Protesti ili moralni fijasko građanske svijesti: „Mišljenje i guzicu ima svako“
Cinizam, licemjerstvo, populistički šićarluk samo su neke od kvalifikacija s kojima se mogu okvalificirati tumačenja protesta što su ovih dana potresali gradove u FBiH.
„Socijalni bunt“, „demokratski čin obespravljenih građana“, „gladni radnici“ samo su neke od fraza i floskula kojima se pokušava opravdati klasično huliganstvo.
Zloupotrijebljeni su radnici nekoliko tuzlanskih „prihvatizranih“ preduzeća od kojekavih lidera nevladinog sektora i putem društvenih mreža na internetu.
S druge strane, aktuelna vlast i prije svega njene institucije sigurnosti pale su na isputu zrelosti i radne kompetentnosti.
Političe „PIČKE“ – lideri vladajućih ali i opozicionih partija su „mudro“ šutjeli čekajući razvoj situacije, pa će sada početi „vaziti“ kako su oni to znali, očekivali i kako je krivac netko drugi ali ne i oni sami.
Nešto ovdašnje respektabilne inteligencije je pokušalo analitičkim osvrtima da urazumi javnost, ali i njihovi istupi bili su „knjiške“ formulacije, i dodvorničko podržavanje protesta, i pored činjenice da je od prvog dana bilo evidentno da iza protesta ne stoje niti radnički sindikati a još manje bilo koji i bilo kakav vid organizovanog društvenog djelovanja.
Mediji su, s pravom se može reći, saučesnici sve ove sramote – svojim izvještavanjima su relativizirali građansku odgovornost, i solidarišući se s klasičnim primjerima anarhije i destrukcije dali krila „protestantima“. Iz svih izvještaja medijskih kuća može se i mora primjetiti da je najveći broj „rušilački nastrojenih protestanata“ mladi svijet, skoro maloljetni ili tek punoljetna mladež.
POLITIČARI jesu krivci broj 1.
Ali, tko im je omogućio ovu vrstu društvenog konformizma i anarhije. Nedavno su bili Lokalni izbori u BiH, pred nama su Opšti izbori u BiH, i već danas se s pravom možemo opkladiti da će isti ovi mladi biti elitni ešaloni izbornih kampanja aktuelnih političkih stranaka protiv kojih se danas bore protestima uništavajući društvenu – zajedničku nam imovinu.
Zašto ti isti protestanti nisu išli pred tužilaštva i sudove koji imaju obavezu da preispituju „prihvatizacijske“ procese. Zašto nisu prozvali niti jednog političkog ili privrednog tajkuna kome su sami potpisivali punomoći u skupštinama privatiziranih preduzeća. Zašto takvima nisu otišli pred kuće i vikendice, i kod njih otuđivali „svoju“ imovinu ili je devastirali.
Mnogo je pitanja i odgovora pred nama svima. ISTNA nije u ovom trenutku ni na jednoj strani, misleći na aktere protesta i onih koji su trebali adekvatno da odgovore na iste. Smjena premijera ili ministra u bilo kojoj od vlada neće riješiti ama baš ništa. „Sjaši Kurta da uzjaši Murta“ stara je narodna uzrečica.
Za učinkovite građanske proteste treba imati prije svega uspostavljenu lidersku kritičnu masu koja će formulirati i artikulirati interese, koji moraju biti u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima ali i opšteprihvaćenim načelima građanske demokratije. Rulja i huligani nisu odraz demokratsko građanskog društva, a niti su bilo gdje u svijetu donijeli bilo kakav boljitak ili promjene. Huliganstvo pod cijelim nebskim svodom je društveno nepoželjno i sistemski kažnjivo.
Od svega viđenog u danima protesta, poraznije i od samih posljedica protesta jesu pokušaju pojedinaca, medija, kvazi intelektualaca ili „odgovornih građana“ da „poentiraju“ i senzacionalnim – estradnim vokabularom se dodvoravaju huliganstvu s jedne strane, dok s druge manifestiraju vlastitu nekompetentnost i društvenu poraznost.
Ogavno, jadno, cinično i odveć srcedrapajuće je nastojanje Radončića da iz neke, samo njemu svojstvene analitiče dubine pronalazi kojekave „cunamije“ i slične gluposti. Cinizam je da to govori jedan od ključnih kreatora ove i ovakve društvene zbilje. Iole zreliji građana s dužim pamčenjem od 24 sata, sjetiće se da je na BiH političkoj sceni neko mogao postati nešto, pa samim tim i vlast, tek onda kada mu medijski sateliti Radončića daju „zeleno svjetlo“.
Ušli smo u društvenu fazu kada „javne kurve govore o poštenju“ i kada se masama manipulira ne sa činjenicama i argumentima, već sa snagom „argumenata ubjeđivanja da je mlijeko crno“ ako to ima pragmatičan efekat u dnevno-političkim potkusurivanjima.
I na kraju, građanima koji su mirno stajali i svojim prisutvom davali legitimitet i legalitet huliganima treba poručiti kao što je to već kazao jedan od političkih djelatnika: sva nanesena šteta će se platiti poreskim novcima kojih će usfaliti za neke druge budžetske korisnike. Drštvena, prekršajna, krivična, bogobojazna – građanska odgovornost podrazumjeva odgovornost i za ne učinjeno (ignorisano), u svakom slučaju se to naziva saučesništvom.
Svako drugo ili drugačije tumačenje protesta u FBiH, samo i jedino može osokoliti svaku budalu ali i bilo kojeg političkog diletanta da uvjek i vazda zloupotrebljava društvenu zajednicu za sitnogrupaške ili vlastite interese.
Rješenje sveopšte agonije u BiH ne nalazi se u rukama političara, ono je u rukama punoljetnih građana koji se koriste ili ne koriste svojim ustavnim – građanskim pravom da biraju i budu birani.
Revolucije, pobune, protesti nikada i niti jednom društvu nisu donijele dobro – takve prilike su uvjek i vazda najbolje iskorištavali kriminalci i oni s manjkom moralnih i ljudskih vrijednosti da prijekim putem realiziraju vlastite ambicije. Masa – građani na kraju svake takve priče se tretiraju kao kolaleralna šteta.
Elemantarna je činjenica da neznanje nikoga ne amnestira od odgovornosti niti pred sudom a niti pred Bogom.
Prestanimo jednom manipulirati s neznanjima bilo kojeg dijela društvene zajednice; bilo da se radi o radnicima, ratnicima, penzionerima ili mladim ljudima.
Protesti što smo ih svjedočili ovih dana klasičan su primjer manipulacije: zloupotrebe politike, nevladinog sektora a nadasve naivne i lakovjerne mladosti.
M.H. – magazinplus.eu
Vezani tekst:
