CHARLES Michel, predsjednik Europskog vijeća, tijela koje okuplja čelnike zemalja članica Europske unije, najavio je da će se kandidirati na izborima za Europski parlament u lipnju. Bude li izabran, preuzet će svoje mjesto u srpnju, dakle mnogo prije nego što mu u studenom istekne mandat.
Zašto je to problem? Zato što bi, bez stalnog šefa Vijeća, sastanke umjesto njega vodio mađarski premijer Viktor Orbán, čija zemlja u srpnju preuzima rotirajuće predsjedanje Vijećem EU. Ako se sve izoliranijem euroskeptičnom čelniku, koji je pokušao osujetiti potporu Bruxellesa Ukrajini usred rata s Rusijom, pruži takva prilika, to će biti scenarij iz noćne more za Bruxelles, piše Politico.
Zahvaljujući Michelovom potezu, EU zalazi u neistražene vode. Pozicija predsjednika Europskog vijeća postoji tek od 2009. godine, kada je ustrojena u skladu s Lisabonskim ugovorom, kojim je reformirana EU. Dužnost uključuje određivanje dnevnog reda i rasporeda rada Europskog vijeća, kao i posredovanje između država članica i predstavljanje Unije na međunarodnoj sceni. Prije Michela dva su muškarca (žena nikada nije imala tu ulogu) obavljala ovu dužnost: Herman van Rompuy i Donald Tusk.
Michel je također označio početak utrke za najviša radna mjesta, u kojoj čelnici EU dijele plijen između glavnih političkih grupacija na temelju rezultata izbora za Europski parlament (ili potpuno ignorirajući te izbore i radeći ono što žele). Ostali političari koji razmišljaju o kandidaturi za čelno mjesto u EU (uključujući Michelovu neprijateljicu i predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen, koja se tek treba izjasniti želi li drugi mandat, kao i one za koje se priča da bi se voljeli zaposliti u EU, kao što je danska premijerka Mette Frederiksen), sada će možda morati pokazati svoje adute ranije nego što su mislili.
Pogledajmo pobliže što sve to znači.
Političari stalno daju ostavke. Zašto je ova ostavka bitna?
Zato što šalje čudan signal o važnosti ili nedostatku važnosti dužnosti predsjednika Europskog vijeća. Gotovo je nemoguće zamisliti da predsjednik SAD-a odstupi s vlasti samo šest mjeseci prije kraja mandata, osim u slučaju više sile. Isto tako, sastavljači Lisabonskog ugovora nisu predvidjeli nikakav scenarij u kojem bi došlo do ranijeg odlaska s dužnosti.
Dakle, čini se da Michelov raniji odlazak – usred epohalnog zastoja s Mađarskom oko politike potpore Ukrajine – signalizira, s jedne strane, da svoju ulogu ne vidi kao strašno važnu. No, s druge strane, to bi također moglo pokazati da je sretan što će zadatak rješavanja problema EU prepustiti svom nasljedniku, tko god to bio.
Za neke diplomate to bi moglo imati pozitivne implikacije jer zbog toga rasprava o najvišim dužnosti započinje odmah, umjesto da bitke otvaraju u zadnji čas. Ipak, drugima se ne sviđa neizvjesnost jer se EU suočava s dva rata u svojoj blizini i mogućom pobjedom Donalda Trumpa na izborima u SAD-u 2024. godine.
“Jasno je da Michelov odlazak ne pomaže u temama iz sektora vanjskih poslova”, rekao je francuski diplomat koji je, kao i ostali sugovornici u ovom članku, želio ostati anoniman.
Hoće li Viktor Orbán postati privremeni šef Vijeća?
Jedan od razloga zbog kojih ovo izaziva pomutnju početkom siječnja je taj što Michelov prijevremeni odlazak povećava mogućnost da Orbán postane predsjednik Europskog vijeća po defaultu, zato što Budimpešta preuzima rotirajuće predsjedanje EU sredinom 2024. godine, a ako tada ne bude šefa Europskog vijeća, tu će dužnost preuzeti čelnik zemlje koja predsjedava.
Mogućnost da Orbán predsjeda sastancima čelnika nije iznenadila jednog dužnosnika EU koji je rekao da se unutar zgrade Vijeća dugo nagađa o takvom scenariju, što je znak da Michel već neko vrijeme planira svoj potez. I prema službeniku bliskom Michelu, čelnici nisu bili zatečeni nespremni i uglavnom su se složili s njegovim potezom. “Kontaktirao je svih 27 i velika većina podržala je njegovu odluku”, rekao je europski dužnosnik.
Čini se da mogućnost Orbánova dolaska na čelo nije uplašila lidere. Vjerojatno zato što je Michelov ured jasno dao do znanja da bi, pravno gledano, obična većina bila dovoljna da spriječi Budimpeštu da preuzme predsjedanje – iako je jedan od diplomata brzo istaknuo da bi to u biti bila objava rata Orbánu.
Diplomati koji se nisu uspaničili kažu da je to zato što ima dovoljno vremena da se pronađe ime koje će zamijeniti Michela. “Prošli put je 2. lipnja sve bilo riješeno”, rekao je jedan od diplomata. Troje drugih iznijelo je slična razmišljanja.
Ipak, ime predsjednika Europskog vijeća obično je dio paketa o kojem se dogovaraju čelnici zajedno s predsjednikom Europske komisije i prvim diplomatom EU. A s obzirom na ankete koje pokazuju da je krajnja desnica u porastu, ovaj put bi moglo biti kompliciranije formirati većinu ili bismo mogli imati vrlo tanku većinu, ustvrdio je visoki dužnosnik EU, što znači da bi moglo potrajati da se ljude izabere na pozicije.
Hoće li Michel sudjelovati u kampanji za Europski parlament i, ako bude, može li i dalje obavljati posao u Vijeću? Je li belgijski premijer sada glavni?
Michelov ured rekao je da će voditi kampanju kao i svaki drugi lider. “Premijer svake države obavlja svoju funkciju iako vodi kampanju za nacionalne parlamentarne izbore. Isti bi slučaj bio i s predsjednikom Europskog vijeća, u ovom slučaju, za europske izbore”, rekao je dužnosnik blizak Michelu.
Međutim, to je otvorilo pitanja kako će Michel voditi kampanju, pogotovo zato što bi ono što on radi moglo utjecati na Von der Leyen kada objavi da želi drugi mandat, kao što se očekuje. Michel bi trebao govoriti u ime 27 zemalja, što neće moći kada se bude borio za mjesto u Europskom parlamentu.
Ove sumnje najbolje je sažeo jedan diplomat, koji je rekao: “Svi ćemo jako pozorno pratiti što će Michel reći i učiniti tijekom svoje kampanje za Europski parlament jer on ne može zauzimati bilo kakve stavove koji bi potkopali njegovu poziciju predsjednika Europskog vijeća.”
Drugi je aspekt tko će biti zadužen za posredovanje između država. Prije ustrojavanja Michelove dužnosti uloga rotirajućeg predsjednika bila je sklapati kompromise. Trenutno bi ta uloga pripala drugom Belgijcu, premijeru Alexanderu de Croou. Međutim, on je umanjio očekivanja: “Sada postoji određeni vremenski okvir za razmatranje kako se stvari mogu organizirati. Ako mogu igrati ulogu u tome, očito ću je odigrati”, rekao je novinarima u ponedjeljak. Ali dodao je da ne treba očekivati da će Belgija drugima nametnuti rješenje.
Većina diplomata s kojima je Politico razgovarao rekla je da će teret posredovanja vjerojatno pasti na ključne čelnike, poput njemačkog kancelara Olafa Scholza ili francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, kao i nizozemskog premijera u odlasku Marka Ruttea, dok on ostaje na dužnosti (jedan je od najdugovječnijih u EU), poljskog premijera Donalda Tuska (kao bivšeg predsjednika Europskog vijeća) i talijanske premijerke Giorgije Meloni (jer ima dobar odnos s Orbánom).
Želi li Michel doista biti europarlamentarac? Što još želi?
Michelu je gotovo zajamčeno mjesto u Europskom parlamentu. Ali očekuje se da će ambicije bivšeg belgijskog premijera biti drukčije te da Europski parlament služi samo kao rezerva.
Michel bi se mogao pokušati kandidirati kao izbor liberalne Renew Europe za predsjednika Europske komisije. Michelov glasnogovornik nije potvrdio ni zanijekao ovu mogućnost, ali ljudi bliski Belgijcu naglasili su da bi on bio Renewov glavni i iskusni kandidat.
U teoriji, čak i neuspjeh u namjeri da postane šef Komisije mogao bi mu otvoriti vrata za još jedan europski najviši položaj, kao što je nasljeđivanje Josepa Borrella na mjestu visokog predstavnika EU za vanjsku politiku ili preuzimanje dužnosti od Didiera Reyndersa kao sljedećeg belgijskog povjerenika (Reynders je povjerenik EU za pravosuđe, a nada se postati novi glavni tajnik Vijeća Europe).
Međutim, Michel će se suočiti s teškom bitkom. Njegov učinak kao predsjednika Europskog vijeća već je naišao na žestoku kritiku (jedan je diplomat EU rekao: “Njegovi rezultati nisu osobito impresivni. Bit će ključno da njegov nasljednik u ovoj ulozi napravi korak unatrag i djeluje više iz pozadine”), a njegov odnos s Von der Leyen, ako se ona očekivano kandidira za drugi mandat, bit će daleko od idealnog, najblaže rečeno.
Belgija bi također mogla odlučiti da u Europsku komisiju pošalje političara drugačijeg stila jer Reynders dolazi iz iste liberalne stranke francuskog govornog područja kao i Michel. Ta će odluka ovisiti o teškim koalicijskim pregovorima nakon belgijskih izbora 9. lipnja (koji se podudaraju s europskim izborima).
Kandidatura za Europski parlament također se može promatrati kao kretanje unatrag u belgijsku politiku, rekli su jedan belgijski dužnosnik i jedan dužnosnik EU. Michelov prethodnik Tusk vratio se u poljsku politiku i sada je premijer. Michelov utjecaj unutar njegove belgijske frankofonske liberalne stranke (MR) i dalje je jak, a unutar Belgije smatraju da će se useliti u Rue de La Loi 16, gdje belgijski premijer ima svoj ured.
Međutim, s obzirom na očekivani uspon krajnje desnice na belgijskim izborima i komplicirane koalicijske pregovore koji će vjerojatno uslijediti (podsjetimo, Belgija je jednom bila 541 dan bez vlade), Michelu možda uskoro neće biti jednostavno odlučiti o svojim belgijskim ambicijama.
Treba li nam uopće predsjednik Vijeća EU?
Komplicirana dinamika između predsjednika Europskog vijeća i Europske komisije dugo je bila problem, čak i kada su Tusk i Jean-Claude Juncker bili na dužnosti. To je dinamika koju diplomati često nazivaju “dječjim vrtićem”.
S Tuskom i Junckerom suparništvo se događalo unutar njihovih ureda. S Von der Leyen i Michelom je drugačije jer nedostatak kemije izravno utječe na dvoje lidera. Eksplodirao je skandalom Sofagate 2021. godine, kada su se Michel i Von der Leyen sastali s turskim predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoğanom, a u prostoriji su bile samo dvije stolice i dvije sofe. Michel je sjedio u stolici pored Erdoğana, dok je Von der Leyen ponuđeno da sjedne na sofu.
Stoga se stalno čuju pozivi da se dvije dužnosti spoje, kako bi donošenje odluka u EU bilo učinkovitije i kako bi se izbjeglo neugodno javno iskazivanje nejedinstva.
Posljednja osoba koja je uputila takav poziv bio je bivši predsjednik Europskog parlamenta i sadašnji talijanski ministar vanjskih poslova Antonio Tajani, koji je u intervjuu u nedjelju rekao da se mnogi slažu s tim, iako bi takva promjena uključivala reviziju ugovora, što bi moglo obeshrabriti čak i započinjanje rasprave.
Diplomati se slažu da bi pokretanje takve rasprave doista otvorilo Pandorinu kutiju i da mnogi čelnici vole da Europska unija ima mnogo visokih dužnosti – za slučaj da im zatreba posao u budućnosti.
Index
