Aktuelna federalna vlast za osam godina mandata nije uspjela izvršiti fiskalnu reformu koja bi dovela do povećanja plata radnika
Svaki proces, svaki korak, svaki politički potez koji bi donio korist građanima, radnicima, privrednicima ove zemlje ide sporo. Nepodnošljivo sporo da prosto pomislite kako je sve planski osmišljeno samo da se ništa ne uradi konkretno u političkom i parlamentarnom životu kako bi bilo bolje građanima.
Nikako da se ubrzaju procesi koji bi značili napredak građanima koji pune budžete iz kojih se finansiraju i projekti, ali i političari koji na kraju trebaju da rade u korist građana. Političari koji nam na kraju godine slavodobitno kažu kako su usvojili rekordan budžet, a za njegovu rekordnost zaslužni su građani koji plaćaju visoke poreze, a ne političari.
Privrednici i ekonomisti jedno, Vlada drugo
Najbolja potvrda ovoga što smo naveli je rasterećenje privrede u Federaciji Bosne i Hercegovine. Malo o čemu se duže priča i na malo čemu se duže insistira kao na rasterećenju privrede u FBiH. Više od sedam godina poslodavci traže da se smanje poreska opterećenja na rad u Federaciji BiH. I ne traže to bez razloga. Privrednici to traže iz razloga što su u ovom entitetu kao malo gdje u Evropi visoka poreska opterećenja.
Da bi oni koji slabije prate fiskalnu politiku lakše shvatili, to ćemo najbolje objasniti kroz jedan jednostavan primjer. Ukoliko poslodavac u FBiH želi radniku isplatiti platu od 1.000 KM, on treba da izdvoji ukupno 1.700 KM, jer ukupna izdvajanja za poreze iznose 70 posto. Ovdje nismo uračunali brojne parafiskalne namete.
Naravno, uzeli smo platu od 1.000 KM samo kao primjer, a odavno je postalo jasno da ta plata ne može biti dovoljna ni za osnovne životne potrebe s obzirom na silna poskupljenja koja su zadesila građane ove zemlje.
U prethodnih minimalno sedam godina gotovo svaki mjesec je neko iz Udruženja poslodavaca FBiH napominjao koliko su nameti visoki, te apelovao na vlasti da konačno počnu raditi nešto konkretno u korist radnika i privrede.
U istom tom periodu gotovo da nema ekonomiste iz Bosne i Hercegovine koji nije ukazivao na potrebu smanjenja poreza i doprinosa u FBiH. Ekonomisti su uglavnom držali tezu da će se smanjenjem opterećenja privredi povećati plate radnicima, čime će doći do većeg zadovoljstva radnika, veće potrošnje, a povećanjem potrošnje bi se nadoknadila razlika u budžetu koja bi nastala smanjenjem poreza. No, uzalud, ništa od navedenog nije dolazilo do vlastodržaca.
Suhad Ećo, član Upravnog odbora Udruženja poslodavaca FBiH, za Buku kaže da sedam godina traje priča o smanjenju poreza i doprinosa u Federaciji BiH.
“Posljednjih sedmica je bilo priče oko zakona o doprinosima i ličnom dohotku gdje bi se stopa opterećenja sa 41.5 spustila na 31.5 posto. Međutim, taj zakon, po našoj procjeni, ide jako sporo i trebaće puno vremena da se sve to usvoji, a njegova implementacija sigurno neće biti prije 2024. godine. Sada je ključno pitanje kako da radnici prežive 2023. godinu. Mi smo našli rješenje u tome da se omogući poslodavcu povećanje primanja uposleniku do 400 KM, a da se na taj iznos ne plaćaju puni doprinosi 41.5 posto, već da se plati 11 posto za PIO. Tako da, ukoliko bi poslodavac isplatio radniku 200 KM veću platu, to bi u konačnici poslodavca koštalo 220 KM. Po trenutnom zakonu, ako bi mi isplatili radniku povećanje od 200 KM, to bi nas koštalo 350 KM. Zbog toga mi idemo s ovom pričom, da maksimalan iznos koji poslodavac može da isplati, da kompletan ide radniku, a ne da dodatno punimo budžete jer su budžeti ionako puni”, objašnjava Ećo.
Dakle, ovo je prijedlog koji bi bio privremeno rješenje, i koji bi važio u toku ove godine, dok novi zakoni ne stupe na snagu početkom 2024. godine.
Po ovom privremenom prijedlogu, ukoliko je poslodavac isplaćivao platu 1000 KM, na taj iznos bi plaćao doprinose koje je plaćao i do sada, a na eventualno povećanje plate do 400 KM plaćao bi samo 11 posto za PIO.
“Mi ako u budžetu firme imamo 300 KM za povećanje plate jednog radnika, bolje je da tih 300 KM ide radniku i da to poslodavca košta 330 KM, nego da 200 KM ide radniku, a da 130 ide državi. Država ima više nego dovoljno”, govori Ećo.
Uz pravi model neće biti manji budžet
Ekonomski stručnjak Igor Gavran podsjeća kako je odavno potrebno promijeniti zakone o porezima i doprinosima na kućna primanja kojima bi se smanjio nivo ovih opterećenja i tako istovremeno umanjili troškovi poslovanja privrede i olakšalo zapošljavanje novih radnika i poveća primanja zaposlenih.
“Privremena rješenja kao aktuelni prijedlog mogu imati određene pozitivne efekte ali, prije svega, nama treba dugoročno rješenje koje regulira cjelokupnu oblast. Hoćemo li imati model bez doprinosa za zdravstveno osiguranje (kojim bi se ona sredstva nadomjestila iz indirektnih poreza i drugih javnih prihoda) ili ćemo umanjiti za određeni procenat sve doprinose, to je manje važno ukoliko za rezultat imamo da poslodavac ima niži trošak a radnik višu plaću, dok javni prihodi i funkcioniranje penzionog, zdravstvenog i socijalnog osiguranja također nisu na gubitku. Kratkoročni debalans je očekivan, ali ako se pronađe pravi model i generiše novu zaposlenost i viša primanja, to će brzo vratiti ravnotežu i dugoročno čak povećati javne prihode. Nesporan dio svih prijedloga i modela je da se neoporezivi dio primanja mora drastično povećati u odnosu na aktuelni nivo, pri čemu lično mislim da bi morao pratiti nivo prosječne plaće, jer najdirektnije utiče na plaću zaposlenih. Poslodavac u mnogim slučajevima može uskratit radniku povećanje plaće i svu uštedu nižih stopa doprinosa zadržati za sebe ali mu ne može uskratiti uštedu poreza jer porez direktno umanjuje dio plaće koji na kraju pripada radniku”, pojašnjava Gavran za Buku.
Prema njegovim riječima, dosadašnji Vladini prijedlozi nisu nudili adekvatno rješenje jer bi radnici samo fiktivno imali viša primanja dok bi se stvarno povećala poreska osnovica obuhvatom i primanja koja nemaju karakter plaće, a poslodavci bi čak u nekim slučajevima plaćali i više nego sada.
“Fokus Vlade FBiH je bio da se nimalo ne umanjuju javni prihodi čak ni kratkoročno a takav model nije realan. Suština održive reforme jeste da se zakonodavac privremeno odrekne dijela javnih prihoda kako bi se povećala ekonomska aktivnost i onda iz povećane zaposlenosti i povećanih primanja vrlo brzo bi se javni prihodi ubirali u jednakom pa i višem obimu uz pozitivne efekte na sve aktere. Pristup prema kojem se slijepo inzistira na sadašnjem obimu javnih prihoda kao da je on Bogom dan i ne smije se ni privremeno promijeniti u startu odbacuje modele koji znače suštinsku promjenu i neće dati efekte koje želimo”, ističe ekonomista.
Ećo nam kaže da nigdje u Evropi nisu visoki porezi i doprinosi kao u Federaciji BiH.
“Vjerujte mi da to nema nigdje. Mi imamo najveće u okruženju. Stopa opterećenja se kreće od 25 do 31 posto. Mi smo tražili da i kod nas bude 31.5 posto kao što je u Sjevernoj Makedoniji. Mi smo tražili da se to dovede u neku granicu u kojoj se to kreće i u okruženju, a i u Evropi je to puno manje nego u BiH. Ovakvim visokim stopama se apsolutno otežava rad privrede i konkurentnost bh. proizvođača. Imamo i opravdan veliki pritisak uposlenika za povećanje plaća. I zbog toga država treba regulisati da ti porezi budu u skladu s nekim standardima. Iz toga razloga mi imamo i jako mali broj investicija. Sve investicije odoše u okruženje. S ovakvim poreskim stopama skupa je radna snaga u Bosni i Hercegovini. Ako ne dođe do smanjenja poreza i doprinosa, poslodavci neće moći izdržati plaćanje visokih plaća”, naglašava Ećo.
Sankcionisati zloupotrebe
Gavran nam je objasnio šta je to još besmisleno u prijedlogu federalne Vlade za izmjene zakona o doprinosima i porezu na dohodak.
“Također je u Vladinom prijedlogu besmislena ideja povećanja stope poreza što se ničim ne može opravdati – kakav je onda smisao povećanja neoporezivog dijela ako će se oporezivi, ustvari, oporezivati više? A trendom inflacije i prirodnog rasta plaća se onda povećava dalje obim poreskih opterećenja. Ukratko, potrebna nam je sveobuhvatna reforma poreza i doprinosa kojom bi se stvarno i osjetno smanjilo opterećenje poslodavaca, osiguralo povećanje plaća radnicima (ne samo teorijska opcija za poslodavce da odluči hoće li uštedu zadržati za sebe nego aranžman u kojem radnik garantovano dobija više nego prije reforme) i dugoročno osigurala stabilnost fondova zdravstvenog, penzijskog i socijalnog osiguranja. Obzirom da je takve sistemske promjene potrebno pripremiti, nije realno početi implementaciju prije naredne godine ali se u međuvremenu mogu donijeti privremene promjene poput aktuelnog prijedloga poslodavaca. Ali, opet naglašavam samo u slučaju garantovanog povećanja primanja radnika. I također bi trebalo izbjeći situaciju da se rasterećuju oni koji već ostvaruju ekstra profit i jedini razlog što ne povećavaju plaće radnicima je njihova vlastita nespremnost da profit dijele s onima koji ga stvaraju. A, ako su vlasti zabrinute za privremeno umanjenje javnih prihoda neka razliku nadoknade oporezivanjem i sankcionisanjem onih koji već duže vremena ostvaruju ekstra profit neopravdanim povećanjem cijena i zloupotrebom položaja na tržištu”, jasan je Gavran.
Iako su svi očekivali da će privremeno rješenje biti na današnjoj sjednici Zastupničkog doma Parlamenta FBiH, ono do jučer nije bilo uvršteno u dnevni red.
Buka
