Zaboravimo li ZAVNOBiH, dobićemo džamahirije-pravoslavnu, katoličku i muslimansku

VIJESTI.BA: Gospodine Šušnica, BiH obilježava 20 godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma. Saglasnost postoji u jednom – zaustavio je rat u našoj zemlji. No, gdje je BiH danas?

ŠUŠNICA: Dvadeset godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, BiH nalazi se u dvostrukom zatvoru, dvostrukim okovima. Prvi su okovi etno – vjerskih nacionalnih identiteta, koji su u potpunosti vještački konstrukcije stvorene na prelazu iz 19. u 20. vijek, a koji su učvršćeni tokom socijalizma. Poslije socijalizma, bh. čovjek nije izašao u pluralizam kao radnik, seljak, inteligencija, kao pripadnik klase ili kao građanin, već je izašao kao pripadnik naroda. Dakle, socijalizam nije uspio da stvori neku nadetničku, nadnacionalnu konstrukciju u glavama ljudi, već je perpetuirao etno – vjerske nacionalne, pa i nacionalističke diskurse. Rat je te podjele samo potcrtao krvlju, tragedijom, tugom i osvetom.
Dvadeset godina nakon rata, bez obzira da li se radi o ruralnom ili urbanom stanovništvu, mi živimo čvor nacionalizama i nacionalnih mitova, koje vrlo dobro iskorištavaju i zloupotrebljavaju političari. Upravo zbog tih vještačkih nacionalnih konstrukcija, jedni od najvećih dobitnika ovog rata, pored ratnih i poratnih privatizacijskih profitera, mafijaša i tajkuna, su religijske i vjerske zajednice, koje su poslužile kao glasačke mašine i politički odbori nacionalnih i nacionalističkih partija.
Drugi okov u kojem BiH živi jesu produkti rata. To je ogromna sila koju je u datom trenutku imala srpska klero – nacionalistička radikalna politička elita, a kojom  su se obrušili na opštine u BiH, protivustavnim i protivdržavnim udarima, vojnim preuzimanjem, a kasnije etničkim istrebljivanjem i genocidom stvorili jednu etno ekskluzivnu teritoriju.
Osim toga, postoji i sila kojom se ta vojno moćna strana privolila na razgovore, a to je sila koju je primijenio NATO i svi realpolitički  elementi koji su vodili pregovore da bi se došlo do ovako nakaradnog mira i nakaradnog Ustava, koji je ozakonio oba okova. Ozakonio je etno-teritorijalne posljedice genocida i posljedice agresorskog rata, ozakonio je čak i svako buduće negiranje genocida, kao sasvim legitimno pravo u jednom neoliberalnom društvu. S druge strane, ozakonio je i još više produbio vještačke podjele.

VIJESTI.BA: Prema Vašem mišljenju, postoje li pozitivni kapaciteti unutar Dejtonskog sporazuma? Eventualno, u kojoj mjeri su oni iskorišteni? 

ŠUŠNICA: U formalnom smislu, Dejton ima sve mehanizme zaštite nacionalnih interesa konstitutivnih naroda. Ima čak i mehanizme da se on polako mijenja, da se transformiše. No, to je samo formalnost i površina. U svojoj strukturi, u kontekstu, Djeton određuje političke snage po etno – klerikalnom šavu, kojima nije u cilju da bilo šta mijenjaju. Dejton je, stoga, jedna vrsta klero – nacionalističkog perpetuum mobile-a. On kroji političku realnost tako da se nikada neće naći većina koja bi podržala njegove promjene.

VIJESTI.BA: Dakle, ne vjerujete u mogućnost promjene Dejtonskog sporazuma?

ŠUŠNICA: Ne vjerujem da Dejton sam sebe može rekonstruisati. Dejton se može mijenjati samo onako kako je on i donešen, a to je upotrebom političke sile u bilo kojem pogledu, iz vana ili iznutra.

VIJESTI.BA: Smatrate li da u međunarodnoj zajednici u ovom momentu postoji spremnost i volja za promjenom Dejtona? 

ŠUŠNICA: U ovoj jubilarnoj godini vidimo da su i Amerika i Evropa malo okrenule pogld prema BiH. Mislim da su to dijelom uradile iz čiste kurtoalizje, a dijelom iz bojazni i opreza nakon ruske intervencije na Krimu. Ta volja možda i negdje postoji, ali upravo nju treba da probude političke snage, formalne ili neformalne, iz BiH. Tu prvenstveno mislim na snage koje sebe smatraju probosanskim, patriotskim snagama, dakle ljudi kojima je stalo do BiH.
Pitanje je zašto takve snage to ne rade. Banjalučka politička elita bosanskih Srba ima prilično jasan stav o tome. Njima je u cilju autonomija, što veća samostalnost RS i po mogućnosti spontana disolucija BiH. No, ko će to da uradi u Sarajevu? Sadašnje političke elite u Sarajevu ne mogu proizvesti dovoljno građanski, državnički, univerzalistički naboj ni u politici, ni u civilnom društvu, kako bi se privukla pažnja međunarodnih faktora.

VIJESTI.BA: FBiH 25. novembra obilježaba Dan državnosti BiH. U RS je to sasvim običan dan. Kakav je Vaš stav o ovom pitanju?

ŠUŠNICA: Datum 25. novembar, koji se slavi kao Dan državnosti je dan koji je ključan za istoriju BiH, ključan je za njeno državno konstituisanje i konstituisanje njenih naroda, kao konačno neke građanske državničke nacije. ZAVNOBiH ima svoje istorijske prednosti i pozitivne strane, ali i svoje mane, jer je priznao da u BiH ne žive građani, nego narodi. To je njegov problem. ZAVNOBiH se kao takav treba i mora slaviti, obilježavati i izučavati. No, on gubi na svojoj snazi izvan lijevog političkog diskursa. Ono što je ujedinjavalo te naroda jeste lijevi ideološki diskurs borbe protiv opresije, klasne opresije, klerikalnih i buržoaskih elita, te radikalne desnice. To je nešto što ZAVNOBiH jeste i zbog čega vrijedi. Mi znamo da se RS odrekla partizana izjednjačavajući ih sa četnicima. Srbijanizira se i etno – ekskluzivizira partizanski pokret, umjesto da se shvata univerzalistički i inkluzivno za sve.
BiH nema budućnost izvan lijevog ili lijevo liberalnog diskursa. Ako zaboravimo na ZAVNOBiH i njegovu lijevu i lijevo liberalnu bazu, mi ćemo zapadati u revizionizam ultradesnice, u desni klero – nacionalizam, u konstrukte da su svi bosanski katolici Hrvati, da su svi bosanski Srbi pravoslavci, da su svi bosanski Bošnjaci muslimani. Zapadaćemo u teologizaciju u kojoj će nam rimokatolički, pravoslavni i islamski diskurs pisati norme, zakone, obrazovne sisteme, budućnost naše djece. Ako je to nekome u cilju, neka slobodno zaboravi i marginalizuje ZAVNOBiH. Za nekoliko godine, dobiće potpuno zaokružene džamahirije – pravoslavnu, katoličku i muslimansku.

Razgovarala: Nevena Šarenac

(Vijesti.ba)