Said Šteta: LUTKE S NASLOVNE STRANE – 3 u 1 u Beogradu

bulle 2015-07-29

Uživajući pažnju lutke s naslovne strane, premijer Srbije Vučić, pozvao je troglavo predsjedništvo Bosne i Hercegovine u posjetu Beogradu. Senzibilitet njegova poziva ogledao se u baška brizi oko sigurnosti jednog od članova, pogađate, Bakira Izetbegovića. Ranije spomenuto, vješto manipuliranje situacijom, srbijanskog premijera, učini mi se čudnim da tu istu sigurnost ne trebaju i druga dvojica članova, ili bar jedan od njih. Naravno da da. No, trebalo je po mjeri velikodržavničkog šnita, pokazati moć i tobože dobrosusjedske odnose koje mu, sa olovkom na gotovs, čeka da upiše međunarodna zajednica.

Nakon što se poziv prihvati šestoručke, obznani se kako će ovo julsko, jednodnevno plandovanje, odvijati se u Krađorđevu ili po mađarski, Bélamajoru, gdje se u ožujku 1991.godine održa sastanak Tuđman-Milošević. O tome je u svojoj knjizi javno progovorio Dušan Bilandžić, hrvatski povjesničar i Tuđmanov savjetnik koji je prisustvovao sastanku, u kojoj tvrdi da je suština sastanka bila podjela Bosne i Hercegovine. Na zamolbu Izetbegovića u zadnji čas je ta destinacija promijenjena. Tako ovaj sastanak tri u jedan, bi u Beogradu. Odredi se da točka susreta bude Palata Srbije a potom šetnja Knez Mihajlovom pa u kafanu „Kolarac“. Ovaj događaj po broju novinara neki su usporedili sa dolaskom Angele Merkel, jer ih je samo zeru manje bilo. Ushićenje tročlanog predsjedništva, pojedinačno ali i kolektivno, osjetilo se u zraku ali i u izjavama baška.

-Ako se igdje osjećam kod kuće onda je to u Beogradu. Ne želim zato da dajem ni najmanju pažnju sigurnosnom aspektu posjete Srbiji, reče Mladen Ivanić. Eto, član predsjedništva BiH ne zna ni gdje mu je kuća a kamoli država.

– Jedanaest dana nakon Srebrenice pričamo o mnogo drugačijim temama. Vjerujem da ćemo već sutra u Predsjedništvu BiH raspraviti današnju posjetu i pozvati predsjednika Tomislava Nikolića da u listopadu posjeti BiH – rekao je Dragan Čović. Da li to znači da treba zaboraviti Srebrenicu ili tek potreba da njegovo lice zvuči poznato?

– Naš prijatelj Aleksandar (Vučić bezbeli, op.a.) pokazao se kao izvanredan domaćin, rekao je Izetbegović. Možda bi dobro bilo da je ostao u toj raskoši gostoprimstva, da konačno shvati s kim kavu pije. Ili se i on okliznuo na sevdah?

Ne želim zvučati pesimistično ali realno sigurno da. I crveni tepih, boja koja još bikovima i estradnim napaljenicama znači nešto, i pjesma „Sarajevo ljubavi moja“ sve je dio performansa, koji samo nađe utočište u objektivima kamera i glavama naivnih. Ni upiranje prstima „mir, mir, niko nije kriv“, ni grljenje kao što to rade „Teletabisi“ nije politički, još manje državnički iskorak, koji obećava poboljšanje dobrosusjedskih odnosa. Od ove posjete samo je na međunarodnom planu podebljan konto premijera Vučića, što mu i jeste bio cilj.

Očekivati nešto više od istog bilo bi ravno očekivati od Gebelsa da počene govoriti istinu. Podsjetiću, pri hapšenju Nasera Orića nedavno u Švicarskoj, u čiju eventualnu krivnju ne ulazim i o tome je mjerodavan sud, Vučić je požurio da kaže: „Ko će da vrati oči Slobodanu Iliću i ko će da vrati desetine i desetine pobijenih Srba u Podrinju? Slobodana Ilića pominjem jer mu je svojim rukama Orić izvadio oči i preklao ga“.

Tako zemunski Gebels, kome povijest bi ljubav iz djetinjstva, uzima sebi za pravo i da je piše drugim narodima. To što odlično igra šah, ne može i ne smije da znači da je nasuprot njega konj a svi drugi mali piuni. Bahatost koja ga nosi još iz devedesetih, ne ulijeva niti trunku iskrenosti. Naprotiv!

Sam susret u Beogradu, najbolje je oslikao austrijski list „Standard“ u svome osvrtu gdje kaže:

– Ova posjeta je interesantna sa više aspekata. Prvo, sva trojica članova su otputovala zajedno, što je novum. Drugo, posjeta je bila nevjerojatno brzo organizirana kako bi se situacija smirila. I treće, trojicu članova Predsjedništva BiH nije primio predsjednik Srbije Tomislav Nikolić, kao što bi trebalo po protokolu, već premijer Vučić – i još napominje kako ova neobična konstelacija ima svoje razloge. Itekako!

Ono što je izostalo i čega nema evo dvadeset godina, jeste istinsko doživljavanje države Bosne i Hercegovine od strane predstavnika vlasti Republike Srbije, ali što je mnogo pogubnije niti od strane članova predsjedništva BiH. To se očituje u njihovom djelovanju a tek poneka retorička šećerlama koja se oklizne na političkom jeziku istih, nije dovoljno uvjerljiva da se počnemo nadati dobru. Sa više ljubavi nastupa onaj crni košarkaš naše reprezentacije, koji vjerujem ni na karti ne zna naći našu malu BiH, nego li njeni članovi predsjedništva.

Velikosrpske aspiracije nisu i neće prestati u to sam siguran. Mijenjat će se samo celofan njihova pakiranja. A kada i nada kao posljednji Mohikanac umre, što je izvjesno, mi ćemo još gledati u retrovizor života, kojeg su živjeli majke i očevi a mnogima i njihovi dalji srodnici. Europa će i ovoga puta piškiti od sreće kako je na Balkanu uspjela nečist gurnuti pod tepih. Samo naoko nevidljivo ali se osjeti i na daljinu. Dabet kada su ove ljetne vrućine.

Tako, koliko sutra, u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine imat ćemo dva naprema jedan u izglasavanju i oko toga kakvo se vrijeme očekuje u ovoj dobro spaljenoj zemlji a o nekim državnim pitanjima od značaja za sve građane Bosne i Hercegovine, nikad. Možda ni tada!

Zato ova teatralnost Vučiča i dobro kamufliranog Nikolića u Beogradu, ašićare, davno je viđena. Vrabac u ruci, spoznaja do koje plaho držim, poji veoma tužno i ne vuče mi se baš pretjerano pažnja ka Beogradu dok tamo neko pušta golubove mira ili kakve već drugo. Još je puno crnih obraza u Beogradu da bi se prije toga krečile fasade i prostirali crveni tepisi. I nije dovoljna tek jedna brza, espresso, uz pjesmu, ‘nako u kafani.

Gosutjuća dejtonska trojka u jednom, ostat će i dalje, nit’ kahva, nit’ kafa, nit’ kava. Tek mješavina koja se zamjenski konzumira jer nema prave. Nako, 3 u 1, pa zamuti. Bljutavo kao birvaktile cikorija.

Ne ide ni sa mlijekom!

Pogađate zašto?