logo
VGT

Dogodilo se na današnji dan – 15. septembar

Objavljeno prije 3 mjeseca . u čet, sep 14th, 2017

15. septembar (rujan) (15.9.) je 258. dan godine po gregorijanskom kalendaru (259. u prestupnoj godini). Do kraja godine ima još 107 dana.

Događaji

608 – Sveti Bonifacije postao papa.
668 – Konstantin II, car Istočnog Rimskog Carstva, ubijen u kupki u Siracusi, Italija.
1584 – Okončana izgradnja palače San Lorenzo del Escorial u Madridu.
1590 – Giambattista Catagna izabran za papu kao Urban VII.
1644 – Giambattista Pamphilj izabran za papu kao Inocencije X.
1656 – Engleska i Francuska potpisale mirovni sporazum.
1749 – Prema matematičkim procjenama, Pluton postao najudaljenija planeta sunčevog sistema, što je i ostao do 1979.
1789 – U SAD ustanovljen State Department (do tada postojao kao ministarstvo vanjskih poslova.
1812 – Francuska armija, na čelu sa Napoleonom, stigla u Moskvu pred Kremljin.
1821 – Nezavisnost od Španije proglasili El Salvador, Gvatemala, Honduras, Kostarika i Nikaragva.
1835 – Beagle, britanski kraljevski brod na kojem je bio Charles Darwin, stigao na Galápagos.
1916 – U Prvom svjetskom ratu po prvi put u historiji upotrijebljeni tenkovi.
1928 – Škotski biolog Alexander Fleming slučajno otkrio pencilin.
1935 – Nacistička Njemačka usvojila novu zastavu sa svastikom.
1955 – U Parizu objavljen kontroverzni roman Lolita, ruskog pisca Vladimira Nabokova.
1957 – Održani treći parlamentarni izbori u SR Njemačkoj. Konrad Adenauer zadržao mjesto kancelara.
1959 – Nikita Hruščov postao prvi sovjetski premijer koji je posjetio SAD.
1962 – Sovjetski brod Poltava krenuo prema Kubi što je jedan od povoda nastanka kubanske krize.
1995 – Armija RBiH oslobodila Bosanski Petrovac.

Rođeni

1254 – Marko Polo (Venecija, 15. septembar 1254. – Venecija, 8. januar 1324.), Mletački trgovac, koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu.
Nikola, Marcov otac i njegov brat Marco, poduzetni trgovci s Istokom, prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se ambasadi perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom kanu Kublaju, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu.
Iz Kine su se vratili kao Kublaj kanovi poslanici papi s pismom u kojem Kublaj kan moli papu da mu pošalje učene ljude koji bi poučavali u njegovom Carstvu. Kad su sa papinim odgovorom i s’ dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji 1271.godine, poveli su sa sobom i 17-o godišnjeg Marca Pola. Nakon četiri godine putovanja, l275 godina., stigli su do Kublaja. Marko Polo je postao kanov namještenik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina.
Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. Godine 1292. Marcu Polu, njegovom ocu i stricu, pružila se prilika da se vrate nazad i nakon tri godine putovanja stigoše 1295. u Veneciju. Preko 25.000 pređenih kilometara i 24 godine trajanja, s koje su donijeli mnoštvo ˝čuda˝ u Evropu, zbir je njihove legendarne odiseje. Tri godine nakon povratka, 1298, Marco Polo je zarobljen u bitki đenovljanskih i mletačkih brodova kod ostrva Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu. Tad je Marco Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Svoje doživljaje priča “cimeru” u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde. Danas je ta knjiga poznata pod italijanskim naslovom Il millione, i do danas je veoma mnogo čitana i tražena. Veliki broj pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marco pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.
Naziv knjige Milion, potiče; ili iz drugog prezimena Marcove porodice Emilione, ili od samog broja milion koji je tada smatran jako velikim.
Markova knjiga imala je presudan uticaj u doba velikih otkrića. Geografske karte Dalekog istoka vijekovima su izrađivane baš po njegovom opisu. Njemački kartograf, Johannes Schöner, zapisao je 1533. godine: “Iza Sinae i Ceresa (mitskih gradova središnje Azije)… otkrića mnogih zemalja zasluga su Marca Pola… obale tih zemalja nedavno su oplovili Kolumbo i Amerigo Vespucci u svojim putovanjima po Indijskom okeanu.” Pokazat će se, dakako, da Kolumbo nije stigao do predjela koje je opisao Marco Polo, jer ga je na putu do njih zaustavilo kopno koje će po Amerigu biti prozvano – Amerika. Ali, preko linije nepoznatog, Kolumba i druge velike istraživače privlačili su upravo Marcovi živi prikazi. Poznato je da je Kristofor Kolumbo (1451.-1506.) posjedovao jedno latinsko izdanje Marcove knjige i u bilješkama koje je pravio tokom putovanja, uspoređivao vlastita otkrića s mjestima koja je Marco opisao.

1737 – Mikloš Küzmič slovenački pisac, prevoditelj i svećenik u Mađarskoj
1857 – William Howard Taft, američki političar i predsjednik

1890 – Dame Agatha Mary Clarissa Christie (Torquay, 15. rujna 1890. – Winterbrook House, 21. siječnja 1976.) je britanska spisateljica kriminalističkih romana, a pisala je i ljubavne romane pod pseudonimom Mary Westmacott. Nazivana je i “kraljica krimića”, a po njoj se dodjeluje i nagrada Agatha – Nagrada za kriminalistički roman.
Agatha Christie je najpoznatiji autor kriminalističkih romana u svijetu i najprodavaniji autor uz Shakespearea. Njene knjige prodane su u više od milijardu primjeraka na engleskom jeziku, i više od milijardu primjeraka na 45 drugih svjetskih jezika (do 2003). Primjer njenog uspjeha je prvo mjesto na ljestvici najprodavanijih autora svih vremena u Francuskoj s preko 40 milijuna primjeraka na francuskom (do 2003), gdje joj je najbliži konkurent s oko 22 milijuna primjerka Émile Zola.
Njena predstava Mišolovka (The Mousetrap) drži rekord najdužeg prikazivanja u Londonu. Prvi je put prikazana u Ambassadors Theatreu 25. studenog 1952., a prikazuje se i u 2012. Do sada je odigrano oko 25.000 predstava. I dalje se prikazuje u St. Martin's Theater, u prosjeku 8 predstava tjedno.
Agatha Christie napisala je preko osamdeset romana i drama, uglavnom detektivskih. U mnogima od njih pojavljuju se njeni najpoznatiji likovi, Hercule Poirot i Miss Marple. Iako se voljela poigravati s konvencijama žanra – jedno od njenih ranijih djela, Ubojstvo Rogera Ackroyda, sadržava potpuni obrat na kraju – uvijek je u knjige postavljala tragove prema kojima su čitatelji mogli i sami otkriti počinitelja.
Većina njezinih knjiga i kratkih priča adaptirana je u filmove, neke i više puta (Ubojstvo u Orijent Expressu, Smrt na Nilu, U 4.50 s Paddingtona). Britanska televizija BBC napravila je radijske i televizijske verzije mnogih priča o Poirotu i Miss Marple, a Granada Television je producirala detektivski serijal u kojem Poirota glumi David Suchet, možda najpoznatiji suvremenoj publici. Japanska televizija NHK (Nippon Housou Kyoukai) koristila je Poirota i Miss Marple u anime seriji Agatha Christie's Great Detectives Poirot and Marple kao crtane likove. U seriji se pojavljuju i novi likovi: Mabel, kći Raymonda Westa, nećaka gospođice Marple i pisca krimića, te Mabelina patka Oliver.
Rođena je kao Mary Clarissa Miller u Torquayu u engleskoj pokrajini Devon. Prvi se put udala, nesretno, godine 1914. za narednika Archibalda Christieja, pilota Kraljevskog zračnog korpusa. Imali su jednu kćer, Rosalind, a razveli su se 1928.
Za vrijeme prvog svjetskog rata radila je u bolnici, a zatim u ljekarni. To je utjecalo i na njena djela: mnoga umorstva izvršena su otrovom.
U prosincu 1926. nestala je na 11 dana, što je prouzročilo uzbunu u ondašnjim medijima. Njezin automobil pronađen je u krednoj jami. Konačno je nađena u hotelu u mjestu Harrogate, gdje je izjavila da je nestala zbog amneziije uzrokovane živčanim slomom radi majčine smrti i suprugovog priznanja bračne nevjere. Mišljenja su i do danas podjeljena o tome je li se radilo o reklamnom triku. Ovaj je incident prikazan u filmu Agatha iz 1979. u kojem je Agathu Christie tumačila Vanessa Redgrave.
Godine 1930. Christie se ponovno udala (unatoč razvodu) za katolika Sir Maxa Mallowana, britanskog arheologa 14 godina mlađeg od nje. Putovanja s njim poslužila su joj kao inspiracija za knjige s radnjom na Bliskom Istoku. Druga djela (kao Ten Little Indians) smjestila je u okolicu Torquaya, Devonshire gdje je rođena.
Godine 1970. odlikovana je redom Britanskog Imperija i mogla je nositi titulu Dame (ženski ekvivalent Sira).
Agatha Christie preminula je 12. siječnja 1976. u 85. godini života. Njezino jedno dijete, Rosalind Hicks preminula je 28. listopada 2004. također u 85. godini života. Unuk Matthew Pickard sada ima autorsko pravo na njena djela.

1902 – Pierre Béarn, francuski književnik
1942 – Bisera Veletanlić, prva dama zabavne muzike i zvijezda domaćih festivala
1946 – Oliver Stone, američki režiser
1946 – Tommy Lee Jones, američki glumac
1972 – Letizia Ortiz Rocasolano, supruga španskog prijestolonasljednika
1973 – Indira Vladić-Mujkić, hrvatska pjevačica
1975 – Anastacia, američka pop-pjevačica
1984 – Henry od Velsa, britanski princ i mlađi sin princa Charlesa

Umrli

2005 – Aleksandar Ravlić, bosanskohercegovački novinar i fotograf
2006 – Oriana Fallaci, italijanska književnica

2011 – Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940, Sarajevo – 15. septembar 2011, Sarajevo) je bio bosanskohercegovački književnik. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima “Naši dani” i “Oslobođenje”, jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.
U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB “Preporod” koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost “Život”. Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski.
Nakon izlaska iz štampe remek djela “Vječnik” (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman “Vječnik” je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev “Derviš i smrt”. U januaru 2009. godine u izdanji IKD “Šahinpašić” objavljeno je osmo izdanje “Vječnika”, a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.
Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.

Praznici

Nacionalni dan knjige u Alžiru

Wikipedia

Copyright 2016 Magazin Plus d.o.o. Sva prava zadržana.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.

Programiranje: Magazin plus
Na vrh