Said Šteta: IMA LI GA ILI GA NEMA? Ja govorim bosanski

bulle 2015-07-02

Kada utihne priča o negaciji genocida u Srebrenici, kada utihne izrugivanje na račun Bošnjaka kao naroda, njihovu postojanju, onda se iz usta predsjednika entiteta, koji je upravo nastao na zločinu nad Bošnjacima i nešto manje nad Hrvatima, čuje papagajski ponavljana rečenica kako bosanski jezik ne postoji.

Sistematizirano ubijanje koje se odvija na očigled domaće vladajuće svite i međunarodnih buljina, koje više spavaju nego li posmatraju njegove istupe, nastavlja se tamo gdje u stvari čovjek i počinje, biti i bitisati. Jezik!

U đačke knjižice, tamo gdje umjesto bosanski jezik ne upišu srpski, onda upisuju bošnjački. Naopako svakako.

Tako metoda koja je 1939. godine ubila dr. Mehmeda Spahu, nastavlja rankovićevskim uskraćivanjem prava na svoj, maternji jezik, a samim tim i svoju kulturu, što je samo nastavak zla iz podaleke prošlosti. Bošnjacima se na prostoru spomenutog entiteta ali i cijele Bosne i Hercegovine šalje jasan išaret, (znak, op.a), da nisu poželjni kao narod i da trebaju nestati.

Mogla je ova percepcija trenutnoga stanja i reakcija na tvrdnju da bosanski jezik ne postoji, biti i blaže formulacije ali srklet, (stara bosanska riječ, nešto što vas muči u dubini duše,stiska, kida, reži, op.a) naprosto me tjera da stvari nazovem kako jesu a ne da im duvar krečim samo za ovu priliku, zarad tamo nekog bezobraza.

I u prošlom, socijalističkom sistemu, Bošnjaci nisu imali pravo na bosanski jezik, nisu imali pravo na identitet do sedamdesetih kada ih upisuju kao muslimane sa velim „M“ te su svoje školovanje proveli na srpsko-hrvatskom ili u nekim prilikama i obrnuto hrvatsko-srpskom jeziku, što je opet posljedica varvarske političke odluke, nikako jezičkog ustrojstva. No slijedeći uputu, koju mi Uzvišeni Allah ostavi kao zadaću u prvim redovima Njegove objave, izbrisana je osobina klimoglava. Spoznati sebe unutra i nadograditi se na tom biću spoznaje otvorilo je dunjalučke kanate. Tako, što se ne nalazi u jeziku, bolje kazano jezicima, nađe se u historiji za koju vele da je i majka znanja.

Kako bi dobro napucanim negatorima svega onog što je bosansko sa tendencijom na bošnjačko, uputio demarš, prosvjednu notu ili jednostavno rekao sikter, pa neka nađu izvorno značenje ove zadnje riječi, da im ne pojašnjavam na ovom mjestu i u ovom mubarek mjesecu, u ovoj ću besjedi, na temu jezika, poredati činjenice.

– Prvi pisani dokumenti na ovim prostorima ali i šire, pisani su bosančicom, koja se prvi put spominje u dubrovačkim spisima iz X stoljeća, što je preteča razvoja bosanskog jezika.

– Jedan od najstarijih spomena bosanskog jezika imamo u notarskim knjigama grada Kotora: 3. jula 1436,

– U svojim zapisima “Skazanie izjavljeno o pismeneh”, Konstantin Filozof (pisac s kraja 14. i početka 15. vijeka), spominje bosanski jezik pored ostalih jezika, kao što je bugarski, srpski, slovenski, češki i hrvatski.

– Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra J. Arsenigu “bosanskim jezikom”

– Rječnik bosanskog jezika tiskan je 1631. godine, dok je recimo prvo izdanje srpskog rječnika tiskano 1824.godine, koji je uradio Vuk Karadžić uz veliku pomoć Kopitara.

– Bosanski jezik, još ću podcrtati, kao standardni jezik, jedan je od tri jezika sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, i nije nastao u Daytonu kako se to ašićare (očigledno, otvoreno, jasno,op.a) želi dočarati javnosti pa se tako može s njim i manipulirati, đahkad ga ima đahkad nema.

Mogao bih se još dugo naduravati sa historijskim faktima, no, to mi nikako nije namjera jer telali mržnje (glasnici, dojavljivači,op.a) ovo neće čuti, ali me osim držanja srkleta, neće ni bailisati njihova nakana.

Naprotiv, samo uozbiljiti u istrajnosti očuvanja identiteta.

Neću se oglasiti niti na način kako je to svojevremeno učinio naš oskarovac Danis Tanović. Gostujući na hrvatskoj televiziji u emisiji voditeljice Željke Ogreste, koja je provokativno osporavala da je „Oskar“ bosanski, jer kao „Bosna nije država, tu su tek dva entiteta sa Srbima i Hrvatima“, na što joj je on uljudno odgovorio a potom kada je nastavila sa provokacijom o nepostojanju bosanskog jezika, dobila je je i odgovor u obliku pitanja. Nakon ovog, plahovita voditeljica koja se nameračila da napravi emisiju na račun uvrede drugog i drugačijeg, bezglavo je napustila studio.

O bosanskom jeziku veliki hrvatski književnik Miroslav Krleža imao je izuzetno visoko mišljenje i osjećao svu političku složenost pitanja, da se taj, kako ga je nazvao „najljepši jezik“ ne pojavljuje pod svojim autentičnim imenom, bosanski.

Još se potanko nadam da će institucije države Bosne i Hercegovine, koju drznik predugo negira a prima njezinu infuziju kroz svoje finansijske tokove, konačno reagovati. Prije svih Tužiteljstvo BiH, pokretanjem istražnih radnji i utvrditi kako su istupi pomenutog, teško krivično djelo, za što treba i krivično odgovarati. Iz poštovanja spram čitaocima, neću ponoviti ono Danisovo pitanje ali ga telepatski šaljem negatoru svega što je bosansko i poručujem.

Ja govorim bosanski jezik i moja duša bosanska i hercegovačka bezbeli, lebdi kao đemre iznad ove napaćene zemljice Bosne i Hercegovine, baš kao i stihovi iz balade „Smrt Omera i Merime“, “Đul miriše, mila moja majko, Đul miriše oko našeg dvora, Čini mi se Omerova duša“. Za sve normalne, kojima jezik, ma koji i čiji bio, znači sredstvo komunikacije među ljudima, i koji će, nadam se, na svome jeziku dići glas protiv nastavljača zločina nad bošnjačkim ali i bosanskim narodom, još ću reći i ovo. Oni koji imaju dušu znaju osjetiti miris đula ili ruže, svejedno, a onaj koji je nema a ima samo naučenu i naslijeđenu mržnju, on zna samo za smrad. Za njega, sad zasad, bezbeli, imam samo jedno pitanje.

Kako li se kaže, govno na njegovom jeziku?

Ašićare govno, nema šta drugo bit.