Prije tačno dvjesta godina u Manhajmu je nastala preteča današnjeg bicikla. Njegov izumitelj je samo htio da se obogati, ali je pokrenuo revoluciju. Danas je bicikl najrasprostranjenije i najodrživije prevozno sredstvo.
Njemački šumar i pronalazač Karl Frajher fon Drajs je 12. juna 1817. sjeo na svoju „trkaću mašinu” (po njegovom imenu nazvanu i dresina) i, odgurujući se nogama, pokrenuo drvene točkove. Probna vožnja od 14 kilometara je trajala jedan sat i tako je rođena preteča današnjeg bicikla. Bio je to prvi dvotočkaš sa upravljačem. Kao taj prabicikl i danas izgledaju dečiji bicikli bez pedala.
Trenutak nije mogao biti bolji: i region Manhajma u kojem je pronalazač živio bio je razoren klimatskom katastrofom koju je izazvao gigantski oblak pepela iz jednog indonežanskog vulkana. Posljedice su bile hladnoća, suša, slabe žetve, glad. Među žrtvama su bili i konji – jer su ih vlasnici jeli.
Prvi bicikl sa pedalama nastao je u drugoj polovini 19. vijeka u Francuskoj
Drajs je dugo razmatrao alternative za jahanje. Kada je prvi put sjeo na bicikl bez pedala, vjerovatno nije ni slutio da će promijeniti način prevoza i ostati upisan u istoriju čovječanstva. Zapravo je samo htio da zaradi novac.
Što bi se iko negdje vozio?
Štampa u čitavoj Evropi javila je o izumu iz Manhajma posebno hvaleći ekonomičnost – dresina se mogla proizvesti za svega 20 funti dok je konj koštao 1.900 funti. Nevjerovatno je izgledalo da jedno prevozno sredstvo ne prouzrukuje dodatne troškove – za razliku od konja, dresina ne mora da jede.
Prvi Tur de Frans 1903. godine
Na Drajsovo razočaranje njegov izum nije svuda naišlo na oduševljenje. Jer ko je još tada htio da putuje ako baš ne mora? Većina jednostavnih ljudi je provodila život na selu i ideja da treba nekuda da idu od svoje kuće djelovala im je prilično bizarno. Tako je dresina najprije bila igračka za dobrostojeće ljude koji su htjeli da se bave sportom.
Ali drugi pronalazači su pomno pratili stvar. Drajs je doduše patentirao dvotočkaša, ali je patent važio samo za teritoriju malenog Vojvodstva Baden. Van njegovih granica je marljivo kopiran i dalje razvijan.
Peking slovi za grad koji ima najviše bicikala na svijetu
Do pedala i guma
Potrajalo je još mnogo decenija dok bicikl nije poprimio današnji oblik. Majstori iz hobija su prije svega u Francuskoj i Engleskoj poboljšavali koncept dvotočkaša, stiglo se do prvog velosipeda sa pedalama pa sve do visokog bicikla opasnog po život. Krajem 19. vijeka se konačno etablirao klasični bicikl kakav znamo danas: sa dva jednako velika točka, gumama ispunjenim vazduhom, pedalama i lancem.
Tehnika bicikala je inače kasnije primijenjena na automobile – recimo gume. Nebrojene forme bicikala su nastale u prethodna dva veka i svašta je bicikl prošao dok nije postalo praktično prevozno sredstvo dostupno svima: biciklisti su bili ismijavani, a dvotočkaši su dugo bili ekskluzivna igračka bogatih. Onda su dobili, kako se činilo, nepobjedivu konkurenciju u vidu motocikla i automobila.
Danas bicikl ipak služi za prevoz, sport, zabavu, stekao je kultni status i voze ga milijarde ljudi. To je sinonim za održivu mobilnost, za prevoz koji ne ugrožava životnu sredinu.
- DW.DE
- Autor Silke Wünsch
