Danas je časnije biti izdajnik nego patriota!

Danas je časnije biti izdajnik, nego patriota. Jer biti patriota znači veličati Ratka Mladića i Radovana Karadžića. Biti domoljub znači odavati počast udruženoj zločinačkoj šestorki. Biti velik u očima Bošnjaka znači prešućivati zločine Mušana Topalovića Cace.

Zar nije časno biti izdajnik naroda koji dozvoljava da se u njegovo ime danas u Šipovu lijepe plakati podrške Ratku Mladiću? Časnije je, zar ne, biti izgnan iz skupine čiji legitimni lider nakon haškog prevorijeka na javnom servisu druge države iznosi ideju o obnovi zločinačke tvorevine zvane Herceg-Bosna? Nije li časno biti otpadnik ili murted od naroda koji ne vidi ništa sporno u činjenici da je njegova matična stranka u Bugojnu promovisala ratnog zločinca Nisveta Gasala za člana nekakvog gradskog odbora sa sport?

ČETVRT VIJEKA HEROJA

Dvadeset i pet godina ovdje su zločinci heroji. Dvije i po decenije, ovdje su izdajnici oni koji se usuđuju pričati istinu o „svojim“ zločinima.

Lijepo je, dakako, u Sarajevu čitati Puhala, Bursaća ili Vaskovića? I stavovi Štefice Galić su prihvatljivi i za službeno i za neslužbeno Sarajevo. Pravit će sarajevski mediji posebne emisije o tome da je vlast u Šamcu imenovala ratnog zločinca Blagoja Simića za direktora tamošnjeg Doma zdravlja. Zgražavat će se nezavisni analitičari i ostali pripadnici avangardnog novinarstva nad činjenicom da je ratni zločinac  Simo Zarić nakon povratka iz Haga ponovo zaposlen u Opštinu Šamac.

Ali, niko od njih se neće ni počešati zbog toga što je SDA u Bugojnu za direktora Gradske dvorane i koordinatora za sport imenovala Nisveta Gasala koji je pravosnažno osuđen za ratne zločine. Niko od vodećih sarajevskih i bošnjačko-patriotskih analitičara nije reagovao kada je haški osuđenik za ratne zločine Amir Kubura imenovan za člana upravnog odbora Fakulteta političkih nauka u sred Sarajeva. Normalno je, dakako, većini sarajevskih medija, stranaka i lijevih i desnih,  što Gradski odbor SDA Bihać veliča Hamdiju Abdića Tigra. Prihvatljivo je da optuženik za ratne zločine Naser Orić bude glavna zvijezda prijema bošnjačkog državog vrha. Nikome, naravno, nije sporno ni što Zelene beretke budžetskim novcem plaćaju „sjećanja“ na „heroja i zločinca“ Mušana Topalovića Cacu. Ali je, zato, sporno što je neko iz Banja Luke platio „posljednji pozdrav“ ratnom zločincu Slobodanu Praljku.

E, pa, sve je sporno.

SPORNO JE

Sporno je što Čovićev službeni Večernji list piše o Gasalu, a prešućuje Praljkove zločinačke poduhvate. Sporno je što stožerna stranka pali svijeće za ratnog zločinca u Mostaru, a izdaje priopćenja protiv bugojanske SDA zbog imenovanja ratnog zločinca. Sporno je što RTRS i Milorad Dodik prešućuju riječ genocid u Srebrenici, a za zločine nad konjičkim Srbima kaže da imaju „genocidne razmere“. Sporno je što im je sporan Amir Kubura, a nesporan Ratko Mladić. Sporno je što je Hamdija Abdić Tigar heroj za SDA i Bakira Izetbegovića. Ali najspornije od svega je što milion ljudi u ovoj zemlji glasa za politiku kojoj je Caco i heroj i zločinac, kojoj je Ratko Mladić heroj, a ne zločinac,  i kojoj je Slobodan Praljak mučenik.

I zato je časnije biti izdajnik, nego patriota.

(zurnal.info)