BiHPolitika

Fadil Novalić: Odraz u ogledalu

Financijsko-informatička agencija očito je rezervat za djecu političara jer je tamo pozapošljavano još poneko zlatno dijete, krema na torti Bosne i Hercegovine

Bruje mediji ovih dana o tome kako je federalni premijer Fadil Novalić bez konkursa zaposlio svoju kćerku Adu Novalić na neodređeno, naravno, u Financijsko-informatičku agenciju. Čude se mediji, čude se ljudi u komentarima po društvenim mrežama. Stariji su nesumnjivo galamili na televizore dok se ta vijest čitala na Dnevniku.

Financijsko-informatička agencija očito je rezervat za djecu političara jer je tamo pozapošljavano još poneko zlatno dijete, krema na torti Bosne i Hercegovine. Kao mala digresija, može li se pita, pa samim time i torta, od lošeg materijala praviti, al’ hajde sad, pustimo to. Problem je i šta li uopće sa 120 zaposlenih radi nešto što se zove Financijsko-informatička agencija kojoj je na čelu farmaceut Esad Mahmutović.

Nazvali ljudi da provjere šta tamo radi tatina Ada Novalić, dobili informaciju da je Ada na godišnjem. Bolji joj sistem od Titinog socijalizma. Tek zaposlena, već se ima i godišnji i para za godišnji. „Ima se, može se.“

Čudno je samo zašto se mi svi tome čudimo? Snebivamo se na zapošljavanje Ade Novalić kao da je to nešto novo, nešto neobično, nešto nezabilježeno. Od rata, a i prije rata, koji god je mogao i gdje god je mogao, pozapošljavao je koga god svog je mogao. Zapošljavali žene, muževe, kćerke, sinove, rođake, kumove, tetke, strine…

Puni državna uprava i javna preduzeća takvih koji imaju svoj referat samo na papiru. Praktično, sjede tamo besposleni i uživaju, ako im dosada ne smeta pretjerano. Uduplao se broj zaposlenih u državnoj upravi za ovih 20 godina, i to minimalno. I još raste taj broj. Krediti MMF-a se dižu da se isplate toliki „zaposleni“. Dobro, navodnici, jer da bi neko bio stvarno zaposlen, podrazumijeva se kako nešto radi. Ovi ne rade ništa. I to doslovno ništa.

Postoji i moralna obaveza kriminalnog zapošljavanja vlastite familije. Ako ne zaposli, narod se sprda, ismijava: „Papak, nije mogao sina zaposlit.“ „Niko i ništa u preduzeću, ne šljive ga tamo. Eno ni dijete nije zaposlio u firmu.“ Čudimo se Fadilu Novaliću, a svi odreda gledamo kako se na isti način zaposliti, ili smo već tako zaposleni pa lažemo da nismo. „Ja bogami pošteno, bio konkurs.“ Bio, vjerojatno objavljen u listu „Bombaj danas“, a u konkursu propisana točna visina kandidata.

Karikiram malo, ali svi jako dobro znamo kako to sve izgleda i kako se zapošljava. „Imam ja čovjeka tamo.“ Taj sistem vrijednosti nam je postao savršeno normalan. Treba osudit Fadila Novalića i njegovo zapošljavanje kćerke, ali trebamo se i svi mi zapitati i pogledati u ogledalo. Možda vidimo u odrazu Fadila Novalića.

D. Š. (Prometej.ba)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close