NIŠTA NIJE KAO ŠTO SE ČINI
Olimpijski Trebević – ljepota koja traje
Nisam mogao shvatiti zašto je za mene svaki
živ čovjek tajna treptavih očiju i zašto se pred
mojim koracima svaka vrata zatvaraju, kao natajni znak.
Ivo Andrić
I
NOTHING AS IT SEEMS (NIŠTA NIJE KAO ŠTO SE ČINI)
Ja sam tvoj Gospod i učitelj
Ti češ plakati , ti češ grcati.
Tvojim suzama spojit ću:
dan koji prestaje,
sa danom koji se rađa.
Vezat ćeš bljesak slabosti,
za stub svoje svjetlosti.
Nije li Svevišnji pticu rugalicu
sam sebi stvorio?
I tako nam sumnju
na prvi klepet ptica u zoru baca.
Kleine Agenda, grosse Kakenda
Od toga možda treba
uvjek krenuti, jer
ništa nije kao što se čini na prvi pogled.
Istina je slojevita kao glavica luka,
ona je sastavljena od sfera.
Kad skinemo jedan sloj otvori se jedan novi,
sve dok ne dođemo do atoma,
i jezgre u koji je zbijen jedan Novi Univerzum,
koji još nije rođen.
Kažu da je smisao života traganje za smislom.
Dakle, poenta je u traganju.
A traganje je istovremeno i putovanje.
Putovanje oko Svijeta za 80 dana,
putovanje u Središte Zemlje, putovanje u Sebe.
(Ako smo igdje stigli, stigli smo iznutra, glase stihovi benda EKV).
Smisao je kategorija duha.
Da ne postoji smisao,
ovaj Svijet bi bio poput jednog satnog mehanizma
a ljudi lutke, i voštane figure.
Fluidna priroda duha unosi u ljudsku stvarnost,
svijest o čovjekovoj poziciji,
ukalupljenoj u kičmu Univerzuma.
Svijest o našoj prirodi sazdanoj
od zvjezdane prašine.
Međutim, ukupna stvarnost jedna je fatamorgana,
jedna projekcija lažnih slika.
Kad pređemo sve prepreke labirnita
kojim se krećemo, mi saznamo
da je on bio zasnovan na iluzijama.
Shvatimo da je sve bilo laž.
A smisao nam se pojavi u sljedećem labirintu,
baš kao da nas tu čeka istina i prava stvarnost.
Svijet nije onakav kakav nam se čini na prvi pogled,
jer smisao se otvara kroz pogled:
prvi pogled, drugi pogled, treći pogled na Svijet,
i smisao Realnosti zadobija nove konture.
„NOTHING AS IT SEEMS“ i
hladna psihodelija kasnog benda Pearl Jam,
motiv su za ovaj zapis.
Hm. Opet „Pjesnik i glavica kupusa“
I opet, bez odgovora kao u Admiralovoj pjesmi, jer
pjesnik je „otplovio“, a glavica kupusa je ostala.
Toliko se istine
krije u tom zapažanju,
da ništa nije onako kako izgleda, ili se čini.
Ljudsko oko, Univerzum je SFERA.
Sposobnost Univerzuma da posmatra samog sebe,
i mogućnost da jedna virtualna stvarnost
bude osvjedočena.
Ljudsko oko zasnovano je na smjeni:
Unutrašnjeg Rakursa i na uvijek novoj Perspektivi.
U tom procjepu između Unutrašnjeg i Vanjskog,
baš tamo gdje se Unutaršnje uliva i prevodi i Vanjsko,
i obrnuto gdje se Vanjsko prevodi i uliva u Unutrašnje,
konstruira se i jedan tako nejasan i fludan pojam,
kakav je SMISAO.
Psihodelija, i pometnja u emocijama,
posljedica su smisaonog vakuuma.
A prije ili kasnije uronimo u jedan oblak
u kojem je kondenzovan Besmisao i Haos,
koji nagriza Harmoniju.
Stvarnost zasnovana na kruženju,
jednom dođe u stanje košmara,
razbijanja skladnog kruženja,
i bjesomučnog srljanja Atoma Prostorom.
To su kosmičke smjene,
kojima je podložan i ovaj Svijet jer,
jedan Svijet dođe do ivice,
i stanja Raspadanja – Stvarnosti.
Dok se istovremno jedan drugi,
novi Svijet bori da uspostavi vlastito kruženje,
i vlastito vrijeme.
A Stari svijet kao lukavi viještac
teži da se pređe u duh – Novih Svjetova,
i tako da nastavi život.
Tek je jedno sigurno,
da ništa nije onako kako izgleda – nothing as it seems.
A pravo putovanje kroz tunele Univerzuma
još nije ni počelo.
Prava kriza kruženja materije i energije,
još nije nastala (jer Svijet i dalje posjeduje potencijal obnavljanja).
I zato, ako ponovo čuješ šapat:
ti ćeš plakati , ti češ grcati.
svojim suzama spojit ćeš:
dan koji prestaje,
sa danom koji se rađa.
Vezat ćeš bljesak slabosti,
za stub svoje svjetlosti. Jer
ja sam tvoj Gospod i učitelj.
Tekst i foto: Marko Raguž
Sarajevo, 08. 08. 2020. god.