Otišao je rano, a ostavio mnogo

SJEĆANJA Dražen Ričl Zijo, gitarista, komičar i osnivač “Crvene jabuke”

– Kao da nije prošlo toliko godina i kao da je 1. oktobra 1986. vrijeme potpuno stalo – drhtavim glasom rekla nam je Elvira, tužna majka koja će u četvrtak na sarajevskom groblju Bare obilježiti 28. godišnjicu smrti sina jedinca Dražena Ričla (Ritschl).

Dalje nije mogla govoriti, riječi su suvišne i ne znače više ništa, uvjeravala nas je.

– Ovaj put je još i teže jer godišnjica pada u četvrtak, a četvrtak je bio 18. septembar kada se desila saobraćajna nesreća u kojoj je Dražen teško povrijeđen, a Aljoša Buha poginuo. Slike toga dana ne blijede pred mojim očima, vjerujte mi – kaže Elvira.

Preteča TLN-a

Ričl je bio daleko od “običnog” momka. Ostao je upamćen kao jedan od začetnika sarajevskog “New Primitivesa”, svirao je u nekoliko bendova, a posebno se ističe njegovo djelovanje u grupama “Elvis J. Kurtović” i “Crvena jabuka” koju je 1985. godine osnovao zajedno sa Zlatanom Arslanagićem Zlajom. Nedugo zatim, u bivšoj Jugoslaviji nije se mogao naći čovjek koji nije čuo Ričla kako pjeva svoje stihove “Bježi kišo s prozora”, “Nek’ te on ljubi”, “Kad je noć hladna i zvjezdana (Emira)” ili “Dirliju” čiji je autor Arslanagić.

Zaista, fascinantno je koliko je za samo 24 godine ovaj nadareni mladić uradio i ostavio iza sebe. O ovom muzičaru, pjevaču, glumcu, pokretaču brojnih događanja jednog vremena i komičaru moglo bi se govoriti i pisati satima. Bio je poznat kao Zijo, neki su ga zvali Para, a neki opet Zijaga, jer kažu, ako može biti Bajaga, mogao je i Zijo biti Zijaga.

Kurtović i Ričl

Rođen je u Sarajevu 12. marta 1962. godine i odrastao s majkom Elvirom i ocem Ferdinandom, koji je preminuo kada je Zijo bio srednjoškolac.

Osim gimnazije, završio je i srednju muzičku školu, zatim upisao žurnalistiku na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, a u to vrijeme svirao je i u grupi “Ozbiljno pitanje”. U jesen 1982. godine priključuje se grupi “Elvis J. Kurtović” u kojoj se prvi put pojavljuje kao vokal i to u pjesmi “Sva su raja otišla na more” koju je komponirao i napisao.

Istovremeno, bio je dio ekipe Radio Sarajeva gdje je s Neletom Karajlićem, Zlatkom Arslanagićem, Zenitom Đozićem i Borisom Šiberom realizirao humorističnu emisiju “Priče i muzike subotom” (PRIMUS). Bila je to preteča “Top liste nadrealista” u kojoj je Ričl, također, imao ulogu. “Bio je važan i u Nadrealistima imao je najprecizniju glumu od nas sviju, bez ikakvih viška pokreta”, otkrio je u jednom intervju Nenad Janković poznatiji kao Nele Karajlić i taj pseudonim dao mu je upravo Ričl.

Jedinica radosti

Ričl je važio za jednog od najboljih gitarista sarajevske rok scene pa ga je Elvis J. Kurtović prozvao „Najbržom rukom srednje Bosne, uključujući zajednicu općina Tuzla”.

– Čuo sam za njega kao „opasnog gitaristu s Bjelava” još dok sam bio u osnovnoj školi – prisjeća se Elvis Kurtović.

Ziju je pratio i glas vrsnog zabavljača. Dobro raspoloženje bila je njegova jača strana, a svoju harizmu gotovo bez greške znao je iskoristiti u svakom momentu. Oni koji su ga poznavali tvrde da je bio jedinica životne radosti.

– Gdje god bi ušao donio bi dobro raspoloženje. Nasmijan i duhovit vazda bi vas digao iz depresije. Ako nađete vremena, pogledajte stare skečeve iz prve sezone “Nadrealista” i brojne muzičke spotove koji se mogu pronaći na internetu. Mi koji smo imali sreće da proživimo dio života uz njega nikad nećemo preboljeti gubitak. Mi sve te spotove teško i rijetko gledamo – poručuje Kurtović.

Svirajući na festivalima, vodeći radioemisiju i glumeći u “Top listi nadrealista” za samo nekoliko godina Ričl je stekao brojne simpatije širom bivše države, a zatim je osnivanjem “Crvene jabuke” doživio ekspresan uspjeh.

Sa svojim novim bendom u kojem su, osim Arslanagića, bili još i klavijaturista Dražen Žerić Žera, bubnjar Darko Jelčić Cunja uspio je objaviti samo jedan album i ostaviti trag za njihovo drugo izdanje.

Pod nazivom “Crvena Jabuka” i s omotom koji je izazvao brojne diskusije taj nosač zvuka objavili su u martu 1986. godine. Zijine pjesme prihvaćene su kao općenarodna svojina i  za tren oka postale jedna od najtraženijih ploča te godine.

Ričl u studiju sa Zenitom Đozićem, Zlatanom Arslanagićem i Neletom Karajlićem

Već u ljeto pomama za “Crvenom jabukom” osjetila se u svakom kutku Jugoslavije, a mediji su, naprosto, opsjedali članove benda, naročito Paru, koji postaje novi idol mladih. Njihovi posteri krasili su sobe mladih, kafiće i s nestrpljenjem je iščekivan svaki novi intervju.

Za života Aljoše Buhe i Dražena Ričla snimljeni su i spotovi za pjesme “Bježi kišo s prozora”, “Sa tvojih usana”, “Nek’ te on ljubi” i “Dirlija”, a postoje i brojni videozapisi iz gostovanja u TV emisijama te pojedinih koncerata. Početkom septembra 1986. godine Ričl je snimio demo verzije pjesama “Nema više vremena”, “Umrijet ću noćas od ljepote”, , “Uzmi me (kad hoćeš ti)”, “Otrov”, “Da je samo malo sreće”, “Osim tebe ljubavi”, “Za sve ove godine” te jedan od najvećih hitova ovog benda “Tugo, nesrećo”.

Muk i nevjerica

Na krilima iznenadne slave članovi “Crvene jabuke” zakazuju i svoju prvu turneju koja je trebala početi koncertom u Mostaru. Međutim, sudbina je htjela da na njoj ne odsviraju niti jednu notu i ne zapjevaju niti jedan stih. Kobnog 18. septembra u automobilu Fićo, koji je vozio Arslanagić, put Mostara krenuli su Aljoša i Zijo. U drugom automobilu, bili su Žera i bubnjar Cunja. Na klizavoj cesti u krivini u blizini Jablanice Fićo je podletio pod kamion, Buha je na mjestu ostao mrtav, dok je Zlaja prošao s lakšim povredama. Žera i Cunja prošli su pored mjesta nesreće i nastavili put prema stadionu Kantarevac. Nakon nekoliko sati čekanja, zabrinuto su počeli tražiti informacije o svojim drugovima iz benda koji nisu stigli na dogovoreno mjesto. Publika se već okupila, a onda je iz policije potvrđena vijest koja je izazvala muk i nevjericu.

Ričl je s teškim povredama smješten u mostarsku bolnicu, ispred koje su tog dana bile stotine uplakanih fanova, a zatim je prebačen na VMA u Beograd, gdje je dvije sedmice kasnije, u 25. godini, izgubio životnu bitku.

Na njegovom nadgrobnom spomeniku uklesani su stihovi:

„Prođe avgust srećo moja,
Vrijeme da se rastane
Bilo je izgleda previše lijepo
Da nam tako ostane… “

Tugo, nesrećo

Jedna od posljednjih pjesama koje je Ričl napisao bila je pjesma ”Tugo, nesrećo”. Objavljena je na drugom albumu koji su pod nazivom “Za sve ove godine” izdali ostali članovi benda u sjećanje na poginule drugove. U nekim numerama korišten je Zijin glas sa demo snimaka, a ostatak je otpjevao Žerić. Povodom izlaska ovog albuma grupa nije davala intervjue niti je držala koncerte.

Pamte ga…

• Zijo je bio zajebant, ljudi su ga znali i iz “Top liste nadrealista”, bio je duhovit, veseo, i nesretno zaljubljen prije nesreće – Dražen Žerić Žera.
• Volio je da ima da puši Marlboro, da ima dobru gitaru i pojačalo i da ima deset različitih parfema. To je njegov život bio, njegov san – menadžer Goran Marić menadžer.

Autor: A. ISLAMAGIĆ – MULAHMETOVIĆ – Avaz