logo
bios

“Egiptu neće pomoći ni četiri Salaha”

Objavljeno prije 6 dana . u uto, jun 12th, 2018

“Egiptu neće pomoći ni četiri Salaha, a ko je najbolji igrač? Tu nemam dilemu”

Robert Prosinečki za SportSport.ba

Ljubitelji fudbala s velikim nestrpljenjem očekuju početak Svjetskog prvenstva u Rusiji koje počinje za tri dana utakmicom između Rusije i Saudijske Arabije, a sigurno je da nas u narednih mjesec dana očekuje veliki spektakl. Pred početak Mundijala razgovarali smo sa selektorom bh. reprezentacije Robertom Prosinečkim o favoritima za zlato, dometima Hrvatske, ali i legendarnoj generaciji Vatrenih koja je 1998. godine osvojila treće mjesto.

Prosinečki je kao fudbaler imao zaista blistavu karijeru i sigurno da je kruna za njega, ali i njegove saigrače iz reprezentacije bilo osvajanje bronzane medalje 1998. godine na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj. Hrvatska je tada bila najveće iznenađenje, a mnogi su se divili igrama ove reprezentacije. S našim selektorom smo se prisjetili Mundijala koji se igrao prije 20 godina, a naravno razgovarali smo i o onome što nas čeka u Rusiji.

Popularni Robi mišljenja je da na završnici u Rusiji neće biti neke selekcije koja će napraviti iznenađenje osvajanjem titule i prema njegovom mišljenju favoriti su isti kao i svaki put. Selektor bh. selekcije se nada da će Argentina uspjeti osvojiti titulu prvaka svijeta samo zbog toga da Lionel Messi pokaže da je najbolji igrač svih vremena. Također, dodakli smo se planova oko bh. selekcije, ali i toga koji mu je najdraži klub iz inostranstva za koji je imao priliku da igra u svojoj karijeri.

Bliži nam se Svjetsko prvenstvo, planirate li gledati sve utakmice i ko bi osim Hrvatske mogao biti vaš favorit?

“Naravno da ćemo pratiti sve što se dešava na Svjetskom prvenstvu. Pa, što se tiče favorita mislim da je to nekako kao i svaki put. Prvi je Brazil na toj listi, a onda iza njih su Njemačka i Francuska. Nijemci igraju daleko najbolje u zadnjih nekoliko godina. Ne smijemo zaboraviti ni Španiju koja se vratila odličnim igrama i sigurno je da će oni biti među favoritima. Što se Argentine tiče nekako ne mislim da mogu doći do kraja iako bih volio da Messi osvoji tu tituli. Jednostavno on ne može sam, ne govorim da nije najbolji koji je igrao ovaj sport, ali čovjek ne može sam igrati i mislim da Argentinci ne mogu do kraja”.

Je li ova generacija Hrvatske ima nešto slično sa onom iz 1998. godine kada ste osvojili bronzu?

“Uh, daj Bože da imaju i da naprave pomak u Hrvatskoj, da će doći možda i do nekog finala. Za mnoge igrače ovo je zadnjih voz što se tiče igranja na Svjetskim prvenstvima i zbog njih bih volio da naprave nešto u Rusiji. U Hrvatskoj se svi nadaju da je ovo generacija koja će napraviti neki iskorak i sigurno je da imaju kvalitet za to. Sad, vidjet ćemo šta će se desiti”.

Ko bi mogao zasijati na Mundijalu od igrača? Tu su uvijek Messi i Ronaldo, ali da li može Mohamed Salah da bude u prvom planu sa selekcijom Egipta?

“Ma da se razumijemo Egipat tu ne može skoro ništa spektakularno da napravi. Njima trebaju četiri Salaha da bi bili neka opasnost u nokaut fazi ukoliko uspiju da prođu grupnu fazu. Smatram da Egipat ne može daleko uopšte iako imaju Salaha koji je u fenomenalnoj formi. Da izdvojim nekog igrača osim Messija i Ronalda? Pa, to će biti neko iz jake reprezentacije jer sumnjam da se može istaći neki igrač koji nema dovoljno jak tim iza sebe kao što je to slučaj sa Salahom”.

Da je BiH na SP, a nažalost nije, koliko bi mogla napraviti?

“Mogu reći da mi stvaramo nešto novo što se tiče reprezentacije Bosne i Hercegovine. Imamo smjenu generacija i mogu reći da je ovo zaista dobra reprezentacija. Počeli smo veoma dobro i ambijent oko reprezentacije je sjajan. Nas prvenstveno zanimaju kvalifikacije za Evropsko prvenstvo i Liga nacija koja nam dolazi. Imamo te mečeve sa Sjevernom Irskom i Austrijom i to je jedino o čemu mi razmišljamo trenutno. Imamo dosta mladih igrača, ali i onih sa iskusnih i očekujemo uspjeh, a to je plasman na EP. Koliko bi BiH napravila da je na SP ne mogu reći jer sigurno da bi i ekipa bila dosta drugačija od ove što sad imamo”.

Imali ste tu čast da igrate na SP-u i da budete treći. Tada se postigli i dva gola. Kako sada gledate na taj period i možete li makar približno opisati kakav je bio osjećaj?

“Ma to je ogroman uspjeh koji sada nekako i ne možeš objasniti. Dolaziš iz zemlje koja ima četiri miliona stanovnika i dođeš u polufinale gdje smo realno i mogli pobijediti jer smo bili egal s Francuskom. To je sigurno najveći uspjeh u povijesti hrvatskog nogometa. Zbog toga je nakon te bronze veliki pritisak na sve ostale generacije koje dolaze, pa i ovu sad koja će igrati u Rusiji. Zbog tog trećeg mjesta sada se od svake ekipe očekuje da bude tu negdje. Volio bih da nas nadmaše ove godine, ali tu treba dosta sportske sreće i svega što ide uz to. Mi smo to imali u Francuskoj i jednostavno sve je nekako bilo na svom mjestu osim možda te polufinalne utakmice”.

Je li bila neka zanimljiva anegdota iz Francuske koju ćete možda zauvijek pamtiti?

“Uh, zaista ih je bilo mnogo i sada mi je teško da izdvojim neku. Sada kada pokušavam vratiti film i onako na brzinu izabrati nešto zaista mi je teško. To je bila odlična generacija koja je prema mom mišljenju mogla i više nego što je ostvarila. Cijeli Mundijal u Francuskoj je bio za nas nekako čaroban i teško je izdvojiti samo jednu situaciju”.

Igrali ste za velike timove, ali da li biste mogli izdvojiti jedan i zašto?

“Pa, u bivšoj državi igrao sam za Dinamo i Crvenu zvezdu s kojom sam bio prvak Evrope 1991. godine. Prvi tim za koji sam potpisao iz inostranstva je bio Real Madrid i to je nekako za mene najveći klub na svijetu. Igrao sam za Barcelonu i još neke ekipe, ali Real Madrid je zaista najveći. Navijam za njih još uvijek”.

Puno toga ste napravili u karijeri, kome najviše dugujete zahvalnost?

“Sigurno da najveću zahvalnost zbog svega što sam ostvario u svojoj fudbalskoj karijeri dugujem mom pokojnom ocu koji je bio moja najveća podrška. Jednostavno u svemu me je podržavao i uvijek je bio iza mene. Znao sam da mogu uvijek da računam na njega bez obzira šta se dešavalo. Ima tu dosta ljudi koji su pomogli na razne načine, ali najveću zahvalnost dugujem svom pokojnom ocu”.

Prvu utakmicu za Dinamo odigrali ste protiv Želje, sjećate li se toga?

“Pa naravno da se sjećam. Svaki igrač se sigurno sjeća svog debija na profesionalnom nivou. Bilo je to protiv Želje i mislim da smo pobijedili sa 2:1, a ja sam dao jedan gol. Bila je to jedna dobra utakmica i za mene najbolji način da se predstavim svima”.

Ko je za vas najbolji igrač svih vremena? Mnogi vode debate oko Messija i Ronalda, ali da li je za vas neki drugi fudbaler iznad svih?

“Sada kada pogledam na sve to imao sam priliku pratiti i Maradonu, dok nisam gledao Pelea jer je on igrao davno. Za mene je Messi najbolji igrač svih vremena, ali mora osvojiti taj trofej s Argentinom koji mu fali. U Argentini će vam uvijek reći da je Maradona bolji jer je donio toj zemlji titulu na Svjetskom prvenstvu i to se kod njih računa. Messi je s klubom ostvario sve što je mogao, ali u Argentini se gleda koliko si donio svojoj državi. Zbog toga će Maradona za njih uvijek biti ispred Messija ukoliko on ne uspije da s Argentinom postane prvak svijeta. Volio bih da to napravi i da bude taj jer je zaslužio”.

Za kraj da se osvrnemo i na fudbal u Bosni i Hercegovini. Posljednjih mjeseci ste pratili Premijer ligu BiH. Može li se ona porediti s ligama iz regiona ili je baš tako očito da zaostajemo za ostalima?

“Ma nije to toliko loše kao što ljudi ovdje misle. Jasno je da je Hrvatska što se kvalitete tiče ispred Bosne i Hercegovine, ali mogu vam reći da je dosta interesantnije takmičenje ovdje”.

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh