SYRIZA premoćno osvojila parlamentarne izbore u Grčkoj: Narodi Europe sada znaju da se može i kojim putem krenuti

SYRIZA premoćno osvojila parlamentarne izbore u Grčkoj: Pobjeda za demokratski socijalizam, poraz za dotrajali europski establišment i brutalnu politiku mjera štednje – narodi Europe sada znaju da se može i kojim putem krenuti

(advance.hr)

20:15
Glasovi se prebrojavaju. Prema do sada 14% prebrojanih glasova, SYRIZA odnosi uvjerljivu pobjedu na parlamentarnim izborima u Grčkoj: osvajaju 34,9% glasova. Na drugom mjestu je stranka Nova Demokracija, desni centar aktualnog premijer Antonisa Samarasa, stranka koja je uvelike i dovela Grčku u situaciju u kojoj se danas nalazi – ND osvaja, prema aktualnim podacima, 25,9% glasova.

Na trećem mjestu je neo-nacistička stranka Zlatna Zora s 6,2% glasova. Slijedi ih centristička stranka Potami s 5,6% glasova. Zatim dolazi nekoć moćni lijevi centar, socijal-demokratska stranka PASOK sa svega 5,5% glasova te Grčka Komunistička Partija (KKE) koja još jednom, unatoč velikim skupovima, ne uspijeva ostvariti značajniji rezultat na izborima – osvajaju 5,3% glasova.

20:00
Veliki dan za demokraciju, za Grčku, za Europu – ljevičarska koalicija SYRIZA danas je dobila potporu stanovnika Grčke i upravo je postala vodeća stranka. Prvi izlazni rezultati govore kako osvaja između 35,5% i 39,5% glasova, oko 10% ispred njihovog rivala, stranke Nova Demokracija.

Premijer Antonis Samaras pretrpio je danas veliki poraz, ali to se i moglo očekivati. Hoće li lider SYRIZA-e, Alexis Tsipras, preuzeti sada njegovo mjesto? SYRIZA će imati svega nekoliko dana, do 29. siječnja, da predstavi vladajuću koaliciju. Ako to ne uspiju, Grčku čekaju novi izbori, najvjerojatnije u ožujku, no šanse su velike da ovog puta SYRIZA zaista postaje vladajuća stranka.

Za treće mjesto bore se centristička stranka To Potami i krajnje desničarska stranka Zlatna Zora – ove dvije stranke osvajaju, prema anketama, između 6,4% i 8% glasova.

Premijer Samaras očajnički je pokušavao još jednom preplašiti grčki narod pa je tako u danima pred izbore tvrdio kako bi izbor SYRIZA-e bio “nacionalno samoubojstvo”. Očito nije uspio s takvom taktikom. Na zadnjem vladinom skupu, na prostoru sportskog stadiona koji je građen za Olimpijske igre 2004., Samaras je pred okupljenim pristašama poručio kako će SYRIZA, ako dođe na vlast, “razoružati policiju, dovesti mase imigranata, a Grčku pretvoriti u Sjevernu Koreju na Mediteranu”. Pristaše, mahom srednje životne dobe i pripadnici srednjeg staleža, uzvikivali su mu: “Grčka! Grčka! Samaras! Samaras!”.

Strah od nepoznatog je karta na koju je Samaras igrao 2012. i odnio pobjedu na izborima. SYRIZA je tada već bila blizu, pobjeda im je tada izmakla za svega nekoliko postotaka, no već tada je bilo gotovo jasno da njihovo vrijeme zasigurno stiže, a kada se krajem godine ukazala izuzetna prilika (zbog činjenice da se parlament nije mogao složiti oko izbora predsjednika zemlje, prema grčkom Ustavu, morali su biti održani prijevremeni izbori), SYRIZA je krenula u čvrstu kampanju poručujući glasačima da više nema mjesta ni za strah, ali niti za nova poniženja.

Cijela Grčka zna da je Antonis Samaras primarno agent Trojke, međunarodnih kreditora, a tek onda premijer zemlje. Nekima to nije smetalo 2012., a nekima ne smeta ni danas, no kritična masa više nije na njegovoj strani. Grčki narod jednostavno je morao proći “tešku školu” skupljanja hrabrosti da bi u konačnici izašao iz okvira začaranog kruga lijevog i desnog centra.

Sada mogu biti zadovoljni jer danas su cijeloj Europi pokazali da se još uvijek može prevladati centar, a ovdje je zaista riječ o prevladavanju – ovo nisu bili “prosvjedni” glasovi, ovo je bio primjer toliko potrebnog sazrijevanja masa.

Program SYRIZA-e, ako ga uspoređujemo s drugim vodećim strankama, zaista jest radikalan, ali način prezentacije je bio mudar – pazilo se na puno toga u ovoj kampanji, prije svega na to da se glasače srednje klase ne smije preplašiti, ali ni međunarodna tržišta.

Što će SYRIZA učiniti kao vladajuća stranka? Tu je 320 milijardi eura duga za kojeg Tsipras ističe kako ne samo da je “neizdržljiv”, već i “objektivno nemoguć za vratiti”. Radikalni potezi sada će biti na stolu, ali SYRIZA ih neće povlačiti ako ne bude morala. Drugim riječima, ponuditi će kreditorima dogovor, restrukturiranje itd., ali ako ovi na to ne pristanu, SYRIZA mora biti spremna i na druga rješenja. Može li se sve u konačnici ipak završiti grčkim izlaskom iz Eurozone? Može, ali to je zadnja opcija.

No, dolaskom SYRIZA-e dolazi i brojne reforme, a neke s popisa su: besplatna električna energija za ljude kojima je isključena struja zbog neplaćanja računa, bonovi za hranu za djecu, zdravstvena skrb za one bez osiguranja, adekvatniji smještaj za beskućnike, podizanje minimalne plaće s 500 eura na 750 eura mjesečno.

Što se još može očekivati od SYRIZA-e? Puno toga – nemojmo zaboraviti o kakvoj se stranci ovdje radi, da je ovdje ipak riječ o koaliciji ljevičarskih stranaka koje su se udružile nakon izbijanja ekonomske krize (vidi: Velika analiza: kako je nastala grčka Koalicija Radikalne Ljevice – SYRIZA). Drugim riječima, u njenoj strukturi imamo ljude koji su i daleko radikalniji od njihovog lidera Tsiprasa te se od njih očekuje da ovu, zaista povijesnu, priliku iskoriste u potpunosti.

Današnja pobjeda SYRIZA ujedno je i poraz politike Europske Unije. Grčkom narodu su nametnuli Trojku i izazvali gnjev koji se može usporediti s gnjevom naroda pod kolonijalnom vlašću. Mnogi se pitaju kako su Grci uopće preživjeli s tolikom nezaposlenošću i bez socijalnih davanja za vrijeme vladavine Nove Demokracije i Samarasa? Oslanjanje na obitelj bio je ključ preživljavanja za mnoge pogođene, a i te obitelji su morale izdržati ogroman pritisak.

Što se tiče reakcije iz (krajnjih) ljevičarskih krugova, mnogi SYRIZA-u i dalje smatraju “buržujskom” strankom, a Tsiprasu zamjeraju što je stranim bankama i europskim elitama poručio da se “ne moraju bojati pobjede SYRIZA-e”. No, što je drugo mogao poručiti? Najaviti im rat? Grčki narod za takvu stranku ne bi glasao i od svega ne bi bilo ništa. Ovdje dakle sada već govorimo o ideološkim, praktičnim i političkim dilemama. Da, grčki narod ima stranku po volji krajnje ljevice, zove se KKE (Komunistička Partija Grčke), i ona je žestoko kritizirala SYRIZA-u, no u današnjim izborima osvaja svega oko 5% glasova.

Dolazak SYRIZA na vlast ujedno je i početak stasanja nove europske vladajuće garniture, a ona će oscilirati od sve izraženije ljevice do sve izraženije desnice. Primjerice, liderica francuske desničarske stranke Nacionalni Front, Marine Le Pen, komentirala je izbore u Grčkoj: “Ne slažemo se s kompletnim njihovim programom, ali bismo pozdravili njihovu pobjedu”.

Ovi podaci govore puno više od stare paradigme političkog kompasa, ovdje više ne promatramo smjer strelice, već kompletno mijenjamo uređaj. Europska vladajuća klasa je dotrajala i narodima više ne može dati ništa (može samo oduzeti), a to je trenutak u kojem mora biti smijenjena novim politikama koje će, kakvog god predznaka bile, biti puno autonomije.

Dakako, to ne znači da je sasvim svejedno da li u pojedinoj zemlji na vlasti dođe “anti-establišment” ljevica ili desnica. Itekako je važno, zato i jest današnja pobjeda SYRIZA-e toliko bitna.

Nećemo ulaziti u to koliko će SYRIZA sada ostvariti od zacrtanog, možda puno, možda malo, ali ako na trenutak pogledamo samo njihov program onda već uviđamo važnost njihove pobjede. Riječ je o evoluciji socijalističke ideje koja može, i trebala bi biti, prihvatljiva današnjim masama. Socijalizam kao teorija mora se moći modernizirati, postati ponovno konkurentna politička snaga te izvući sebe iz ralja mediokritetske i ideološki bankrotirane europske socijal-demokracije.

Za socijal-demokraciju u Europi više ne bi trebalo biti mjesta, treba kao ideja završiti upravo kao i grčki PASOK – nekoć moćna stranka lijevog centra, danas gubitnik s mizernih 3,5% glasova. Na mjesto socijal-demokracije mora doći novi val demokratskog socijalizma. Grčka otvara taj iznimno važan put, a uskoro će je slijediti možda i Španjolska gdje je stranka PODEMOS vrlo slična grčkoj SYRIZA-i.

Politička oluja očito stiže s juga, što ne iznenađuje, jug Europe naročito je pritisnut mjerama štednje i drugim brutalnim oblicima pogodavanja krupnom financijskom kapitalu na štetu običnog čovjeka, radnika.

SYRIZA je danas pobijedila, prva stranka protiv mjera štednje odnijela je pobjedu u Europi. Sada se još samo mora dokazati i u vladajućoj ulozi pa toliko spominjani “domino efekt” u Europi može početi. Ne onaj rušilački, već onaj političko evolucijski – zemljama Europe hitno trebaju ove opcije, a SYRIZA sada zaista može biti pokretač promjena na razini kontinenta.

Svaka zemlja Europe je na neki način specifična, ali zahtjevi radničke klase uvijek su bili identični – sloboda od eksploatacije i kontrola vlastite sudbine, a svaki korak koji vodi bliže tom idealu je pozitivan.