Džon Lok: Znanje potiče iz iskustva, jer je naša duša po rođenju “tabula rasa”
Džon Lok 29. 08. 1632 – 28. 10. 1704.: Znanje potiče iz iskustva, jer je naša duša po rođenju “tabula rasa”
Džon Lok bio je engleski filozof i empirista 17. vijeka. Glavni je engleski predstavnik empirizma.
(BUKA)
Džon Lok rođen je u Eseksu, Engleska. Osporavao je učenje o ‘urođenim idejama’, a zastupao je senzualističku teoriju saznanja (duh je po rođenju ‘tabula rasa’; ‘ničeg nema u intelektu što prethodno nije bilo u čulima’), kojom je utemeljena empiristička tradicija u engleskoj filozofiji.
Dok je njegov otac, pravnik i vatreni puritanac, kao oficir revolucionarne armije aktivno učestvovao u građanskom ratu, dotle je sin učio, najpre na Školi u Vestminsteru (1646 — 1653) a zatim u Oksfordu (1653-1657), gdje je po završetku studija ostao kao neka vrsta asistenta za grčki jezik i retoriku, a kasnije za moralnu filozofiju.
Sholastička filozofija, koja je u to vrijeme još uvijek dominirala u Oksfordu, nije uspjela da zarazi Loka. Osjećajući antipatiju prema njoj, on je svoj boravak u Oksfordu koristio prije svega za samostalno studiranje novijih filozofskih djela (u prvom redu Dekartovih, a takođe i Bejkonovih, Hobsovih, Gasendijevih), kao i za proučavanje prirodnih nauka (hemije, eksperimentalne fizike i naročito medicine), te se upoznao i sprijateljio sa slavnim hemičarom Robertom Bojlom i lekarom Sidenhamom, koji su se na području svojih struka borili za primenu empirijskih metoda.
Naš razum za Loka je prazna tablica za pisanje (tabula rasa) jer ničeg u našem umu nema čega prethodno nije bilo u čulima (Nihil est in intellectu quod antea non fuerit in sensu). On se zapravo sa racionalistima ne spori oko elementarnih sposobnosti razuma (pamćenje, asocijacije, uočavanje…), već da li se u tavkom razumu nalaze samostalni sadržaji (ideje) koji ne dolaze spolja (iz čula).
Njegova teorija je odgovor na metafizičke spekulacije o urođenim idejama. Već kod Hobsa riječi nisu stvari, već oznake za vrste stvari. Kod Loka ideja je naziv za sve što duh opaža u sebi ili što je neposredni predmet opažaja, misli ili razuma. Nijedna stvar nije urođena jer ista stvar može postojati ili ne postojati, a ljude koji ne razumeju reči čudni pojmovi ne mogu zbuniti (okrugli kvadrat). Ako su ideje urođene, zašto bismo išta otkrivali, zašto onda nema samoočevidnosti već se sve uči. Odakle saznanje i dokle ono seže. Lok kaže da se naša prazna tabla upotpunjava utiscima, iako priznaje da razume nije potpuno pasivan. Domet saznanja je istovetan sa domenom našeg iskustva. Ideja označava svaki sadržaj svijesti, a ne samo opšte pojmove ili „univerzalije”. (subjektivni idealizam).
Lok ostavlja mogućnost da možda postoje neka urođena moralna načela (suprotstavljanje ubistvu iz koristi), ali se boji da ako to prihvatimo onda zaista sve ideje jesu urođene, pa ih samo čulima oživljavamo.
Djela
Ogled o ljudskom razumu (Essay Concerning Human Understanding)
Dvije rasprave o vladi (Two Treatises of Government)
Pismo o toleranciji (Letter on Toleration)
Neke misli o obrazovanju (Some Thoughts Concerning Education)
Razumnosti hrišćanstva (The Reasonableness of Christianity)
