Vildana SELIMBEGOVIĆ – Kum (I): Otac, sin i Zijad

Oko Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine ove, 2015. godine suviše se toga dešava da bi iko povjerovao da je riječ o slučajnostima. Usred Beograda, 28. februara Milorad Dodik slavi 23 godine od proglašenja “entitetskog ustava”?! Čak je i površnim poznavateljima bliže nam povijesti više no jasno da Dodikova proslava ima nekih ozbiljnih nesuglasica sama sa sobom – o kojem to entitetu s kraja februara 1992. govori aktuelni predsjednik Republike Srpske? Dayton, u koji se Dodik kune češće nego na Jevanđelje, potpisan je 44 mjeseca kasnije; Srpska republika BiH “ustrojena” je 9. januara 1992, što se i obilježava kao Dan RS-a i krsna slava. Posljednjeg dana februara 1992, zapravo, u Banjoj Luci se rasplitao sukob unutar srpskih političkih vođa iz Hrvatske i BiH, koji su se tada borili za prevlast nad SAO-oblastima, što će reći da i nije baš neki nacionalni praznik u pitanju, no jasno je da je Dodikovo najnovije slavlje – s prilično otužnim okusom, makar po slikama iz beogradske gradske Skupštine – izraženo politički motivirano kao nastojanje da se u unutarnja bosanskohercegovačka preslagivanja oko vlasti uključi, ako treba i nasilu, srbijanski državni vrh. Pa šta košta da košta.

Jedna mi je koleginica nedavno rekla da je diljem RS-a počela da vlada panika kad god Dodik ode u Beograd, jer svaki njegov odlazak je novi udar po džepu. Prošli put, nakon što su iz Beograda popodne stigle Dodikove fotke zajedničkog iščekivanja haških rezultata presude na relaciji Hrvatska – Srbija, već je sljedećeg dana Javno preduzeće Srbijagas povećalo zvorničkoj kompaniji Alumina cijene usluga više od 13 puta! Radi se o zakupu kapaciteta za transport gasa kroz Srbiju, a odluka o povećanju primjenjuje se od prvog februara (iako je stigla koji dan kasnije) i za Aluminu znači 550.000 dolara više na godišnjem nivou. Nije kakva utjeha, ali Dodik je presudu gledao i s Tomislavom Nikolićem i sa Aleksandrom Vučićem, pa će valjda najnoviji nameti iz Srbije biti makar prepolovljeni, pošto je u subotu Vučić izostao s proslave.

Da su pare i vlast uzročno-posljedična veza baš svih politika, posvjedočio je još jedan subotnji događaj. U Mostaru je održan Hrvatski narodni sabor sa kojea je upućen zahtjev za sazivanjem novog Daytona, predložen “recept” preustrojstva teritorije BiH, preslagivanja ustava, a sve pod sloganom borbe za ravnopravnost Hrvata. Koliko je Draganu Čoviću i družini do svakog ravnopravnog Hrvata u Bosni i Hercegovini, zorno ilustriraju zvižduci kojima je dočekan i ispraćen Martin Raguž, valjda po predlošku recepture da je jedini valjan Hrvat onaj koji je u stranačkim postrojbama Tomislava Karamarka i Čovića. Da, Karamarko je doživio ovacije, pa šta je i mogao očekivati Raguž bez iskaznice HDZ-a BiH?

Priča o ravnopravnosti u Čovićevoj interpretaciji vazda počinje i završava s proračunima i parama, a evo samo jedne ilustracije koja podobro oslikava vezu između hrvatskih kadrova u institucijama vlasti i proizvođača iz susjedne zemlje. Tek prije nekih sedam-osam dana, ovdašnje su inspekcije obaviještene da proizvodi iz Hrvatske – konkretno, piva – nemaju valjane deklaracije i uprkos tome jednako se prodaju na teritoriji BiH. Svaka ta nepropisno uvezena pošiljka (gle slučajnosti!) u Upravi za indirektno oporezivanje dobije dozvolu za uvoz. Kako? Miro Džakula, kao kadar HDZ-a BiH, bez svake sumnje jedna je od onih Čović-Dodik akvizicija na kojoj i počiva taj veliki savez SNSD-a i HDZ-a BiH, a protiv koga su se poslanici SDS-a zdušno borili još poodavno ukazujući na to da je čitava (politička) priča zasnovana na procentima i parama. Čak se i notorni Kemal Čaušević, Džakulin prethodnik na mjestu direktora UIO, u svojim optužbeno-svjedočanskim iskazima najozbiljnije posvetio upravo pominjanim likovima kao najaktivnijim političkim isporučiteljima zahtjeva i njemu osobno.

Naravno, posve je druga (da ne kažem tužbeno-procesna) priča kako je Čaušević prepoznao priliku za osobno bogaćenje, pa svoje direktorovanje podobro unovčio. Uživao je, hvali se u iskazima, podršku umrlog predsjednika SDA Sulejmana Tihića. Zanimljivo, žive ne pominje, no ko god zna strukturu SDA, kladio bi se da je Čaušević najozbiljnije u stranci surađivao sa Tihićevim zamjenikom Asimom Sarajlićem i partijskim gensekom Amirom Zukićem. Njih su dvojica naprosto siva zona SDA, terenci za svakovrsne poslove. No, kako kao temeljni SDA Bošnjaci nemaju rezervne domovine, na njihovim kadroviranjima ne zarađuju majčice domovine, već domaći pojedinci. Ni Bakir Izetbegović ne spori (pre)bliske veze Sarajlića i Zijada Blekića, domaćeg burzovnog mešetara za čije se poslovne poteze interesiraju istražitelji od Slovenije do Crne Gore. Blekić je – osim po prijateljevanju sa Sarajlićem – poznat i po kumstvu sa Hasanom Ćelamom, predsjednikom Komisije za vrijednosne papire FBiH. Da kum nije dugme, već puno prije sam vrh piramide poslovanja znanog i kao sve ostaje u porodici, Ćelam i Blekić demonstriraju ucjenama, prijetnjama i inim komisijskim poslovima kojim su o jadu zabavili kompletno federalno finansijsko tržište.

Prošle sedmice slovenski su istražitelji priveli Ćelamovog i Blekićevog advokata u Mariboru: izvjesni Ljubo Peče, kojeg Slovenci terete za prevaru tešku 19,2 miliona eura (slučaj holdinga Zvona jedan i dva) usred Sarajeva, samo zahvaljujući Ćelamu, a uprkos zakonu, sjedi skupa s Blekićem u Nadzornom odboru Svjetlostkomerca. Skupština ga je smijenila, ali to za Ćelama i Blekića ne važi: oni odlučuju, tj. Ćelam (zlo)upotrebljava poziciju predsjednika KVP-a. Blekić tu, vjerovatno, izvlači pare, a Ćelam će (također) naći načina da se naplati. Uostalom, kada je verificirao Skupštinu Bosnalijeka – održanu u kafani – strateški je razmišljao: firma među čijim je utemeljiteljima bio njegov sin, dobila je u Bosnalijeku konsultantski ugovor vrijedan 72.800 maraka. Dnevno, konsultacije su koštale 400 KM! Toliko je to dobro napravljen konsultantski posao da je Ćelam junior postao direktor IT sektora u Bosnalijeku!

Bosna i Hercegovina na ozbiljnom je raskršću i nema tog (političkog) slijepca koji posve jasno ne vidi da je otimačina za vlast zapravo otimačina za pare. Koalicija napravljena na državnom nivou izostavila je Dodika, a Čović sam sebi smanjuje manevarski prostor. I jedan i drugi bi rado da sačuvaju komoditet na koji reforme i njemačko-britanska inicijativa ozbiljno atakuju. Ako SDA ne želi biti najslabija karika riješenosti da BiH zaista krene ka EU, morat će se obračunati sa kriminalom u vlastitim redovima. Kao nekad sa cacama i ćelama, danas je neophodan obračun s blekićima i ćelamima. Jer tek kada se pomete ispred svojih vrata, stiče se kredibilitet za upiranje prsta u susjednu avliju. A Tomislav – prezivao se on Nikolić ili Karamarko – ionako je već sad problem kako svojih država, tako i Evrope. Kojoj razni kumovi ionako rade o glavi.

Vildana SELIMBEGOVIĆ – Oslobođenje

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close