Prof. dr. Dubravko Lovrenović: Zašto ne aktivirati trasu željezničke pruge Sarajevo – Višegrad?!

Prošle sedmice završena je 63. sjednica Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Od tema koje ste razmatrali, koja je, po Vašem mišljenju, najbitnija u ovom trenutku, prvo je što smo pitali našeg sagovornika prof. dr. Dubravka Lovrenovića, trenutno predsjedavajućeg Komisije.

(Oslobođenje – PIŠE: Edina KAMENICA)

– Najvažnija se svakako odnosi na proglašenje osam kulturnih dobara nacionalnim spomenicima BiH, a važna je i ona kojom se na listu ugroženih spomenika uvrštava graditeljska cjelina Novo Selo (Franz Josefsfeld) u Bijeljini. Donesene su izmjene i dopune odluka vezanih za stari grad Dubrovnik i nekropolu sa stećcima Kopošići kod Ilijaša. Usvojena je i informacija o projektu CyArk500 Challenge – koji je pokrenula neprofitna organizacija CyArk s ciljem digitalnog očuvanja odabranih 500 lokaliteta kulturnog naslijeđa, koristeći nove tehnologije u pripremi besplatne 3D online biblioteke kulturnog naslijeđa svijeta. Cilj je da se za buduće generacije u digitalnoj formi sačuvaju odabrani lokaliteti kulturnog naslijeđa prije nego što usljed faktora vremena, ljudskog nemara i prirodnih nepogoda budu nepovratno izgubljeni. CyArk Advisory Council odlučio je da Daorson bude među prvim od tih spomenika.

Godinama su u žiži aktivnosti koje BiH, Hrvatska, Srbija i Crna Gora vode za stavljanje stećaka na listu svjetske baštine. Gdje je tu nekropola Kopošići?
– Nakon svih objektivnih i (više) subjektivnih problema u procesu nominacije stećaka na listu svjetske baštine UNESCO-a, za završetak ovog zahtjevnog projekta ostao je još jedan sastanak planiran da se održi u Beogradu sredinom novembra. Vjerujem da će taj sastanak staviti tačku na i cijelog, pet godina dugog procesa izrade nominacije.

Bez kamenoloma u zaštićenoj zoni

Nekropola u Kopošićima izuzetno je vrijedan primjer bosanske srednjovjekovne sepulkralne umjetnosti i njezin je značaj odavno prepoznat. Na inicijativu NO Omega iz Ilijaša, nakon što je Komisija dobila podatke kojima nije raspolagala u trenutku donošenja odluke vezane za ovu nekropolu, na 63. sjednici donosene su izmjene i dopune ranije odluke. Sada, umjesto prvotnih 15, nekropola broji 34 stećka, među kojima i stećak s natpisom velikog kneza bosanskog Batića Mirkovića, a predstavlja, i prema Đoki Mazaliću, jedan od najljepših primjeraka ovih nadgrobnih spomenika.

Nedaleko od Kopošića je i stari grad Dubrovnik, ali i kamenolom?
– Na lokalitetu starog grada Dubrovnika, na osnovi terenskih i katastarskih podataka, utvrđena je I i II zona zaštite, koja obuhvaća grad i njegovu Varoš, odnosno Podgrađe. Na ovom području dopušteni su samo istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi, uz korištenje prostora u edukativne i kulturne svrhe. Polje za eksploataciju kamena ulazi dijelom u zonu zaštite. Izmjenama i dopunama odluke Komisije o proglašenju starog grada Dubrovnika nacionalnim spomenikom nije dozvoljena daljnja eksploatacija kamena u zaštićenoj zoni nacionalnog spomenika. Zbog posljedica dosadašnje eksploatacije propisan je postupak dovođenja oštećenog terena u prvotno stanje.

Nedavno ste bili na tom području?
– Sa članovima nevladine udruge Omega posjetio sam stari grad Dubrovnik i nekropolu u Kopošićima. Pridružili su nam se i gosti iz Dubrovnika (Hrvatska) s kojima je već napravljen partnerski odnos i planiran daljnji zajednički nastup u promoviranju oba ova grada identičnog imena, naročito bosanskog Dubrovnika. Gosti iz Dubrovnika simbolički su dali prvu financijsku injekciju razvoju turizma na tom području – platili su 20 eura za kafu ljubazne domaćice. Sasvim je izvjesno da bi ozbiljniji, s obje strane osmišljen i od gradskih struktura Ilijaša i Dubrovnika podržan projekt, mogao pridonijeti razvoju ovog područja jako bogatog nekropolama stećaka. Hrabri to da su općinske strukture Ilijaša sa načelnikom na čelu spremne podržati takvu inicijativu, a koliko sam mogao saznati, takva volja postoji i u Dubrovniku. Za ljeto 2015. godine planirana je prva kampanja arheoloških istraživanja na nekropoli u Kopošićima, kao i ona na starom gradu Dubrovniku. Početak znanstvene evaluacije tog srednjovjekovnog lokaliteta.

Postoji i inicijativa o uspostavljanju staze stećaka, kao one u Hrvatskoj koja je potpomognuta sredstvima IPA fondova?
– I bez tog primjera BiH sa više od 2.500 nekropola stećaka ima sve preduvjete za uspostavljanje kulturološko-turističke staze. Hrvatska je bila brža od BiH, a ima tek nešto oko 3.000 stećaka, dok ih naša zemlja posjeduje oko 60.000. Hoće li takva atraktivna staza profunkcionirati u BiH, zavisi ponajprije od nas samih. Budemo li čekali da nam to uradi neko drugi, bojim se da ćemo se načekati. Upravo slučaj lokalnih entuzijasta iz Ilijaša, predvođenih gdinom Pericom Mijatovićem, pruža primjer šta i kako treba uraditi.

Ni protektorat ni neprotektorat

Da BiH ima osmišljen koncept kulturne politike, već bi odavno imala i instituciju koja bi se bavila isključivo istraživanjem i zaštitom stećaka, pa i njihovom promocijom u turističke svrhe.

Kako objasniti da u BiH brojne ovakve razvojne šanse ostaju neiskorištene?
– Ni protektorat – ni neprotektorat: BiH ne posjeduje nijedan vid suvereniteta koji karakterizira moderne, demokratski uređene države: politički, financijski, obrazovni, medijski. U takvoj situaciji obilježenoj inertnošću tzv. međunarodne zajednice, partitokracijom, interesnim i rodbinsko-klanovskim vezama u cilju ovladavanja institucijama, kultura je na margini prioriteta. Dejtonizirana kulturna politika, ako o nekoj smislenoj politici uopće može biti riječi, nije sposobna prepoznati niti samu bit kulture kao kohezivnog materijala društva, niti kao pokretačku energiju turističke ponude. Zato sve ostaje tako kako jeste, s rijetkim iznimkama koje samo potvrđuju pravilo. Novih, zapravo starih, razvojnih šansi što se tiče, pa ima ih cijelo preobilje. Uzmimo za primjer samo trasu željezničke pruge Sarajevo – Višegrad. Smislenom politikom, aplikacijama na IPA fondove (drugi da se i ne spominju) ovaj potencijal bi se mogao aktivirati i to relativno brzo.

Komisija je upriličila skup o širenju potencijala UNESCO lokaliteta na Jadranu?
– Riječ je o aktivnostima u sklopu EX.PO AUS, prekograničnog projekta sufinanciranog sredstvima EU u okviru IPA Programa jadranske prekogranične saradnje 2007-2013, u koji je uključeno 12 partnera iz sedam država na Jadranu. Voditelj je grad Dubrovnik, provodi se tokom 36 mjeseci, a njegova je ukupna vrijednost 3.324.700,40 eura, od čega udio EU-IPA predstavlja 85 posto, dok udio partnera iznosi 15 posto ukupne vrijednosti projekta. Opći cilj jest uspostavljanje mreže saradnje UNESCO lokaliteta na Jadranskom moru kojima obiluje programsko područje (uključujući i one sa Tentativne liste), a EX.PO AUS u BiH usmjeren je prvenstveno na podizanje svijesti o značaju i vrijednostima vernakularne arhitekture, sa posebnim naglaskom na objekte mlinica. Projektom je predviđena restauracija četiri mlinice u Mostaru i Stocu te detaljno snimanje dijelova riječnih korita Bregave, Bune i Radobolje, u cilju utvrđivanja stanja sistema navodnjavanja i načina korištenja vodene snage rijeke koji je u određenom periodu stvoren ljudskom rukom. Predviđeno je i opsežno preliminarno snimanje objekata i cjelina vernakularne arhitekture na području Čapljine, Mostara, Stoca, Ljubuškog i Trebinja. Vrijednost ugovora (u dijelu koji implementira Komisija) je 271.297 eura, odnosno 257.513,41 eura nakon umanjenja vrijednosti. U toku je i proces dobijanja saglasnosti za radove tekućeg održavanja Elezovića mlinice i istražne i konzervatorske radove za Podgradsku mlinicu.

Sve je veći broj aktivnosti koje podrazumijevaju zajedničko djelovanje u regiji?
– Međudržavni projekt nominacije stećaka na listu svjetske baštine UNESCO-a jedan je takav projekt. Vjerujem da neće na njemu ostati. Daleko je više elemenata koji nas spajaju, u kulturi naročito, nego razdvajaju, mislim tu na države nastale raspadom Jugoslavije. Naših disfunkcionalnih političkih struktura što se tiče, na to pitanje sam već odgovorio. Ima i pozitivnih primjera, poput srednjovjekovnih utvrda Vranduk i Doboj stavljenih u funkciju razvoja turizma. To su još prije iznimke nego pravilo. Očekujem da će “mrtvi grad kraljeva”, kako je Jajce opisao Nikola Šop, sa novom nominacijom na listu svjetske baštine UNESCO-a, istovremeno aktivirati nesporne turističke potencijale.

Podržavam dr. Busuladžića

Kad je o Jajcu riječ, dešava se nešto dosad neviđeno: naime, sve je veći broj turista iz Katara koji tokom ljeta posjećuju grad, posebno Plivska jezera. To je, u najvećoj mjeri, rezultat poduzetnosti lokalnog ugostitelja i ta bi inicijativa trebala dobiti institucionaliziranu formu ne samo na razini općine nego i Kantona, Federacije i države. Prije rata (1992-1995) Jajce je godišnje posjećivalo više od 300.000 turista.

Državna Komisija za nacionalne spomenike kao da se drži po strani rješavanja pitanja Zemaljskog muzeja?
– Komisija je sve vrijeme kao institucija, isto tako pojedinci, davala podršku rješavanju neprimjerenog i neodrživog statusa Zemaljskog muzeja. Uz brojne druge, upravo ovaj primjer pokazuje da se kombinacija neoliberalnog i etnonacionalnog koncepta društva i države za BiH pokazuje fatalnom. Svoj stav o tome izrekao sam više puta, a svodiv je na konstataciju da u pitanju nije novac, nego političarenje zbog kojeg strada kultura. Izričito sam podržavao i podržavam direktora Muzeja dr. Adnana Busuladžića. Tako mislim i danas i nije mi to teško potkrijepiti konkretnim pokazateljima. Naizgled zamršena, a u osnovi jednostavna situacija rješiva je primjenom odgovarajućih zakonskih akata i uz minimum dobre volje, koje na državnom nivou nema. Brojni su načini da se problem riješi, a samo je jedan da se postojeće stanje zadrži: tj. aktivno nečinjenje.

Da li je dobro ovo što radi Ministarstvo civilnih poslova: sve manje sredstava dijeli u vidu grantova na – sada – 86 korisnika?
– To može biti prijelazno, nikako trajno rješenje. Jedno od rješenja jest i donošenje zakona o Zemaljskom muzeju BiH. Sve ostale institucije kulture, ne umanjujući njihov značaj, treba da budu rješavane u drugom, odvojenom paketu.

Koji su za Vas trenutno najvažniji kulturno-historijski poduhvati u BiH?
– Najveći je restauracija Mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu, koji se nalazi na listi UNESCO-a. Nakon utvrđivanja određenih nedostataka na koje su reagirali i Komisija i Republički zavod za zaštitu spomenika RS-a, nadležan za poslove nadzora, radovi su nastavljeni i biće završeni prije ljeta 2015. godine. Poslove nadzora provodi iskusan konzervator (gospođa Milijana Okilj) i za očekivati je najbolje moguće rezultate. Inače, međudržavni projekt nominacije stećaka na listu svjetske baštine UNESCO-a u samom je vrhu prioriteta. Od arheoloških projekata izdvojio bih projekt Tajna zgošćanskih stećaka, koji je već do sada rezultirao spektakularnim otkrićima na arheološkom lokalitetu u Zgošći (Kakanj). Zanimljivi su i značajni već spomenuti CyArk 500 Challange i EX.PO AUS.

Gdje je tu Počitelj?
– Historijsko gradsko područje Počitelj je nacionalni spomenik BiH, a upisano je i na Tentativnu listu svjetskog naslijeđa UNESCO-a. Na njega se primjenjuju Konvencija o zaštiti svjetske kulturne i prirodne baštine – Pariz, 1972, Evropska konvencija o zaštiti arheološkog naslijeđa – Valletta, 1992, te Konvencija VE o vrijednosti kulturnog naslijeđa za društvo – Faro, 2005. Komisija je obaviještena da se na području Počitelja poduzimaju intervencije u suprotnosti sa njenim odlukama. Razmatrala ih je na 60. sjednici,  od 3. do 5. februara 2014. godine, i donijela odluku o stavljanju Historijskog gradskog područja Počitelj na listu ugroženih spomenika.

Pašina tabija

Na osnovu uvida u stanje spomenika, evidentiranog prilikom obilaska terena, konstatovano je da se vrše radovi na prostoru u zaštićenoj zoni nacionalnog spomenika, i to na Pašinoj tabiji, te da ti radovi nisu u skladu sa odredbama odluke Komisije ni sa standardima zaštite spomenika od najveće vrijednosti, nakon čega je upućen zahtjev za inspekcijski nadzor. Od Federalne uprave za inspekcijske poslove – glavnog urbanističko-građevinskog inspektora, proslijeđeno nam je obavještenje da se radovi na Pašinoj tabiji izvode u skladu sa odobrenjem za građenje – rekonstrukciju II faze. Izdalo ga je Federalno ministarstvo prostornog uređenja, na osnovi pozitivnog mišljenja Federalnog ministarstva kulture i sporta – Zavoda za zaštitu spomenika, a na ime Federalnog ministarstva okoliša i turizma.

Ponovno smo na 61. sjednici razmatrali informacije Udruženja građana Počitelj u vezi sa aktivnostima koje se odvijaju na prostoru Kuline i Pašine tabije. Komisija smatra da projektom predviđeno rješenje, odabir primijenjene konstrukcije, mjerilo, struktura i materijalizacija izvedenih intervencija, nisu primjereni historijskoj strukturi bedema, te nisu u skladu sa međunarodnom pozitivnom stručnom praksom i uobičajenom primjenjivom metodologijom restauracije i revitalizacije naslijeđa od najveće vrijednosti. Predstavnik Komisije uključen je u Savjet plana za historijsko gradsko područje, gdje aktivno učestvuje u poslovima njegovog dovođenja u realno stanje, uz poštivanje prije svega mjera zaštite.

Kakvo je stanje kulturno-historijskih spomenika u BiH nakon poplava?
– Odmah nakon poplava započeli smo monitoring ugroženih područja. Osim direktnog kontakta sa nadležnim institucijama lokalnih zajednica i vlasnika dobara, poslali smo molbu općinama, odnosno muzejima koji djeluju na ugroženim područjima da dostave presjek situacije kako bi se definirali prioriteti. Predstavnici Komisije obišli su područja Zenice, Maglaja, Doboj-Juga, Olova, Visokog, Ilidže, Tuzle, Bijeljine, Brčko distrikta, Bratunca, Zvornika, Ugljevika i utvrdili da katastrofalnih razaranja nije bilo. Istina, neka dobra su bila pod vodom, ali bez većih šteta. Izuzetak čini Muzej u Zenici čiji depoi su bili pod vodom, ali čiji su eksponati primjerenom reakcijom uposlenika izmješteni na više etaže. Problemi sa vodom u depou Muzeja u Zenici se i dalje javljaju i potrebna je hitna intervencija u rješavanju tog problema. Problem je i sa starim rimskim mostom na rijeci Orlji kod Olova, koji je izdržao nalete bujice, ali je njegovo stanje i prije poplava bilo loše.

Šta kažete na primjedbe da Komisija dosta selektivno reagira?
– Komisija u skladu sa svojim ovlastima djeluje ukoliko se smatra da su intervencije u suprotnosti sa njenim odlukama. Nije riječ ni o kakvoj selektivnosti, već je u pitanju prije svega činjenica da ostale institucije čiji zadatak je zaštita naslijeđa, odnosno implementacija odluka Komisije, često nisu u stanju odgovoriti ovom zadatku. To se prevashodno odnosi na kadrovski nepopunjenu Federalnu upravu za inspekcijske poslove. Nije korektno očekivati od Komisije da reagira na svaki pokušaj gradnje, a da se lokalni, kantonalni i entitetski nivoi o tome ne oglašavaju. I javnost je postala pasivna, tako da neke nepravilnosti stručnjaci Komisije utvrde prilikom svojih redovnih aktivnosti. Podsjećam da su povodom rušenja nekadašnje Zgrade za umjetničke zanate na Obali Kulina bana, u zoni Baščaršije i izgradnje hotela reagirali zajedno jedino Asocijacija arhitekata u BiH, Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika, Arhitektonski fakultet u Sarajevu i Međunarodni centar za očuvanje naslijeđa – BHCICOP uputivši otvoreno pismo javnosti i nadležnim institucijama koje su dale saglasnost za rušenje, kao i svim institucijama nadležnim da sudjeluju u provedbi zakona koji se odnose na zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa u Sarajevu.

Bosanski iskaz

Zgrada za umjetničke zanate sagrađena na prijelazu 50-ih u 60-e godine 20. stoljeća i djelo je projektanta Andrije Čičin Šaina (škola Juraja Najtharta koja je apstrahiranjem oblika tradicionalne kuće razvila poseban bosanski iskaz moderne arhitekture). Dugi niz godina Zgrada za umjetničke zanate je bila napuštena i bila je neophodna njena restauracija i revitalizacija. Konstruktivno stanje objekta je bilo sasvim dobro, tako da rušenje ni u kom slučaju ne može biti pravdano mogućim rizikom od kolapsa konstrukcije i ugrožavanja prolaznika. Ovo rušenje predstavlja rušenje nacionalnog spomenika BiH i takav akt je doveo do neprocjenjivog gubitka u tkivu Baščaršije, ali i u historiji arhitekture BiH i šire. Institucije i udruženja, potpisnice ovog pisma očekivale su hitno djelovanje nadležnih institucija i organa vlasti u cilju izrade programa sanacije učinjene štete i obavještenje javnosti. Rezultat možete vidjeti na licu mjesta.

Identično je sa objektom podignutim na mjestu Visoko kafane. Inspekcijski nalaz je glasio da se objekat izvodi bez ikakve dokumentacije i ništa više. Danas je i ovaj objekt u funkciji. Ili vila Zorn na Crnom Vrhu, čije rušenje su predstavnici Komisije zaustavili stalnim prisustvom na terenu, da bi u konačnici sudskom presudom vila bila sačuvana. Na posljednjoj sjednici razmatrali smo slučaj hotela Zagreb, gdje je izgrađen potpuno novi objekat i slučaj Saborne crkve u Mostaru. Zaključci će biti realizirani.

Javne garaže kod Narodnog pozorišta

Koji je stav Komisije o izgradnji javnih garaža kod Narodnog pozorišta ?
– Na 62. sjednici Komisija je razmatrala revidirani idejni projekat i potrebu da se dostavljena projektna dokumentacija izmijeni i dopuni. Zaključili smo: neophodno je da institucija ovlaštena za geomehanička i geotehnička istraživanja utvrdi mjere otklanjanja dugoročnog utjecaja novog objekta na promjene karakteristika tla koje mogu ugroziti nacionalni spomenik. Investitor se obavezuje da usaglasi projektno rješenje sa tim mjerama, kota novoprojektovanog stanja ne smije biti viša od postojeće kote Pozorišnog trga, u cilju očuvanja vizualnog integriteta objekta nije dozvoljena izgradnja pješačkih izlaza iz garaže na Pozorišnom trgu, predloženo rješenje trga iznad garaže ne odgovara visokim standardima koje bi trebao ispunjavati javni prostor od visokog značaja, pa se preporučuje raspisivanje javnog arhitektonsko-urbanističkog konkursa kojim će biti ponuđeno odgovarajuće rješenje partera, hortikulture i urbanog mobilijara na Pozorišnom trgu. Ponovo ćemo razmotriti ispravljeni projekat.