Kultura

Dogodilo se na današnji dan – 21. mart

21. mart (ožujak) (21.3.) je 80. dan godine po gregorijanskom kalendaru (81. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 285 dana.

Događaji

1804 – Code Napoléon je prihvaćen kao francuski građanski zakon
1935 – Šah Reza Pahlavi službeno zatražio međunarodnu zajednicu da Perziju zove njenim izvornim imenom Iran, što znači ‘zemlja Arijaca’
1960 – Masakr u Sharpevilleu, Južna Afrika: Policija otvorila vatru na grupu nenaoružanih crnih protestanata iz Južne Afrike, ubivši 69 i ranivši 180 osoba
1980 – Američki predsjednik Jimmy Carter obavijestio javnost o bojkotu Olimpijskih igara u Moskvi
1990 – Nekada poznata kao Jugozapadna Afrika, Namibija je stekla nezavisnost od Južne Afrike, a Sam Nujoma je postao prvi predsjednik
1999 – Bertrand Piccard i Brian Jones postali prvi ljudi koji su obletjeli Zemlju balonom na vrući zrak.

Rođeni

1685 –  Johann Sebastian Bach (fonetski: Johan Sebastijan Bah; [1] 21. mart 1685 – 28. juli 1750) je bio njemački kompozitor. Svirao je orgulje, harpsikord, violu, i violinu, a njegova crkvena i sekularna djela za hor, orkestar i solo instrumente okupila su sve periode baroka i dovela ga do njegove ​​najveċe zrelosti. Iako on sam nije uveo nove muzičke oblike, obogatio je preovladavajuċi njemački stil s robusnom kontrapunktnom tehnikom, kontrolom harmonije i organizacijom muzičkih motiva bez premca, kao i usvajanjem ritmova, oblika i tekstura iz inostranstva, posebno onih iz Italije i Francuske. Bachove orguljaške sposobnosti su bile visoko poštovane u cijeloj Evropi za vrijeme njegovog života, iako on nije bio široko priznat kao veliki kompozitor sve do oživljavanja interesa i nastupa s njegovom muzikom u prvoj polovini 19. vijeka. Njegova djela, poštovana zbog intelektualne dubine, tehničke zahtjevnosti i umjetničke ljepote, su bila nadahnuće gotovo svim kompozitorima evropske tradicije, od Mozarta do Schönberga. Uopšteno, Bach se danas smatra vrhunskim kompozitorom baroknog razdoblja i jednim od najvećih kompozitora svih vremena.
Muzički stil Johanna Sebastiana Bacha je nastao iz njegove izvanredne vještine izuma u kontrapunktu, kontrole muzičkih motiva, njegovog smisla za improvizaciju na klavijaturi, njegovoj izloženosti muzici iz Italije, Francuske, južne i sjeverne Njemačke, i njegovoj velikoj odanosti luteranskoj liturgiji. Njegov pristup muzičarima, muzičkim djelima i muzičkim instrumentima već u njegovim ranim godinama, u kombinaciji sa njegovim sve izraženijim talentom za pisanje čvrsto satkane muzike snažnog zvuka, dovela je do toga da razvije poseban, energičan muzički stil u koji su bili ubrizgavani strani uticaji u unaprijeđeni oblik već postojećeg Njemačkog muzičkog jezika.
Muzičko stvaralaštvo do ranih 20-ih godina njegovog života pokazuje veću vještinu u velikoj organizaciji muzičkih ideja, kao i unaprijeđenje modela improvizacije preludija i kontrapunkta ograničene složenosti pod uticajem Buxtehudea. Razdoblje između 1713-1714, kada je veliki repertoar italijanske muzike postao dostupan weimarskom dvorskom orkestru, bila je prekretnica. Iz ovog vremena pa nadalje, on je usvojio u svoj stil Italijanski “dramatski početak” u muzičkim djelima, jasnih melodijskih obrisa, oštrih obrisa njihovih bas linija, veće motoričke i ritmičke jasnoće, jedinstvenog tretmana muzičkih motiva, i jasnije izražene šeme za modulaciju.
Duboko poznavanje i interes Bacha za liturgiju doveli su do razvoja složenog odnosa između njegove muzike i jezičkog teksta. Ovo je očigledno od najmanjih do najvećih nivoa njegove kompozicijske tehnike. Na najmanjoj razini, mnogi od njegovih sakralnih djela sadrže kratke motive koji, po povratnoj asocijaciji se mogu smatrati slikovnim simbolizmom i izražavanjem liturgijskih koncepata. Na primjer, skok za oktavu, obično u bas liniji, predstavlja odnos između neba i zemlje, a spore ponavljajuće note u bas liniji u prvom stavku kantate “Gottes ist die Zeit allerbeste Zeit”, BWV 106 opisuju Isusove muke dok je bio prisiljen vući krst od grada do mjesta raspeća.
Na najvećem nivou, strukture velikih razmjera u nekim od njegovih sakralnih pjevačkih djela je dokaz suptilnog razrađivanja i planiranja. Tako na primjer, ukupni oblik u djelu “Muke po Mateju” prikazuje liturgijski i dramatski tok Uskršnje priče na brojnim razinama istovremeno, preko teksta, muzičkih ključeva, instrumentalnih i pjevačkih varijacija koji se koriste u stavcima “Ascension Oratorio Lobet Gott in seinen Reichen”, BWV 11 može se napraviti oblik koji je sličan krstu.
Osim ove specifične muzičke karakteristike koja proizilazi iz bachove vjerske pripadnosti je činjenica da je on bio u stanju proizvesti muziku za publiku koja je bila ozbiljno posvećena redovnoj molitvi, za koju je usredsređena gustina i složenost bila prihvatljiva. Njegova prirodna sklonost je bila da obnavlja postojeće muzičke oblike, ne odbacujući ih u potrazi za dramatičnijim muzičkim inovacijama. Prema većini kritičara i historičara inventivni genij Bacha je bio gotovo u potpunosti usmjeren ka radu u okviru muzičkih struktura koje je naslijedio. Bachov unutrašnji lični nagon kako bi prikazao njegova muzička dostignuća bio je očigledan na više načina. Najočitija je bila njegova uspješna težnja da postane vodeći virtuoso i improvizator tog vremena na orguljama. Muzika za klavijaturu zauzima središnje mjesto u njegovom stvaralaštvu kroz cijeli njegov život, a bio je pionir u uzdizanju klavijature u solo instrument iz “continuo” muzičke kombinacije (bas i harpsikord). To je vidljivo u njegovim brojnim koncertima za harpsikord u stavcima za kamernu muziku sa solom za klavijaturu (tzv. “obbligato” za harpsikord), gdje je i sam Bach vjerovatno svirao solo dionicu. Mnogi od njegovih preludija za klavijaturu su bila osnova za slobodnu improvizacijsku virtuoznost u njemačkoj tradiciji, iako je njihova unutrašnja organizacija postajala sve uvjerljivija kako je Bach sazrijevao. Virtuoznost je ključni element u drugim muzičkim oblicima, kao što su fuga stavak iz “brandenburškog koncerta br. 4”, u kojoj je sam Bach možda bio prvi koji je svirao brze violinske solo prelaze. Drugi primjer je fuga za orgulje iz “BWV 548”, kasno muzičko djelo iz Leipziga, u kojem su virtuozni prelazi preslikani na tzv. “italijanski solo – tutti (ital. tutti – svi) naizmjenično se izmjenjujući unutar razvoja same fuge.
Slično njegovoj omiljenoj ulozi muzičkog učitelja, bila je i njegova namjera da obuhvati čitave muzičke žanrove proizvodeći zbirke stavaka kojima se temeljito istražuje niz umjetničkih i tehničkih mogućnosti svojstvenim tim žanrovima. Najpoznatiji primjeri su dvije knjige iz “Dobro uštimanog klavira”, od kojih svaki predstavlja preludij i fugu u svakom durskom i molskom ključu, u kojoj su prikazane razne tehnike iz kontrapunkta i fuge. U “engleskim” i “francuskim” svitama kao i “partitama”, sva djela iz Köthen perioda, sistematski istražuju niz ritmova kao i povisilice i snizilice na klavijaturi. Ovaj poriv da istražuje muzičke strukture je očigledan kroz cijeli njegov život: “Goldberg varijacije” ( ? 1746 ), uključuju niz kanona pri povećanim muzičkim intervalima (unison, drugi stepen , treći stepen, itd. ), i “Umjetnost fuge” iz 1749. godine može se smatrati zbirkom za učenje tehnika sviranja fuge.

1763 – Jean Paul, njemački pjesnik
1811 – Fanny Lewald, njemačka književnica
1839 – Modest Mussorgski, ruski kompozitor

1913 – Ivan Goran Kovačić (Lukovdol, Gorski Kotar, danas: Hrvatska, 21. mart 1913 – Vrbica, danas: Bosna i Hercegovina 13. juli 1943), bio je hrvatski književnik.
Ivan Goran Kovačić rođen je 21. marta 1913. godine u Lukovdolu (Gorski Kotar, Austro-Ugarska, danas: Hrvatska). Nakon završene gimnazije u Zagrebu studira historiju i hrvatski jezik i književnost. Stavljajući se na stranu antifašizma 1942. zajedno s pjesnikom Vladimirom Nazorom odlazi u partizane, a već naredne godine biva ubijen od četničke ruke u mjestu Vrbica, (NDH, danas Bosna i Hercegovina) 13. juli 1943.
U svom kratkom životu bavio se književnošću, novinarstvom, književnom kritikom i prevodilaštvom. Poznata mu je dijalektalna zbirka pjesama Ognji i rože, zbirka pripovijedaka Dani gnjeva, a svoj glas protiv zla i zločina snažno je digao u ratnoj poemi Jama.

1925 – Peter Brook, britanski pozorišni scenarist i režiser
1927 – Hans-Dietrich Genscher, njemački političar i ministar vanjskih poslova
1935 – Hubert Fichte, njemački književnik
1949 – Slavoj Žižek, slovenski psihoanalitičar i filozof
1960 – Ayrton Senna, francuski vozač Formule 1 i trostruki šampion
1961 – Lothar Matthaeus, njemački nogometaš
1962 – Matthew Broderick, američki glumac
1980 – Ronaldinho, brazilski nogometaš

Umrli

1906 – Carl Heinrich von Siemens (često i samo Carl von Siemens) (3 mart 1829, Menzendorf (Mecklenburg) – 21 mart 1906, Menton (Francuska)) je bio njemački preduzetnik.
Njegov brat je Ernst Werner von Siemens, osnovač kompanije Siemens & Halske.
Grob Carl von Siemensa
1853, Carl Siemens je otputovao u St. Petersburg gdje je osnovao ogranak bratove kompanije Siemens & Halske. Imao je i ugovor za konstrukciju Ruske telegrafske mreže. U Englesku je otišao 1869., gdje je pomagao svom bratu Williamu, ali se vratio u Rusiju 1880ih. Nakon smrti svoga brata Wernera 1892. postao je izvršni direktor firme Siemens & Halske, mjesto sa kojeg je 1904. dao otkaz.
Za svoju službu u Rusiji car Nikola II ga je proglasio plemićem 1895.

Praznici

Međunarodni dan za eliminaciju rasne diskriminacije
Svjetski dan poezije

Wikipedia

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close