I oni postoje – protivnici Erdoganovog referenduma. Oni u njemu vide opasnost za demokratiju. Oni su se organizovali po njemačkim gradovima i pružaju mu otpor.
“Svaka žena koja kao Turkinja cijeni svoju slobodu mora glasati sa Ne!”, kaže Nurcihan Bas. Ova mlada žena po kelnskom trgu Neumarkt hoda sa dva transparenta na kojima piše “Hayir” što na turskom znači “Ne”. Demonstracije u centru Kelna organizova je Günay Capan. Samo mali broj ljudi se te hladne i kišne subote okupio na trgu. “Turski narod bi trebao pomoću referenduma glasati protiv protiv demokratije? Pa to je apsurdno!”, kaže Capan. Niti on, niti ljudi koji su s njim i spadaju u one koji kažu “Ne!”, ne pripadaju nekoj partiji. Oni su, kaže, tek građani koji žele informisati narod. “Mnogi ne znaju o čemu se uopšte radi kada je u pitanju referendum. Oni misle da glasaju za ili protiv Erdogana. Ali ovdje se radi o promjeni režima.” Brojnim diskusijama, manifestacijama i uz pomoć info-štandova Capan i njegovi saborci ljude žele informisati o čemu se tu zapravo radi.
“Pa ko hoće da živi u diktaturi?”, pita Dogan iz Kölna. Ovaj 25-godišnjak je protiv promjena ustava koje planira Erdogan. Sa svojim bubnjem on stoji na kelnskom Neumarktu. Kaže da među njegovim prijateljima ima puno Erdoganovih pristalica. Shodno tome je predstojeći referendum u krugu njegovih prijatelja – tabu. “Pristalice Erdogana odmah se osjećaju napadnute kada se izjasnim kritički protiv referenduma”, kaže on. “Ne razumijem svoje prijatelje koji su sa mnom odrasli u Njemačkoj.”
Podjela turske zajednice
Referendum uvođenju prezidijalnog sistema kako je to planirao Erdogan, podijelio je tursku zajednicu u Njemačkoj. I umjetnik Ali, koji ne želi da kaže pravo ime, protivnik je ustavnih promjena i zbog velikih razlika u mišljenju izgubio je kontakt sa većim dijelom svoje familije. Neće biti ni na vjenčanju svoje kćerke koja slavi u Turskoj. Pošto posjeduje turski pasoš, plaši se da bi zbog kritičnih tekstova protiv Erdogana mogao biti uhapšen i strpan u zatvor.
Günay Capan: “Na nama je da biramo između demokratije i diktature”
Tzv. “Ne-inicijative” aktivne su po mnogim njemačkim gradovima. Turgut Yüksel, poslanik SPD-a u pokrajinskom parlamentu Hessena, i sam je pokrenuo jednu “Ne-inicijativu” u Wiesbadenu. Turgut Yüksel i njegova saborkinja iz partije Zelenih Mervet Öztürk su ubijeđeni da će Erdoganove promjene ustava paralizirati ili zaobići parlamentarni sistem i ukinuti podjelu vlasti na izvršnu, sudsku i zakonodavnu.
Njihov zadatak je da vidljivim učine one Turke ili Nijemce turskog porijekla koji kažu “Ne!” Erdoganovim ustavnim promjenama. Sa svojom inicijativom oni žele ohrabriti ljude da otvoreno kažu svoje mišljenje, pojašnjava Yüksel. Oni ih žele mobilizirati da glasaju sa “Ne!” jer se od 27. marta pa naredne dvije sedmice može glasati samo u turskim konzularnim predstavništvima. Ova inicijativa obezbjeđuje čak prevoz i transfere autobusima za ljude koji žive u udaljenim regijama.
Ne-inicijativa u Hessenu je vanstranačka i dobro je organizovana. Na demonstracijama u Frankfurtu se nedavno 30.000 ljudi založilo “za demokratiju u Turskoj”. Na toliki broj ljudi Günay Capan na svojim demonstracijama u Kelnu još čeka.
Ujedinjeni u “Ne”
Organizovati ovakve inicijative je pravi izazov, jer su odnosi unutar turske zajednice jako napeti, kaže Gökay Sofuoglu, predsjedavajući Turske zajednice u Njemačkoj. A ona je jako šarena i čine je Turci i Kurdi, nacionalisti ili vlasnici dvojnog državljanstva, muslimani i aleviti, konzervativci i laicisti. Turska vlada ih sve huška. “Mnogima to ulijeva strah”, kaže Sofuoglu. “Njemački Turci se plaše da otvoreno kažu šta misle i kakve pozicije zastupaju”, dodaje on u razgovoru za DW. “Mnoga udruženja se ograđuju i distanciraju jedni od drugih, ali ipak ih ujedinjuje ‘Ne!’ Erdoganovom prezidijalnom sistemu.”
Neutralna ‘Turska zajednica Njemačke’ sa 50.000 pretežno sekularnih njemačkih Turaka se po prvi put upliće u jednu političku temu. “Promjena ustava koju planira Erdogan vodi Tursku u autokratiju i sve je više udaljava od demokratskog sistema vrijednosti. Mi se moramo pozicionirati sa jasnim ‘Ne!’ na predstojećem referendumu”, kaže predsjedavajući Turske zajednice u Njemačkoj. “Mi želimo demokratsku Tursku koja bi jednoga dana bila u sastavu EU-a”.
Gökay Sofuoglu, predsjedavajući Turske zajednice u Njemačkoj
Pritisak sa svih strana
Za razliku od Turske, birači koji se namjeravaju izjasniti s “Ne” u Njemačkoj imaju jednu prednost. Oni ne moraju računati sa državnim represalijama i mogu slobodni izaći na ulice da demonstriraju protiv Erdoganovih planova. Pa ipak ih guše – na ulicama, u socijalnim mrežama ili u medijima bliskim Erdoganu koji protivnike Erdoganovog prezidijalnog sistema nazivaju teroristima ili pučistima. “Denunciranje Erdoganovih protivnika kod mnogih dovodi do suzdržanosti”, smatra Sofuoglu. ‘Ne-birači’ su većina koja ćuti. Mislim da ćemo imati važnu ulogu”, ubijeđen je on.
Pitanje referenduma bi moglo biti odlučeno u Njemačkoj. Ukoliko u Turskoj dođe do tijesnog izbornog rezultata, još će važniji biti svaki glas od 1,4 miliona Turaka u Njemačkoj sa pravom glasa. Na proteklim parlamentarnim izborima je u Njemačkoj glasalo 10 posto više birača za Erdoganovu islamsko-konzervativnu partiju AKP nego u Turskoj. Preko svog njemačkog ogranka “Unije evropsko-turskih demokrata” (UETD) Erdoganova AKP u Njemačkoj ima veliki uticaj. No uticaj ona ostvaruje i preko DiTib-a (Tursko-islamske unije). To krovno udruženje u Njemačkoj se finansira preko Ankare i podržava više od 900 džemata. “Ali sada su čak i pobornici AKP-a i turski nacionalisti postali skeptični”, smatra Sofuoglu.
“Erdogan je nesiguran i ne zna koliko je velik tabor ‘Ne-birača’. Stoga se ponaša sve agresivnije”, kaže sa osmijehom na licu mlada demonstrantkinja iz Kelna Nurcihan Bas i dodaje: “Erdogan nas se boji”.
- DW.DE
- Autor Sabrina Pabst
