Prof. Dražen Pehar: Hrvati u BiH trebaju bojkotovati oktobarske izbore

Ono što se kod nas primjećuje je otuđenost političkih elita od naroda. Oni služe jednim dijelom kao instrumenti međunarodne zajednice, ističe u razgovoru za TV1 univerzitetski profesor Dražen Pehar.

TV1: Iznijeli ste zanimljivu tvrdnju u kontekstu implementacije presude u slučaju Sejdić – Finci. Kažete kako dejtonski Ustav BiH dopušta kandidiranje i onima koji ne pripadaju konstitutivnim narodima. Možete li malo pojasniti takav stav?

PEHAR: Jedina relevantna provizija dejtonskog Ustava, je provizija o sastavu Predsjedništva BiH. Ta provizija eksplicitno kaže da će se Predsjedništvo BiH sastojati od Srbina, Hrvata i Bošnjaka. Onda se kaže da će Srbin biti biran iz RS, a da će Bošnjak i Hrvat biti birani iz Federacije BiH. Ta provizija ne govori ništa o načinu kandidiranja niti o ograničenjima za kandidate na te provizije. Kad postavite jednostavno pitanje zašto su samo pripadnici konstitutivnih naroda navedeni kao članovi Predsjedništva BiH, Jedini racionalan odgovor, a sadržan je u preambuli na Ustav, je da su Srbi, Bošnjaci i Hrvati konstitutivni narodi u BiH. Dakle, pripadnici ta tri naroda koji su navedeni kao članovi su ili bi trebali biti nakon izbora reprezenti tih naroda. Taj dio ne govori o ograničenjima.

Teorijski, imate mogućnost da se kandidirate. Evo, uzmimo za primjer Dervu Sejdića, koji se predstavio kao pripadnik romske manjine. On se može kandidirati za predstavnika hrvatskog naroda i onda da hrvatski narod izabere isključivo svog predstavnika. Ovaj pristup smatram dobrim jer rješava pitanje Sejdić – Finci, a rješava i slučaj Komšić, kada ste imali da je zapravo Željko Komšić kao Hrvat izabran defakto Bošnjačkim glasovima. Samim tim figurira u Predsjedništvu BiH, ne kao hrvatski predstavnik, već kao predstavnik Bošnjaka.

TV1: Tvrdite da Ustav BiH nije diskriminirajući i da je ovo pitanje lako rješivo, je li tako?

PEHAR: Ustav BiH sam po sebi nije diskriminirajući. Ono što je diskriminirajuće je izborno pravilo to jest dio Izbornog zakona i to treba razlikovati. Zakon o izborima je nametnut kroz takozvane Berijeve amandmane koji su tamo negdje 2000. godine defakto nametnuti. Važno je jer javnost u BiH ne razumije jednu bitnu stvar. Naime, ta presuda Sejdić – Finci je isključivo kritika Izbornog zakona, a ne Ustava BiH. To je važno za razumjeti i zato što međunarodna zajednica od bh. političara traži da promjenu Ustava na osnovu presude, a što je pogrešno. Zapravo treba promjeniti Izborni zakon. Ovakav pristup stvara dodatnu krizu.

TV1: Kako komentirate pristup međunarodne zajednice po ovom pitanju?

PEHAR: Pristup međunarodne zajednice u zadnjih 15 godina je katastrofalan. Katastrofalan je zbog uvođenja instance visokog predstavnika, a koja je defakto diktatorska instanca u BiH. Zadnji primjer je odluka visokog predstavnika Valentina Inzka gdje je jednostavno “oslobodio” 30 ljudi, to jest uklonio zabranu njihovog političkog djelovanja. Riječ je o tome da imate političke zatvorenike, mada se oni tako ne definiraju, ali su to politički zatvorenici koje je visoki predstavnik oslobodio. Visokog predstavnika nemate pravo ništa pitati. BiH u sadašnjem modusu funkcioniranja je defakto diktatura. Ona nije demokracija, jer imate figuru koja može interferirati u procese. Može djelovati iz vana bez ikakvog objašnjenja. Tada figura nije izabrana od bosansko-hercegovačkih naroda i građana. To trebamo imati u vidu i zbog toga nije riječ o demokraciji. Druga stvar je što je ta figura, uz pomoć drugih figura kao što je ambasador Beri, a koji je bio u OSCE-u, a koji je bio zadužen za sva izborna pitanja u BiH, nametali određene promjene koje uopće nisu prirodne.

Sve što je dosada urađeno u BiH je nametnuto. To nije odraz volje unutarnjih aktera u BiH. Zbog toga će ta priča, mislim, imati vrlo ružan završetak. Imate jednostavno nametanje nekih struktura izvana, koje nisu legitimirane od unutrašnjih strana. To je kao kada bismo pravili kuću za neku obitelj, a tu se obitelj ništa ne pita. Nakon 10, 15 godina mi možemo doći u situaciju da obitelj kaže da joj se to ne dopada. Hrvatima se defakto ne dopada kako je Dejton do sada implementiran. Imaju vrlo racionalne razoge za prosvjede, za zabrinutost, za neku vrsto pokreta za vraćanje konstitutivnih prava.

TV1: Kakva je uloga domaćih aktera u ovoj priči?

PEHAR: Ono što se kod nas primjećuje je otuđenost političkih elita od naroda. Oni služe jednim dijelom kao instrumenti međunarodne zajednice. Preko njih se stvari legitimiraju, ali uvjek je to privremeno i s teškom mukom. S druge strane, oni, pošto ih bira narod, imaju potrebu da odgovore na zahtjeve naroda. Neki od njih u tome plivaju dulji, a neki kraći period. Vidite da je veliki broj ljudi bio smjenjivan, pa vraćan. Evo, defakto Ante Jelavić ima vraćenu slobodu javnog djelovanja u BiH. Dakle, sve su to strategije od dnas do sutra koje domaće elite prihvaćaju. Ne smatram da to rade jer vjeruju u to što se od njih traži ili u to što međunarodna zajednica nameće, nego smatram da prihvaćaju pravila igre isključivo zbog svojih uskih interesa, a koji nemaju realne veze sa političkim interesima glavnih aktera bh. politike, a to su narodi koji tu žive a koji se to tiče i kojima je okvir bitan. Nama je bitno gdje ćemo sutra raditi i u kom okviru trebamo djelovati.

TV1: Kakvu predizbornu kampanju očekujete u narednom periodu?

PEHAR: Što se tiče Hrvata trebalo bi bojkotirati izbore, jer su izborna pravila protivustavna. Kada djelujete po određenim pravilima onda ih potvrđujete, to jest legitimirate. Postoji mogućnost da se u sljedećem mandatu nešto promjeni, ali ja iskreno ne vidim mogućnost bitnih promjena. To sve stranke pokazuju. Vi nemate uopće promjenu političke kulture. Nemate komunikaciju među ljudima stranaka, zastupnika različitih ideja… I kada postoji, ta komunikacija je vrlo barbarska.

Ne bazira se na argumentima i racionalnoj razmeni mišljenja, već na optuživanju i negativnom prikazivanju svojih političkih neprijatelja. Uglavnom je fokus na ogromnim pitanjima – tipa hoće li BiH opstati ili neće. Hoće li se odvojiti neki entitet ili neće. Hoće li biti napravljen treći entitet… Sve su to maglovita i nejasna pitanja, na kojima se trenutno bazira kampanja stranaka. Premda, postoje neke nove snage. Smatram da Hrvatska republikanska stranka, koja će se kandidirati samo na dvije razine, možda može nešto promjeniti, barem na kantonalnoj razini i razini Grada Mostara. Uglavnom, imaju vrlo racionalan pristup politici. Jasno upućuju na probleme i jasno nude rješenja.

N.Š.

(TV1/Vijesti.ba)