Nikola Grabovac: Izetbegović nikada neće ispuniti obećanje o 100.000 novih radnih mjesta

INTERVJU Ekonomista i bivši ministar finansija FBiH

 

Iako je u penziji, profesor Nikola Grabovac ne miruje. Grabovac je obavljao niz profesorskih dužnosti iz oblasti ekonomije, nekada je bio i zamjenik ministra vanjske trgovine u Vijeću ministara BiH te zamjenik federalnog premijera i ministar finansija u Vladi tzv. Alijanse za promjene, a s ove posljednje pozicije 2002. smijenio ga je tadašnji visoki predstavnik u BiH Pedi Ešdaun (Paddy Ashdown). Tri godine kasnije, odluka je poništena i on je „rehabilitiran“.

No, kao ekonomski stručnjak i dalje je vrlo aktivan, radi, piše, nudi rješenja, voljan je čak da se i bez naknade angažira kako bi stvari u državi krenule nabolje. Nije politički angažiran nigdje i nesklon je strankama. Još je neskloniji političarima, za koje kaže da su na vlasti jer su ucijenjeni i kao takvi podobni za provođenje tuđih ciljeva.

Dozovimo se pameti  

– Oni se zaklinju u „svoj narod“, a rade i protiv vlastite djece. To što oni pričaju i provode je s one strane zdravog razuma. Njihova će ih se djeca stidjeti – kaže Grabovac na početku razgovora za „Dnevni avaz“.

Nije ga bilo lako pronaći, a još teže bilo ga je nagovoriti na intervju.

– Nemam ništa novo reći. Većinu stvari koje pričam rekao sam prije 10 i više godina. Ništa se nabolje nije promijenilo. Naprotiv – potcrtava profesor.

Trenutno spremate opsežan esej o situaciji u BiH i nudite neka od rješenja. O čemu se radi?

– U završnoj je fazi taj rad koji nudim mlađima, ali i političarima da pročitaju i nešto nauče. Nudim tu i odgovor – šta dalje. Imam 73 godine i puno iskustva. Uvjeren sam da se stanje u BiH može bitno popraviti, a da se ne provode nikakve kompleksne ustavne reforme. Nazovite me utopistom, ali sam uvjeren da se relativno malim izmjenama procesi konačno mogu pokrenuti u pozitivnom smjeru i BiH barem vratiti na stanje prije rata.

Evo jedne od ideja – u Državni parlament izabrati 90 poslanika, po 30 iz svakog naroda. Državi dati sve ovlasti koje joj se mogu dati, a entitete i kantone zadužiti da provode odluke. Garantiram vam da će se vrlo brzo početi osjećati promjene nabolje. Odluke u Parlamentu donosile bi se natpolovičnom većinom poslanika iz svakog naroda.

Zašto? Pa zato što se sadašnja politika, koju trpimo već 20 godina, temelji na tome da neko nekog zaj…, frkne! A to nikome ne donosi boljitak.

Bili ste u politici. Koliko realno ima sluha za ikakve promjene ako se politika u posljednje dvije decenije temelji, kako i sami kažete, na tome ko će koga prevariti?

– Ta politika nikome nije donijela dobra i to se jasno vidi. Zar nije vrijeme da se dozovemo pameti i okrenemo jedni drugima, a ne jedni protiv drugih. Oni koji to ne mogu, pozivam ih da podnesu ostavke. Jer, kako sada rade, stvarno će ih se stidjeti i njihova rođena djeca!

Dodikova ideja 

Kako BiH ekonomski izgleda?

– Loše, s tendencijom na gore. Mi smo u dužničkom ropstvu i još se zadužujemo. Krediti se uzimaju za krpljenje budžetskih rupa i onaj što je sada na vlasti jedva čeka da se zaduži, a dugove će vraćati oni poslije njega. On ne razmišlja da zadužuje svoje dijete i upropaštava ovu zemlju.

Onda, ako gledate proizvodnju, ona je u stalnoj stagnaciji. Ni 20 godina nakon rata nismo u stanju osigurati nivo proizvodnje prije rata. I, to moram posebno istaći, Svjetska banka bila je nakon Dejtona zadužena za privredni oporavak BiH i revitalizaciju industrije. I zadnjoj babi je jasno šta su te mutivode uradile.

Grabovac: Živimo u vremenu divljeg kapitalizma

BiH je do 1992. godine bila jedina republika Jugoslavije koja je imala trgovinski suficit. Sada je on svake godine sve veći i veći.

Nezaposlenost radno aktivnog stanovništva je ogromna. Izračunao sam da je ona 67 posto! A evo i kako. BiH ima nešto više od 3,8 miliona stanovnika. Odnos radno aktivnog i radno neaktivnog stanovništva je 55:45. U ovu drugu kategoriju spadaju djeca do 15 godina, svi koji se redovno školuju i penzioneri. Ostaje nam, dakle, nekih 1,8 miliona radno sposobnog stanovništva. Radi 550.000 ljudi, a na birou je 450.000. A gdje je ostatak ljudi? Uračunao sam da određeni broj ljudi, poput domaćica i nekih poljoprivrednika, ima neku vrstu posla. Kada se sve sabere i oduzme, 67 posto ljudi, dakle nekih 1,4 miliona, ne radi. I spreman sam pred svima ovo detaljno obrazložiti i dokazati.

Rješenje je u zapošljavanju.

– Da, naravno! Ali kvalitetno zapošljavanje. Ako neki tamo otvori robnu kuću na Marindvoru i hvali se da je zaposlio 500-600 ljudi, onda mora reći i da je istog trena bez posla ostavio 1.000 do 1.500 ljudi, jer tamo nema gotovo ništa domaće.

Šta će poljoprivrednik? Kome će on prodati ono što proizvede. U temeljima ekonomije je istina da onaj ko drži banke i maloprodaju, taj gospodari. I sada nama ne treba da u Zagreb idemo ljubiti se s Kolindom, nego Todorićima, koji drže većinu maloprodaje u BiH. A mnogo bih volio vidjeti je li barem 40 posto domaće proizvodnje zastupljeno na policama “Konzuma” u BiH, kao i drugih lanaca maloprodaje.

Jeste li sigurni da je 67 posto nezaposleno, statistike govore da je to 44 posto?

– Sasvim! Ima onih koji će reći da puno radi nacrno. Haj'mo vidjeti koji je to broj. Svojevremeno su mi govorili da je to 300.000 ljudi. Zatražio sam onda da provjerimo. Imamo 100 općina. Dakle, to je 3.000 po općini. Haj'mo u Donji Vakuf, stati na one dvije gradske ulice i vidjeti gdje ide, eto ne mora tri, može hiljadu ljudi. To se mora vidjeti. Dakle, nema toga u tolikoj mjeri.

Pa dobro, sad će Bakir Izetbegović zaposliti 100.000 ljudi.

– Ma dajte, molim vas! To su prazne priče. Nema ni nula posto šanse da se to obećanje ikada, a ne u narednih 10 godina, kako se on korigirao, ispuni jer ga ne prate nikakve reforme. A samo zapošljavanje vodi BiH iz ćorsokaka i belaja. No, pitanje je hoće li ovi da im ljudi rade ili im je bolje da za njih glasa bijeda koju onda huškaju na druge i tako opstaju na vlasti.

Je li Dodik u pravu kada traži doštampavanje dvije milijarde KM kako bi se riješili problemi države?

– Ako se taj novac utroši u zapošljavanje, onda je potpuno u pravu. Nije ništa neobično da država doštampava novac, jer joj treba. Opasno bi bilo da se novac štampa kao u predratnoj Jugoslaviji. Amerika ili Velika Britanija doštampaju kad im treba. Naša Centralna banka je najobičnija mjenjačnica i ne znam čime se oni to ponose. Naravno da je dobro da imamo stabilnu valutu. Ali da je njeno štampanje moguće samo u iznosu za koji imamo pokriće u eurima ne smatram dobrim.

Kakav je Vaš stav o problemima ljudi s kreditima u švicarskim francima?

– Siguran sam da je to materija i za Ustavni sud. Ljudi su prevareni. Svi znamo da je KM jedino legalno sredstvo plaćanja. Ona je vezana uz euro pa se krediti u eurima kod naših banaka nekako i mogu provući. Ali u francima nikako! I banke su znale da će ta moneta početi rasti i prevarili su građane. Sada su oni koji su podigli kredite dobili novac u markama, a otplata se veže za kurs franka. I mnogo njih za svog života neće otplatiti ni feninga glavnice, kako sada stvari stoje, jer im sav novac ode na kamate. Ta se prevara mora osujetiti, a kako ćete vi to ovdje uraditi kada su banke u rukama stranaca, a šefovi domaćih agencija su poltroni i doušnici strancima.

Bojim se da je treći svjetski rat neizbježan

 

Iznosite dosta tmurne prognoze…

– … koje su zasnovane na realnim i istinitim pokazateljima. Živimo u vremenu divljeg kapitalizma. On je nezajažljiv. Svjetski ekonomisti sve više upozoravaju na imploziju tog sistema. Bojim se da je treći svjetski rat neizbježan. Jer, niko onome što ima milione ne može reći da mu je dosta i da se novac mora preraspodijeliti, da se njegovo bogaćenje mora ograničiti… kao i sve imperije koje se nisu mogle reformirati iznutra, nego su krahirale vanjskim lomovima i udarima, tako je i s kapitalizmom. I ja se odista bojim da nema drugog načina nego velikog rata koji će označiti kraj divljeg, halapljivog i nezajažljivog kapitalizma.

Penzije su smanjene za više od 20 posto!

 

– U vrijeme kada sam bio ministar uspjeli smo isplatiti i zaostale penzije, a tekuće povećati. Kada sam smijenjen na osnovi montaže moćnika Svjetske banke i MMF-a koju su proveli njihovi poltroni u BiH, bili smo u suficitu.

Sada se penzije isplaćuju od 7. do 8. u mjesecu. To je, dakle, već jedna sedmica uzeta i kada vi sve saberete i oduzmete, dođete do spoznaje da su penzije efektivno smanjene za više od 20 posto! A i s time se one sve teže i teže isplaćuju jer nema zapošljavanja i punjenja budžeta.

U moje vrijeme penzioni fond iznosio je 55 miliona. Sada je narastao na 150 miliona. A broj penzionera se nije utrostručio. Gdje idu ti novci- pita se profesor Grabovac.

U obrazovanju vlada goli lopovluk 

– U visokom obrazovanju sam decenijama. Ono što sam tamo vidio je goli lopovluk i uništavanje ove države. Pa Travnik ima više univerziteta neko Oksford ili Kembridž. U svojoj sam karijeri doživio ne tako davno da mi student kaže da nije platio fakultet da bi učio, već da dobije diplomu. Ima vic. Kaže Mujo Fati: “Da sam znao da je ovako lako završiti pravni fakultet, platio bih i srednju školu da imam.” I to je stvarno istina.

I onda takvi s kupljenim diplomama dolaze na funkcije i ne možeš se takvog hohštaplera riješiti narednih 20-30 godina.

Autor: Sead NUMANOVIĆ – avaz.ba