Nakon sramotnog dogovora sa Edroganom kada je Europa de facto podmitila Tursku kako bi Turska obustavila prelazak izbjeglica iz Turske ka Europskoj uniji, situacija oko izbjeglica u Njemačkoj se dosta relaksirala te je Schultz izgubio još jednu slamku za koju bi se mogao hvatati u kampanji sa Merkelovom
U posljednjih nekoliko tjedana, u žiži europske, ali i svjetske javnosti su izbori u Njemačkoj koji će se održati u nedjelju. Ako je suditi po anketama, čini se da izbori neće biti pretjerano neizvjesni, obzirom da predvodnica koalicije CDU/CSU Angela Merkel u odnosu na najbližeg oponenta, SPD-ovog Martina Schultza, ima veliku prednost.
U posljednjih desetak godina, Njemačka je postala vodeća ekonomska snaga u Europskoj uniji. 2003. godine Gerhard Schröder počeo je implementirati plan velikih ekonomskih reformi, tzv. „Agendu 2010“ koja je uključivala liberalizaciju i fleksibilizaciju tržišta rada te smanjenje socijalne skrbi. Jednakom snagom, Angela Merkel nastavila je koristiti agendu uvedenu od strane svog (bivšeg) socijaldemokratskog oponenta. Njemačka ekonomija tako godinama raste.
Iz RLS-ovog Instituta za kritičku društvenu analizu navode kako Njemačka ima snažan izvozni sektor čije su najvažnije grane automobilska industrija, kemijska industrija i mehaničko inženjerstvo te da njemačka izvozna kvota (omjer izvoza prema bruto domaćem proizvodu) iznosi 46 posto (u usporedbi s 30 posto u zemljama slične veličine, poput Francuske i Velike Britanije). Prošle godine Njemačka je imala trgovinski suficit od 8,5 posto. Broj zaposlenih u Njemačkoj dosegao je historijski vrhunac, dok je stopa nezaposlenosti svega 6 posto. Pored toga, na međunarodnom nivou, aktualna vlada Njemačke pozicionirala je Njemačku kao najmoćniju silu Europske unije koja uvelike oblikuje njenu politiku. Ipak, Njemačka nakon Litve ima najveći sektor niskih plaća u Europskoj uniji. 23 posto ukupnog broja radne snage u Njemačkoj su radnici sa niskim prihodima. Mirovine u Njemačkoj su znatno smanjene, dok je tradicionalni model socijalne skrbi sa sveobuhvatnim ugovorom između kapitala i sindikata ukinut, navodi se u analizi.
Na tome tragu, jedan od vodećih svjetskih ekonomista i bivši grčki ministar financija, Janis Varufakis kaže kako ovakvi suficiti kakve ostvaruje Njemačka nisu nikakva prednost za Njemačku, a posebno Europu. Varufakis, naime, objašnjava kako ekonomski suficit koji Njemačka ostvaruje mora prenijeti u inozemstvo i investirati u zemlje koje imaju deficit – jer, ukoliko u određenoj monetarnoj uniji negdje postoji suficit, na drugom mjestu mora postojati i deficit. Na taj način, njemački kapital u inozemstvu proizvodi balone koji će jednom puknuti, kao što su već puknuli u Grčkoj i Španjolskoj. Dugoročno, prema Varufakisu, ovo što se događa u Njemačkoj nije dobro – kako za druge zemlje članice Europske unije, tako i za same Nijemce.
Varufakis dodaje kako njemačkom ministru financija (Wolfgangu Schäubleu) nije pametno da se raduje budžetskom suficitu utemeljenom na negativnim kamatama koje će nužno opteretiti njemačke mirovinske blagajne. Naprotiv, to što njemačke elite predstavljaju pozitivnim stvar ekonomskog suficita, to znači da javnosti izvor problema predstavljaju kao dokaz uspjeha.
Kampanja i izbori
Još u martu mjesecu ove godine, činilo se kako će lider Socijaldemokratske partije Njemačke, Martin Schultz okončati Merkeličino dvanaestogodišnje predsjedavanje Bundestagom. Nakon što je preuzeo vodstvo SPD-a od strane Sigmara Gabriela, činilo se da će Schultz biti svojevrsno osvježenje na političkoj sceni Njemačke. Ovaj poliglot i bivši prodavač knjiga, koji je donedavno predsjedavao Europskim parlamentom, imao je prednost u odnosu na Angelu Markel u predizbornim anketama još u martu. Ipak, danas su Schultzove šanse da postane kancelar Njemačke skoro nepostojeće. Štaviše, čini se da će Schultz osvojiti manji broj mandata nego što je osvojio njegov prethodnik Peer Steinbrück na posljednjim izborima. Razlog za takvo što leži u fleksibilnosti Angele Merkel i njenoj „okupaciji“ tema na koje primat polaže opozicija. Na taj način, Merkel je izmakla tepih pod nogama Schultzu.
Nakon sramotnog dogovora sa Edroganom kada je Europa de facto podmitila Tursku kako bi Turska obustavila prelazak izbjeglica iz Turske ka Europskoj uniji, situacija oko izbjeglica u Njemačkoj se dosta relaksirala te je Schultz izgubio još jednu slamku za koju bi se mogao hvatati u kampanji sa Merkelovom. Schultz i njegov SPD, na kraju, nisu ponudili biračima skoro ništa što bi se suštinski razlikovalo od onoga što već nudi koalicija CDU/CSU. Naročito kada je Angela Merkel predložila zakon o legalizaciji istospolnih brakova (koji je usvojen). Aktualna je također i njena intencija da makne automobile s unutarnjim izgaranjem sa cesta u svrhu poboljšanja ekoloških standarda. Također, u predizbornom sučeljavanju od prije koji dan, Schultz i Merkel nisu se mnogo razlikovali po pitanju integracije izbjeglica i stranih radnika. Upravo tema integracije izbjeglica je i dominirala tijekom sučeljavanja ovo dvoje oponenata unutar kojega gotovo da se nije ni govorilo o svakodnevnim problemima njemačkih građana.
Taj Scultzov nastup u duelu sa Angelom Merkel savršeno je ilustrirao dugogodišnju impotentnost socijaldemokracije spram bilo kojeg važnog političkog pitanja. Još od Blairovog trećeputaštva, kojemu je dobrano kumovao upravo SPD-ov Gerhard Schröder, stranke Socijalističke internacionale (čiji je SPD član) vješti su čuvari statusa quo kojega zagovaraju liberalne i konzervativne stranke. Status quo u ovom slučaju znači nastavak provođenja neoliberalne politike. Na tome tragu, upravo Schultz niti po jednom važnom pitanju o kojemu je bilo riječi u duelu nije pokazao kičmu i zaista izazvao Merkel. Zbog toga će, ako je suditi po sadašnjim anketama, izgubiti, čak i većom razlikom nego njegov prethodnik Peer Steinbrück koji je osvojio 23 posto na prethodnim izborima. Pobjedu će odnijeti ponovno Angela Merkel što će za ostatak Europske unije značiti nastavak šobjleovskog statusa quo koji se ogleda u strogim mjerama štednje i discipliniranju periferije i poluperiferije od strane zemalja centra.
Jedina stranka koja se zalaže za promjene koje bi mogle Njemačku, ali i Europu pokrenuti u drugom smjeru je stranka demokratskog socijalizma – Linke. Ona se zalaže za povećanje minimalne satnice sa 8,84 eura na 10 eura, demokratsko podruštvljenje strukturno bitnih sektora na bazi komunalnog, zadružnog ili radničkog vlasništva, podređivanje ekonomije kontroli tržišnog natjecanja i osiguravanje efikasnog prava radnika i prava radnika na odlučivanje u svim poduzećima te socijalno-ekološku transformaciju. Također, iz Linkea se zalažu za mir, razoružanje i izlazak iz NATO-a te Europsku uniju koja će počivati na temeljima solidarnosti. Ipak, ankete ovoj stranci daju do 10 posto na predstojećim izborima. Slično kao i ksenofobnoj radikalno desničarskoj Alternativi za Njemačku. Zelenima se prognozira 7 posto, liberalima iz Slobodne demokratske partije 9 posto.
Kada su u pitanju moguće koalicije, čini se da će na vlasti ostati (velika) koalicija koja je na vlasti bila prethodne četiri godine – CDU/CSU i SPD. Također, ne treba isključiti ni moguću koaliciju koju bi činili CDU/CSU, Slobodna demokratska partija i Zeleni. Malo je vjerojatno da će SPD, obzirom na trenutno stanje uspjeti oformiti koaliciju sa Linkeom i Zelenima.
Darko Vujica, Prometej.ba
