Opasne ratne igre Pentagona u Južnom kineskom moru vode u Treći svjetski rat
Američki borbeni zrakoplovi su osam puta ignorirali upozorenja kineskih ratnih brodova i nadlijetali jedan od umjetnih otoka kojeg Kina gradi u spornim vodama Južnog kineskog mora. Provokacija je popraćena militantnom retorikom State Departmenta i letovi su obustavljeni korak do otvorenog oružanog sukoba. Međutim, sporno područje s podmorjem prepunim nafte i dalje ostaje “detonator” mogućih sukoba Kine i Sjedinjenih Država.
Naime, jučer se u Južnom kineskom moru dogodio vrlo ozbiljan incident kada je američki špijunski avion, ignorirajući upozorenje kineske mornarice, letio preko kineskog umjetnog otoka Fiery Cross Reef u sastavu spornog Otočja Spratly.
“Ovo je kineska mornarica. Molimo da se vratite kako bi se izbjegli nesporazumi”, kineska je strana na engleskom jeziku poručila američkim zrakoplovima, prenosi CNN.
Unatoč upozorenju, američki zrakoplov “P-8A Poseidon” je i dalje letio iznad otoka na kojem su kineski građevinari radili na izgradnji zračne luke i drugih objekata. Američki časnik u zrakoplovu je priznao da takav let od strane američke zrakoplovstva nije prvi put, osim što je cijelu akciju ovaj put CNN zabilježio kamerama, što se može smatrati kao presedan. CNN navodi da je kineski mornarica osam puta upozoravala američke posade i tražila da napiste to područje.
Ranije su američki vojni dužnosnici u službenim priopćenjima uvijek tvrdili da je najbliže što su se njihove zrakoplovne i pomorske snage približile kineskom umjetnom otoku u izgradnji bila udaljenost od 12 nautičkih milja.
Međutim, sada CNN otvoreno navodi “kako Sjedinjene Države razmatraju provedbu sličnih izviđačkih letova što bliže otoku, ali i prolaz američkih ratnih brodova na udaljenosti od samo nekoliko kilometara. To je novi i vrlo jasan signal Pentagona koji želi pokazati da Sjedinjene Države ne priznaju kineske teritorijalne pretenzije.
Video: Snimka izviđačkih letova američkih zrakoplova preko kineskog otoka
Ova demonstracija sile je bila popraćena i oštrim priopćenjem State Departmenta. Pomoćnik američkog državnog tajnika Antony Blinken je govoreći jučer u Džakarti izjavio “kako ulazak Kine u sporno otočje u Južnom kineskom moru ne samo da potkopava slobodu i stabilnost, nego izaziva napetost u regiji, što može dovesti do sukoba”.
“Stvaranjem nove morske granice i izgradnjom dvorca od pijeska Peking nagriza regionalno povjerenje i potkopavaju povjerenje ulagača. Ponašanje Kine je opasan presedan, jer ovim pokazuje da velike sile slobodno mogu prijetiti malim zemljama”, rekao je pomoćnik američkog državnog tajnika Antony Blinken, prenosi Reuters.
Trenutak!? Ovu izjavu treba dobro provjeriti i citirati u cijelosti.
“Njihovo (kinesko) ponašanje prijeti da se stvori presedan kojim veće zemlje slobodno mogu zastrašivati manje, što izaziva napetosti, nestabilnost i može čak dovesti do sukoba”, zaista je rekao Blinken. (Cit. “Its behavior threatens to set a new precedent whereby larger countries are free to intimidate smaller ones, and that provokes tensions, instability and can even lead to conflict.” /Reuters)
Dakle, Kina je velika sila koja će u svjetskoj povijesti, po mišljenju zamjenika američkog državnog tajnika Antonya Blinkena, biti zemlja koja će u međunarodnim odnosima “stvoriti novi presedan nakon kojega će veće zemlje slobodno moću zastrašivati manje, što izaziva napetosti, nestabilnost i može čak dovesti do sukoba”.
Zar u State Departmentu misle da je cijeli svijet lud i da nitko ne čuje prijeteće izjave američkih dužnosnika, uplitanje Washingtona u unutarnje poslove tuđih zemalja, agresije, ratove, prevrate, komadanje suverenih država, okupacije, stvaranje marionetskih protektorata kojima gospodare američki namještenici i State Department, gdje radi i gospodin Antony Blinken, te bi trebali povjerovati “kako Kina stvara opasan presedan prema kojem je moguće da velike sile plaše slabije”. Ovom je izjavom Antony Blinken uspio nadmašiti nenadmašivu, neponovljivu i jedinstvenu glasnogovornicu State Departmenta Jen Psaki.
Komentirajući ove izjave, glasnogovornik kineskog Ministarstva vanjskih poslova Hong Fei je ove optužbe nazvao “neutemeljenima”.
Konačno, SAD nemaju svojeg teritorija u Južnom kineskom moru i u čije se ime miješaju u aktivnosti Pekinga u spornim otočjima Paracel i Spratly, na koja pravo polažu Kina, Filipini, Bruneji, Vijetnam, Malezija i Tajvan. Sve države (osim Bruneja) imaju svoje vojne ispostave u pojedinim spornim područjima. SAD je sebi uzeo za pravo da zastupa svoje tradicionalne saveznike – Tajvan i Filipine.
Prema pisanju Reutersa, Kina tvrdi da polaže pravo na 90% spornog područja. Američki državni tajnik John Kerry je 16. svibnja, nakon sastanka s ministrom vanjskih poslova Kine Wangom, na konferenciji za novinare izbjegao pitanje o spornim teritorijima u Južnom kineskom moru.
S druge strane, kineski ministar Wang Yi je potvrdio odlučnost svoje zemlje u zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta, prenosi AFP.
Razlog zašto se neke zemlje, uključujući i dvije svjetske sile, “bore” za sporna područja je jasan. Naime, otkrilo se da Južno kinesko more posjeduje velike rezerve nafte i plina. Kina je već postavila platforme za istraživanje dostupnosti nafte i plina, a u lipnju prošle godine je počela graditi umjetne otoke u području gdje vrši istraživanja .
No, osim ekonomske koristi, sporno područje ima ključni vojni i strateški značaj, a novi otok kojeg gradi Kina će se koristiti i kao luka i zrakoplovna baza.
Washington pokušava okupiti koaliciju protiv Kine
“Sam događaj s američkom provokacijom je vrlo neugodan. U svakom slučaju, Kina će štititi svoje interese i prava. U to ne treba sumnjati. Potencijalno, to može dovesti do ozbiljnih sukoba, unatoč činjenici da obje strane pokušavaju minimalizirati napetosti u bilateralnim odnosima”, za ruski Pogled je rekao glavni urednik “Narodne obrane” Igor Korotčenko.
“S druge strane, niti jedna zemlja u regiji, osim Japana, neće vaditi kestenje iz vatre za SAD. To nema smisla. Svaka zemlja ima svoje interese u jugoistočnoj Aziji i vodi pragmatičnu politiku. Konačno, Kina je ipak vojna velesila. Situacija će se pogoršati, ali Washington neće ići u otvoreni sukob protiv Pekinga”, dodao je Korotčenko.
“SAD otvoreno pokušavaju sklepati nekakvu koaliciju koja bi se trebala vojno suprotstaviti Kini. Pekingu je to kristalno jasno i Kina to razumije. U isto vrijeme, Washington se oslanja na svoje saveznike u regiji, prvenstveno na Japan. SAD očito izaziva Kinu, pokušavajući joj pokazati “gdje joj je mjesto”, za Pogled je izjavio vojni stručnjak i glavni urednik časopisa “Arsenal domovine”, Viktor Murahovski.
“Situacija u Južnom kineskom moru je vrlo napeta. Prije nekoliko godina su Kinezi prisilili američki izviđački zrakoplov na prinudno slijetanje. Poznato je da je Kina glavne napore usmjerila na razvoj pomorskih snaga. Sjedinjene Američke Države također stavljaju naglasak na jačanje vojne prisutnosti u jugoistočnoj Aziji. Ako govorimo o ravnoteži snaga na moru u regiji, onda je premoć ima SAD”, dodao je Viktor Murahovski.
Vojni stručnjak je opisao nekoliko mogućih scenarija u regiji.
“U svakom slučaju, oružani sukob bi bio poguban za obje strane.Teoretski, Amerikanci su koncentrirali u Južnom kineskom moru više nosača zrakoplova i imaju snažnu podmorničku flotu, ali je i u Kini prvi nosač zrakoplova upravo sada dosegao razinu operativne spremnosti. Osim toga, SAD imaju i mnogo saveznika u regiji”, zaključio je Murahovski.
SAD se odlučio na posebnu vrst “prototipa novog rata” protiv Kine
Treba napomenuti kako je ovaj incident u Južnom kineskom moru samo dio opsežne antikineske kampanje koju vodi Washington.
SAD provodi posebnu vrst “prototipa novog rata” protiv Kine, koja je žrtva ekonomske, medijske i vojne opsade, kaže neovisni novinar Eric Sommer. No, Washington zna da s Kinom treba postupati oprezno, jer je to zemlja koja ima veliko iskustvo u borbi protiv imperijalizma.
“Slijedeći stare ratne doktrine ideologa kao što je Zbigniew Brzezinski, SAD trenutno provode posebnu vrst “prototipa novog rata” protiv Kine koju opsjedaju ekonomski, vojno i u medijima. Cilj ovog rata je zastrašiti, oslabiti ili čak svrgnuti vladu i društveni poredak u Kini”, za Global Times kaže Eric Sommer.
“Prema najnovijim podacima, američki brodovi i vojni zrakoplovi mogu prijeći crtu koja se nalazi na od oko 22 km od Otočja Spratly. Ova inicijativa je dio vojnog okruženja i cilj američke vojske u azijsko-pacifičkoj regiji je iz zraka i s mora opkoliti Kinu do razine od najmanje 60% . To se pokušava postići instaliranjem napredne vojne opreme, postavljanjem novih vojnih baza i savezom sa zemljama poput Filipina, Južne Koreje i Japana”, pojašnjava Sommer.
“S druge strane, tu je i sporazum Trans-pacifičkog partnerstva (TPP), koji predstavlja ekonomski aspekt rata kojeg SAD vode Kine. Ako se TPP konačno usvoji u njemu će biti najmanje 12 zemalja s izlazom na Pacifik, s izuzetkom Kine. Konačno, treba spomenuti i medijski rat, koji je treći dio novog američkog “prototipa rata” protiv Kine. Američki političari i mediji stalno ponavljaju kako je Kina prijetnja, iako je Washington, a ne Peking, taj koji ima gotovo 650 vojnih baza diljem svijeta, te sudjeluje u nekoliko vojnih sukoba. S druge strane, Kina je provela tri desetljeća bez sudjelovanja u bilo kojem ratu”, nastavlja Eric Sommer.
“Inspirirani starim naukom huškanja na rat, SAD nastoje dominirati Euroazijom, gdje u posljednje vrijeme Rusija i Kina zauzimaju središnji položaj. No, SAD mora upamtiti da ako počine rat protiv Kine da je to snažna zemlja s dugom povijesti u borbi protiv imperijalizma, koja također ima nuklearno oružje i to neće biti isto kao invazija na Irak ili destabilizacija Libije. Opkoljavanje Kine neće dobro završiti po SAD”, zaključuje Sommer.
Obama sporazumom TPP ne može “ukrotiti” Kinu u azijsko-pacifičkoj regiji
Model američkog strateškog sporazuma Trans-pacifičkog partnerstva (TPP) je nesposoban i zakašnjeli korak da se zaustaviti utjecaj Kine u azijsko-pacifičkoj regiji, piše The Financial Times.
Čak i ako sporazum Trans-pacifičkog partnerstva bude potpisan, on nećete moći zadovoljiti geopolitičke težnje SAD-a koje stoje iza ovog projekta, za FT piše poznati analitičar Gideon Rachman.
“Službeno Kina neće sudjelovati u ovom projektu. Osim toga, prije nekoliko tjedana je američki predsjednik Barack Obama gotovo priznao da TPP nije ništa više od trgovinskog sporazuma”, piše Rachman.
Obama je za američki list The Wall Street Journal rekao da je potpisivanje sporazuma je izuzetno važno, jer ako SAD ne budu te koje će pisati pravila, onda će to biti Kina.
“No, Obama je govorio samo o ekonomskim aspektima sporazuma, dok predstavnike visokih krugova američke vanjske politike više zanimaju pitanja iz političke sfere. U nedavnom izvješću američkog Vijeća za vanjske poslove je utvrđeno kako su desetljeća napora u integraciji Kine u liberalni međunarodni poredak imali suprotan učinak, te da je Peking sada prijetnja američkoj superiornosti u Aziji. U tom kontekstu, strateški značaj sporazuma TPP je bio da se njime na azijskog diva u regiji može utjecati kroz niz “preferencijalnih trgovinskih sporazuma” između Washingtona i njegovih azijskih saveznika”, piše Gideon Rachman.
“Danas je primjetna tjeskoba američkih i japanskih lidera i pri samoj pomisli na Kinu i njen utjecaj u Aziji. Washington nedavno nije uspio uvjeriti svoje saveznike da se suzdrže od sudjelovanja u Azijskoj infrastrukturnoj razvojnoj banci (AIIB) i danas se u Americi jednako plaše AIIB-a koliko i novog gospodarskog projekta “Novog puta svile”. Oba projekta mogu postati sredstvo za promicanje interesa Kine u Aziji i cijeloj azijsko-pacifičkoj regiji”, zaključuje Gideon Rachman.
Dakle, Financial Times tvrdi kako su SAD i Japan, posebice nakon pristupanja brojnih azijskih zemalja novoj kineskoj razvojnoj banci i infrastrukturnom mega-projektu “Novog puta svile”, izgubili ekonomsku bitku.
Od tri komponente “prototipa novog rata”protiv Kine ostaju medijska i vojna. Medijski rat protiv Kine vjerojatno nikada neće prestati, barem u srednjoročnom razdoblju, što potvrđuje i izjava Georga Sorosa koji je nakon jučerašnje američke provokacije za Market Watch izjavio “kako vidi mogućnost novog svjetskog rata, koji će započeti sukobom između Kine i Sjedinjenih Američkih Država”, ali će za taj sukob biti kriv Peking.
“Ako Kina orijentira svoje gospodarstvo na domaće potrebe, a ne na izvoz, tada će kineskim vlastima, kako bi se održale, trebati vanjski sukob. U tom slučaju, ako izbije sukob između Kine i američkog vojnog saveznika kao što je Japan, nije pretjerano reći da smo na pragu trećeg svjetskog rata”, rekao je Soros.
“Da bi se to izbjeglo, SAD bi trebale pristati na najveći ustupak Kini i dopustiti juanu da bude dio košarice valuta Posebnog prava vučenja (SDR) Međunarodnog monetarnog fonda. Kineska valuta u ovom slučaju može konkurirati dolaru i Kina mora odgovoriti transformacijom gospodarstva. Međutim, Kina i SAD će teško postići dogovor, ali je alternativa vrlo neugodna. Osim toga, postoji ozbiljna opasnost da će Kina stvoriti politički i vojni savez s Rusijom, a tada prijetnja novim svjetskim ratom postaje realna”, sažima Gerge Soros.
Izjava Sorosa u sebi ima medijsku, ali i ekonomsku i vojnu komponentu, posebno ako uzmemo u obzir incident u Južnom kineskom moru.
To već nastaje problem, iako u omjeru pomorskih snaga SAD imaju prednost na Pacifiku. Kao što tvrdi analitičar Eric Sommer, Kina je nuklearna sila, ima dugu povijest borbe protiv imperijalizma i odlučna je braniti svoje nacionalne interese.
SAD imaju probleme sa saveznicima u Aziji koji, osim Japana, izgleda da nisu pretjerano zainteresirani da ginu za tuđe interese. Sve zemlje nemaju dovoljno financijskih i vojnih resursa i u slučaju otvorenog sučeljavanja bi dobar dio troškova morao snositi Washington, dok Kina izgleda da nema problema sa saveznicima, barem kada je u pitanju Rusija.
Iako svi tvrde da te dvije zemlje “prisilno surađuju zbog novonastalih okolnosti i obostranog interesa”, postoje pokazatelji da to baš i nije tako, što konačno uviđa i poznati američki milijarder i “filantrop”.
Različiti međunarodni stručnjaci, uključujući i Amerikance, sve više naglašavaju da politika Washingtona usmjerena protiv zemalja koje predstavljaju protutežu američkoj hegemoniji u svjetskoj areni može dovesti do svjetskog oružanog sukoba.
Analitičar Mike Billington upozorava da bi se svijet uskoro mogao suočiti s globalnim sukobom zbog američke vojne politike prema Kini i Rusiji i zbog činjenica da Pentagon planira povećati prisutnost svojih snaga u okruženju ove dvije svjetske super-sile.
Mike Billington: „Zaustavite ovo ludilo, jer srljamo u Treći svjetski rat!“
Međutim, Billington nije jedini priznati stručnjak koji vjeruje da je Washington već ušao u sukob s drugim zemljama. Bivša dužnosnica Bijele kuće, Philippa Malmgren, prije nekoliko mjeseci je rekla “kako je su s njene točke gledišta Pentagona i SAD već u ratu s Kinom i Rusijom”.
“Nedavno sam bila na sastanku s visokim dužnosnicima Ministarstva obrane i njihov je stav da smo u sukobu s Kinom i Rusijom. Ali ovaj rat se ne vodi konvencionalnim oružjem, nego u cyber-prostoru”, rekla je Malmgren u intervjuu za internetsku stranicu King World News.
Američki politolog i ekonomist Paul Craig Roberts smatra da SAD nisu učinile ništa da uvjere Kinu i Rusiju “kako Washington nema namjeru ratovati, te je tako dvije zemlje gurnuo u strateško partnerstvo, dok anti-ruska propaganda može potaknuti neke krugove da izazovu globalnu nuklearnu katastrofu”.
Profesor na Sveučilištu u New Yorku, Mark Galeotti, slaže se s tom idejom i kaže “kako su Zapad i Rusija već u ratu, jer su ekonomske sankcije zapravo drugo sredstvo ratovanja”.
S druge strane, bivši kongresmen Ron Paul također priznaje da su sankcije “čin rata” protiv Rusije, dok je “državni udar u Ukrajini, što je izazvalo političku krizu u toj zemlji, obavio Washington”.
U izjavama mnogih američkih analitičara je primjetno da nitko od njih, kada govore o agresivnoj politici Obamine administracije, ne dijeli Kinu i Rusiju, što je vjerojatno točno. Uzme li se u obzir činjenica da SAD žele opkoliti Kinu u najmanje 60% prostora u azijsko-pacifičkoj regiji, onda je Kini jedino sigurno zaleđe sjeverna i sjeverozapadna granica s Rusijom i bivšim post-sovjetskim republikama koje gravitiraju Moskvi. Jednako tako Rusija, koju se pokušava vojno okružiti na zapadnim granicama s Europskom unijom, sa sjevera na Arktiku i na jugu preko savezničkih zemalja u središnjoj Aziji, plan Washingtona koji je izgleda propao, onda je jasno da su i Rusiji jedine sigurne granice opet one južne s Kinom, Iranom, Mongolijom, Kazahstanom, Kirgistanom, Tadžikistanom i svim zemljama iz kojih je uspjela ukloniti američku vojnu prisutnost.
Moskva i Washington – Tihi rat za središnju Aziju
No, kao što kaže pomoćnik američkog državnog tajnika Antony Blinken, “Peking nagriza regionalno povjerenje i ponašanje Kine je opasan presedan, jer njime pokazuje da velike sile slobodno mogu prijetiti malim zemljama”. Jednako tako mjesecima slušamo “kako agresivna Rusija prijeti suverenitetu baltičkih država i svim zemljama post-sovjetskog prostora koje žele živjeti u demokraciji”.
Srećom , tu su Sjedinjene Države koje “stoje na braniku univerzalnih sloboda”, iako njihova retorika podsjeća na izreku poznatog njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea: “Kako uvjerljivo zvuče pogrešni razlozi i loša muzika kada se maršira na neprijatelja!“
Foto: Kineski umjetni novoizgrađeni otok snimljen jučer iz američkog zrakoplova “P-8A Poseidon”
Foto/ Sporno područje otočja Spratly
