Jedan od najpoznatijih pjevača narodne muzike na ovim prostorima
Enes Begović: “Bosanac” je pjesma koja se dobije jednom u životu
Enes Begović (52), jedan od najpoznatijih pjevača narodne muzike na ovim prostorima, aktivno radi na svom novom albumu. Za ovog Visočanina svakako je velika stvar što ove godine obilježava i 30 godina karijere na muzičkoj sceni, a nakon 2011., kada je promovirao album “Lijepa je”, napravio je pauzu, zapravo je nastupao, ali je vrijeme rijetko provodio u studiju.
U razgovoru za “Dnevni avaz” Begović je govorio o snimanju spota “Nema nama ljubavi”, numerama koje će se naći na novom albumu, nastupima, najvećim hitovima, a dotakao se i porodice i unučadi.
Solistički koncert
Begović je jedan od prvih pjevača iz BiH koji je albume izdavao u Srbiji, a smatra da muzika i sport trebaju da budu ambasadori svake zemlje u svijetu. Ističe da mu je velika želja da solistički koncert u sarajevskoj Zetri bude kruna njegove karijere.
– Zaista bih volio da se to desi ili da, eventualno, negdje na otvorenom održim koncert. Već sam dobio takve ponude pa ćemo vidjeti šta će biti od toga. U skorije vrijeme možemo očekivati taj veliki solistički koncert – govori nam Begović.
Kako je proteklo snimanje spota za pjesmu “Nema nama ljubavi”?
– Ja sam neko ko ne voli snimati često. Pjesmu je radio Amil Lojo, a spot Haris Dubica. Bila je to divna saradnja. Moram priznati, do sada nisam imao ovako profesionalno urađen spot. Naravno, ne umanjujem vrijednost onih dosadašnjih, ali smo ovog puta otišli korak dalje.
Kažete da rad na novom albumu protječe bez problema.
– Ova pjesma je bila povod za početak realizacije novog materijala, na kojem će se naći osam novih pjesama i možda nekoliko starih numera, koje će biti obrađene na nov način. Album bi trebao biti objavljen do kraja godine.
Dok pričamo o novim pjesmama ne možemo a da ne spomenemo Vaše stare hitove, kao što su “Bosanac”, “Od života uzmi sve”, “Lijepa je”… Očekujete li sličan uspjeh neke od numera s novog albuma?
– Sto posto ću imati pjesmu koja će se izdvojiti. U karijeri sam imao veoma mnogo pjesama koje su bile veliki hitovi, poput “Noćna ptica”, “Noćima nema kraja”… S druge strane, postoje i pjesme koje nisu trebale da budu na margini, a to su one koje sam već spomenuo i želim ih osvježiti.
Svakakve svrhe
Hit “Bosanac” snimljen je 1990. godine, ali i danas budi jake emocije Vaše publike.
– Kada sam snimio “Bosanca”, sve mi se u životu naglavačke promijenilo, jer se, zaista, radi o jednom od najvećih hitova narodne muzike. To je najveći hit u mojoj karijeri. U pitanju je numera koja na početku uopće nije imala neku veliku medijsku pažnju, što je interesantno. No,izdešavalo se sve što se izdešavalo pa je ona još više dobila na snazi. Voli bih da “Bosanac” nije obilježio to ratno vrijeme nego neko ljepše, ali drago mi je što je na neki način pomogla ljudima. “Bosanac” je pjesma koja se, vjerovatno, dobije jednom u životu, a imam običaj da je poredim s “Dijamantima” Halida Bešlića ili s “Bosnom behar probeharao” Dine Merlina.
Uskoro ćete obilježiti 30 godina karijere. Imate li neostvarenih želja?
– Nemam. No, muzika je nešto što nikad nije dorečeno do kraja, zato mislim da još toga mogu da dam.
Često nastupate u inozemstvu. Kako Vas tamo dočekaju?
– U Americi sam bio šest puta, u Australiji tri puta. Što je dalje, onda je, vjerovatno, veća i nostalgija pa su, onda, i ljudi više emotivni. Tamo najbolje prolaze “Bosanac” i svakako sevdalinke. Iskoristio bih ovu priliku da i mlađim kolegama poručim da se moraju posvetiti sevdalinci, jer se ova pjesma počela koristiti u svakakve svrhe i ne sviđa mi se kako to pojedinci rade. Važno je da držimo do onog našeg izvornog, dužnost nam je da čuvamo svoju baštinu.
Znači li to da pratite muzičku scenu i rad mladih kolega?
– Naravno. Mislim da naša zemlja može mnogo više da ponudi na muzičkom polju i trebalo bi više pažnje posvetiti omladini, koja veoma dobro pjeva. Sarajevo i cijela BiH kolijevka su najkvalitetnije muzike još iz prošlih vremena. Uvijek sam se ježio na taj turbofolk, trebalo bi voditi računa o tome ko pjeva i šta pjeva.
Koji biste nastup izdvojili kao poseban?
– Ja sam veoma emotivan, kada vidim da neko zaplače, meni suze krenu. Svi navijaju kada BiH da gol, a ja plačem, jer se ne mogu kontrolirati. Kad Džeko zabije gol, ja plačem od sreće zbog svih nas, ali i zbog njega, jer je veoma dobar čovjek. Bilo je dosta toga emotivnog na nastupima, vrlo često mi se desi da zaplačem kad vidim da je nekoga pjesma pogodila.
Pratite li kvalifikacije naše nogometne reprezentacije za Svjetsko prvenstvo te rukometne za Evropsko?
– Nedavno sam zakasnio na nastup zato što sam ostao kod kuće kako bih ispratio naše rukometaše do kraja. Mislim da ćemo se plasirati na Evropsko prvenstvo, ali ako Bog da, i na Svjetsko, bar kao drugi kroz baraž da odemo, jer to, zaista, zaslužujemo. Mi, Bosanci, možda smo nekad nerealni i previše očekujemo, ali svakako volimo to što imamo.
Odete li u rodno Visoko?
– Više sam životnog vijeka proveo u Sarajevu, gdje i danas živim. No, srce je u Visokom. Iako mnogi kažu da su im najljepši dani života djetinjstvo, meni je ono vrijeme nakon Gimnazije i prelazak u Sarajevo, jer sam tada ostvario dječačke snove i životne želje, tako da mi je ovaj grad nešto posebno, što svima treba da bude.
Koliko imate vremena za porodicu?
– Nažalost, veoma malo i volio bih da se za sve ove godine koje sam proveo u muzici, javno izvinim svojoj supruzi i djeci za odsustvo. Odabrao sam takav posao, u kojem ne možete ukomponirati sve onako kako zamislite. Žao mi je što nisam više vremena proveo s djecom dok su odrastala i što im tada nisam ponudio ljubav, ne onu na daljinu nego pravu roditeljsku. Ali, eto, supruga je bila odgovorna i barem im je dio toga nadoknadila. Danas sam ponosan otac i mislim da imam predivnu porodicu.
Najsretniji djed
Imate troje unučadi.
– Najsretniji sam djed na kugli zemaljskoj. Moji anđeli su Omar, Lajla i Sara, oni su nešto poput višnjica na torti koje su i iznad onog šlaga – govori Begović.
Sine, pazi, prijatelj je velika riječ
– Volim se družiti s ljudima. Često se sjetim uzrečice mog prijatelja Harisa Džinovića, koji je jednom prilikom kazao: “Ne znam zbog čega se ljudi trude da budu loši”, i zbog čega trošiti energiju na negativne stvari kada pozitivnim možete dobiti mnogo više. Imam veoma mnogo prijatelja s kojima se družim, a oni uvijek nastoje da se meni prilagode, zbog čega sam im zahvalan. Prijateljstvo je nešto što obilježava život svakog čovjeka. Često se sjetim očevih riječi: “Sine, pazi, prijatelj je velika riječ, ne može ti svako biti prijatelj” – prisjeća se Begović.
Autor: Edina BAKIĆ
avaz.ba
