike Grigorija, Milorada Dodika te predstavnika političkog i javnog života Republike Srpske, upriličenom povodom posvećnja crkve Kristovog uskrsnuća u Prebilovcima, posvećene srpskim žrtvama ustaškog pokolja u Drugom svjetskom ratu.
Razlog dolaska na ovaj svečani ručak evidentno je iskupljenje pred srpskim zvaničnicima zbog prethodnog odlaska na proslavu Oluje u Knin, gdje se na tom veličanstvenom događaju takozvani hrvatski Član predsjedništva BiH Dragan Čović nije niti obratio, a kamoli da je hrvatskim braniteljima, hrvaticama i hrvatima čestitao dan oslobođenja RH i DAN domovinske zahvalnosti, povodom jedne od najblistavijih i najveličanstveniih pobjeda u hrvatskoj povijesti, koja je rezultirala oslobađanjem okupiranog područja RH, te omogućila potpunu deblokadu Bihaća i Bosanske Krajine, i stvorila sve preduvjete za izvođenje završnih oslobodilačkih operacija na teritoriju BiH i potpunog sloma srbočetničkih agresorskih postrojbi, prisilivši na taj način srpsku stranu na čelu s Miloševićem na potopisivanje Dejtonskog sporazuma, kao jamstva za uspostavu trajnog mira.
– Nakon neprimjerenih napada srpskih političara na hrvatskog katoličkog biskupa Franju Komaricu iz Banjaluke povodom njegovog javnog istupa, kada je uporedio stradanje na Bleiburgu sa događajima u Banjoj Luci tijekom rata, te stradanjima i progonu preko 150.000 hrvata katolika iz RS-a, Član Predsjedništva BiH i predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović izjavio je: „kako se on ne želi uključiti u medijska prepucavanja oko izjave biskupa Komarice o stradanju Hrvata u Republici Srpskoj…jer se ne želi vraćati u prošlost“. Dalje je rekao: „kako neće komentirati što tko izjavljuje, jer ako bismo se time bavili vratili bismo se u 90-e godine, a on je vjerovao da smo tada bili u 2016.godini“, Zamislite???
Iako su napadi i izjave svih srpskih političara koji su tada razapinjali biskupa Franju Komaricu, što se uopće usudio i spomenuti zločine nad nesrpskim življem u Banjaluci i RS više podsjećale na ratnu 92’ i početak velikosrpske agresije, nego na 2016 godinu, no ni to nije navelo Dragana Čovića da zaštiti biskupa od političkog linča promotora velikosrpstva.
Dragan Čović nikada ni jednom riječju nije spomenuo stradale i protjerane hrvate iz RS, kojih je prema popisu stanovništva iz 1991. godine na prostoru današnje RS živjelo preko 220.000, dok njegovi srpski mentori iz Beograda i sa slike iznad ne propuštaju priliku obrušiti se na sve što je hrvatsko, no Dragana Čovića to uopće ne uznemirava, isto kao što ga ne zabrinjava ni činjenica univerzalne jurisdikcije Srbije za koju se sama proglasila nadležnom za cijeli prostor ex Jugoslavije.
No kad podrobnije sagledamo situaciju zašto bi ga i brinula ta jurisdikcija agresora na RH i BiH, kada on nije bio među braniteljima koji su branili BiH i Hrvatsku od velikosrpske agresije, vjerojatno s toga isti puno češće i gostuje u Beogradu nego u Zagrebu, i to s avionom Vlade RS, koji kad god poželi dolazi po njega u Mostar i vozi ga put Beograda.
