Postepeno usvajanje putinizma u Mađarskoj

Midhat Hajdarević 2014-11-22

Aktualni mađarski premijer ne samo da vjeruje u političko približavanje Vladimiru Putinu, nego bi želio i kopirati njegov autoritarizam u Mađarskoj. U ovoj su godini sve oči bile uprte na ukrajinsku krizu, a malo se pažnje posvetilo potkopavanju liberalnih demokratskih načela u Mađarskoj pod aktualnim premijerom Viktorom Orbanom. Ovakav scenarij u Mađarskoj razvija se 25 godina nakon disolucije Mađarske Socijalističke Radničke Stranke u listopadu 1989.

U tekućoj su se godini europski lideri kolektivno fokusirali na krizu u Ukrajini, dugoročnu sigurnost i ekonomske okvire ruskog miješanja u unutrašnje poslove ove zemlje. Međutim, malo je pažnje posvećeno potkopavanju liberalnih demokratskih načela u Mađarskoj pod vodstvom aktualnog premijera Viktora Orbana. Ovaj će tekst pokušati skicirati neke od prijetnji mađarskoj demokraciji danas, opisati kako se sve to nakon 1989. činilo tako nerealnim scenarijem, i, napokon, kakvu ulogu ovaj puzeći autoritarizam u Mađarskoj igra u dugoročnoj strategiji Vladimira Putina koja cilja na podjelu europskih sila.
Za početak, premijer Orban je pobijedio na dvama uzastopnim općim izborima 2010 i 2014. Prva pobjeda njegove stranke desnog centra (Fidesz) 2010. bila je prvenstveno omogućena unutrašnjim nezadovoljstvom zbog lošeg ekonomskog upravljanja i korupcije prethodne vlade lijevog centra. Nakon dolaska na vlast s ogromnom većinom glasova, Orban je smjesta oformio skupštinu sa zadatkom prepravljanja ustava. Nova je vlada također lišila mađarski Visoki Sud nekih ingerencija. Nova skupština je tada kreirana kako bi kontrolirala pisanje mađarskih medija. Dugoročan okvir ovog procesa je bilo postepeno sužavanje zakona o medijima i raznih regulativa u zemlji tijekom zadnje četiri godine. Vrhunac ove drakonske politike je viđen zadnjih dana s protestima koji su izbili u Budimpešti zbog predloženog uvođenja poreza na internet u 2015. Glasnogovornik EU-ovog povjerenika za medije i informacije je nedavno izjavio kako bi porez na internet za Mađarsku „u načelu bio loš“ i kako bi mogao spriječiti njen ekonomski rast. Protivnici poreza su sugerirali kako vlada želi ograničiti upotrebu interneta, što je samo novi korak u kretanju Mađarske prema autoritarnom sistemu. Aktualna opozicija u Mađarskoj je nevjerojatno slaba, s time da mnoge Mađare sve više privlači Jobbik, ekstremistička desničarska antiimigrantska stranka koja je u zadnje vrijeme odašiljala izjave podrške Vladimiru Putinu. Stručnjaci za regiju smatraju kako Putin potajno financira Jobbik, kao i druge ekstremne desničarske stranke u EU.

timthumb vobujhg
Ovaj zabrinjavajući razvoj u Mađarskoj događa se točno 25 godina nakon što je Mađarska Socijalistička Radnička Partija formalno ugašena u listopadu 1989. Ovaj događaj je predstavljao kulminaciju mađarske postepene tranzicije iz zakazale i oslabjele marksističko-lenjinističke ideologije u modernitet liberalne demokracije. Prve pukotine u Željeznoj zavjesi bile su one u Mađarskoj u rano ljeto 1989, s uklanjanjem granične ograde između Mađarske i Austrije. Ovaj je događaj bio signal za prvu fazu političkog odumiranja Istočne Njemačke i, zajedno s njom i Varšavskog pakta. Nije iznenađujuće da je u to vrijeme američki predsjednik George H. W. Bush posjetio upravo Mađarsku i Poljsku kako bi izrazio podršku reformnim programima ovih zemalja. Baš zato je nesreća da su se te dvije zemlje, koje su kolektivno počele politički proces pada komunizma, toliko široko razišle u smislu njihovih političkih sistema tijekom zadnjih nekoliko godina.
Realnost Mađarske 2014. je da ona ima premijera koji ne samo da vjeruje u bliže odnose s Vladimirom Putinom, nego bi rado želio prekopirati njegov tip autoritarizma u Mađarskoj. Orbanovo divljenje Putinu ovaj je pokazao izjavivši ovog ljeta kako bi volio da Mađarska ide u smjeru postajanja „neliberalnom državom“. On svoj model zasniva na političkim sistemima kakvi trenutno postoje u Rusiji i Turskoj. Ovakav razvoj situacija ide na ruku Putinu, time što predstavlja ne samo udarac europskom jedinstvu spram Rusije, nego također i regionalnom jedinstvu Visegrádske grupe država (Češka, Poljska, Mađarska, Slovačka, op.prev.). Putinova dugoročna strategija je ne imati posla s velikim koalicijama državama kada su u pitanju problemi u Ukrajini ili bilo koja druga pitanja. Umjesto toga, on vjeruje u strategije koje će pripomoći nejedinstvu u mišljenju kod europskih država oko toga kako se nositi s Rusijom. Probni test takve politike je sada vidljiv u Mađarskoj i, dok međunarodna zajednica treba držati svoj fokus na Kijev, dotle moraju biti i svjesni kako Putinov pogled seže i dalje zapadno od Ukrajine, i to u stabilnog člana EU i NATO-a, koji ovom prilikom nije Velika Britanija, Njemačka, Austrija ili Italija nego Mađarska.