Nedžad LATIĆ: Bakire, povuci se, napravi istinski podvig!
Poznati bošnjački intelektualac analizira stanje u SDA uoči 6. kongresa
Iako u prvi mah ništa na to ne ukazuje, ali predstojeći 6. kongres SDA mogao bi također biti historijski. Odmah da razjasnimo, historijskim (ne) bi ga učinilo samo to što bi, eventualno, došlo do smjene aktuelnog lidera Bakira Izetbegovića. Mada bi to i historijski gledano bila prvorazredna senzacija. Jer, nikad lider SDA nije pobijeđen na kongresu. Smjene su se dešavale dobrovoljno, a protukandidati su bili lažirani.
Komotna pozicija
Paradoksalno je da je samo Bakir Izetbegović bio gubitnik kada je na prošlom kongresu bio protukandidat Sulejmanu Tihiću. Stjecajem okolnosti, Bakir Izetbegović dopuzao je do liderske pozicije tako što je bez izborne procedure dobio mjesto potpredsjednika, a nakon naprasne smjene Edhema Bičakčića. Da podsjetimo, Bičakčić je smijenjen iz SDA uz asistenciju OHR-a.
Danas je Bakir Izetbegović na liderskoj funkciji „zahvaljujući“ smrti Sulejmana Tihića. Tako da on na predstojećem kongresu tek treba dobiti legitimitet izabranog funkcionera kroz izbornu proceduru stranke.
Politika SDA bila je takva da su svi potencijalni konkurenti lideru SDA, od Alije Izetbegovića i Sulejmana Tihića do Bakira Izetbegovića, bivali odstranjeni. Ko god je bio na poziciji „broj 2“ u SDA, od Adila Zulfikarpašića, Fikreta Abdića, Muhameda Čengića, Rusmira Mahmutćehajića, Ejupa Ganića, Harisa Silajdžića do Edhema Bičakčića, odbačen je i odstranjen iz stranke.
Tihić, Izetbegović, Bičakčić: Politika SDA bila je takva da su svi potencijalni konkurenti lideru SDA bivali odstranjeni
To je, vjerovatno, glavni razlog da danas Bakir Izetbegović nema ozbiljnijeg protukandidata koji bi mu mogao ugroziti lidersku poziciju. On je u vrlo komotnoj poziciji, tako da sebi može priuštiti da na narednom kongresu odigra izbornu simultanku sa svojim protukandidatom.
Stoga uopće neću ovdje govoriti o neodlučnom Adilu Osmanoviću, o kriminaliziranom Šemsudinu Mehmedoviću, pa čak ni o revoltiranom Senadu Šepiću, kao eventualnim njegovim protukandidatima. Mada bi između njih samo Šepiću dao nekakve šanse zbog njegovog truda da se politički educira i usvoji bar komunikaciju proevropskih političara.
Evo opet dukat
Pošto je Bakir Izetbegović u predizbornoj kampanji obećavao da će „vratiti SDA na Alijin put“ i da „traži alat“ za reformu stranke, pa je čak obećao i obračun s korupcijom, na šta mu opet nudim dukat ako to učini, on će pod tom devizom i voditi kampanju da (p)ostane lider SDA.
Bakir Izetbegović davao je smjela obećanja i nekim čudom, a najviše zbog snage same stranke, provlačio se i uspijevao u svojim ambicijama. Tako da se može očekivati da će on repetirati svoja obećanja i na kongresu. Ali, ono što je već postalo neupitno je to da će pod plaštom reforme stranke, u smislu „vraćanja korijenima i Alijinom putu“ te obračuna s korupcijom, na kongresu biti klanjana dženaza Sulejmanu Tihiću drugi put.
Da, ma kako to morbidno zvučalo, manipuliranjem iskazima Kemala Čauševića, optuženog za prevaru države u basnoslovnim iznosima, Tihić se politički sahranjuje kao bivši lider SDA. Jer je Čaušević sav svoj lopovluk svalio na mrtvog Tihića, zar ne?!
Tako da će svi bivši tihićevci morati i sami baciti koju lopatu zemlje na Tihićev politički grob u SDA!
Stoga jedini pravi protukandidat Bakiru Izetbegoviću može biti neko iz tzv. zatvoreničke grupe, koja je skupa s Alijom Izetbegovićem osnovala SDA i dovela je do pobjedničkog trona. A to su Hasan Čengić, Edhem Bičakčić, Husejn Živalj, Džemaludin Latić, pa i Hilmo Neimarlija. Samo oni skupa ako bi između sebe odabrali protukandidata Bakiru Izetbegoviću. Ili da se jedan od njih, a najozbiljniji bi bio Hasan Čengić, koji nikad nije istupio iz SDA ili, bolje reći, nikad ga nisu uspjeli otjerati iz stranke, odvaži i bude protukandidat Bakiru Izetbegoviću.
U ideološkom smislu to bi bila prava, čak i istinski demokratska politička borba za stranku. Bolje reći, to bi bio pravi pokazatelj da unutar SDA ima volje, htijenja i smjelosti da se SDA reformira i vrati „korijenima i Alijinom putu“. Zašto to ne može nikad učiniti Bakir Izetbegović? Zato što on nikad nije ni živio, a očito je iz priloženog da nije ni shvatio političku ideju iz koje je nastala SDA! On niti ima obrazovne niti moralne predispozicije da kreira politiku na osnovu ideologije i vizija koje su imali osnivači SDA! Razlika između njega i, recimo, jednog Hasana Čengića, a posebno Džemaludina Latića, je onolika i onakva kakva se uoči između dvije SDA-ove pjesme.
Pjesmu „Ja sin sam tvoj“, koju je SDA mimo volje autora prisvojila kao nacionalnu himnu, napisao je pjesnik Dž. Latić. A pjesmu „SDA demokratija“ napisao je Esad Mulahalilović, svirač iz Hrasnice. Koliko se po umjetničkoj vrijednosti kako tekstualno tako i muzički razlikuju ove dvije pjesme, tako i toliko se razlikuje mišljenje Bakira Izetbegovića od bilo kojeg osnivača SDA, pa i samog autora pjesme „Ja sin sam tvoj”. Bakir Izetbegović, kad govori na skupovima, pa i kad mu intervjue piše neko politički pismeniji od njega, djeluje kao da svira na sintisajzeru akorde pjesme „SDA demokratija…, haj'mo svi u glas, niko neće pobijediti nas“.
Bosfor u Miljacku
I s takvom trendaškom muzikom, jer to je „muzika za uši“ desetine tajkuna, Izetbegović ima dobre izglede da mu se aplaudira na bini dok bude držao govor kao predsjednički kandidat stranke. Nije to kulturološki problem s bošnjačkom desnicom, odnosno bošnjačkim nacionalistima, isti problem imaju i socijalisti, odnosno bošnjačka ljevica.
Na način kako Bakir Izetbegović banalizira Aliju, isto to čini Željko Komšić s Josipom Brozom Titom. Govorancije Bakira Izetbegovića, koji se upinje iz petnih žila da gestikulacijama liči na Aliju, mogu slušati hanume dok kuhaju večeru kod kuće.
Opredijeljenost bošnjačke politike koju reprezentira SDA definitivno desekularizira i deevropeizira Bošnjake i onesposobljava za integraciju u evropska društva i nacije. Doda li se tome još snažan utjecaj AK partije, koji se može opisati kao ulijevanje okeana u rijeku, primjerice, kao ulijevanje Bosfora u Miljacku, brana sekularnih principa po kojima je SDA mogla participirati u (pro)evropskim standardima narodnih stranka može definitivno biti urušena.
Jer, Bakir Izetbegović uporno odbija vidjeti razliku između Turske, u kojoj živi haman stoprocentno muslimaska populacija, i BiH, koja je još multireligijsko društvo. On vidi da su se lideri AK partije već suočili sa opasnošću od etničke podjele Turske, pa tvituju poruke na kurdskom jeziku.
Da je ičega od nabrojanih problema svjestan, Bakir Izetbegović učinio bi istinski demokratski podvig i odustao od kandidature za predsjednika SDA te tu poziciju prepustio nekom drugom. Dovoljno je, eto, da bude član Predsjedništva BiH. Zašto ovo sugeriram? Zato da ne bi tom strankom, pa tako i Bošnjacima, (za)vladala dinastija Izetbegovića, i to duže od dinastije Karađorđevića!
Ako ima istinskih demokrata u SDA, antitotalitarista, pa i iskrenih islamista, neka se kandidiraju i bar pokušaju ispraviti „krivo zaraslo stablo“!
Hibridni podmladak nastao ukrštanjem različitih ideoloških korijena komunista i Mladih muslimana, poput braće Bukvića i Čampara
Bakir Izetbegović je s jedne strane pokazao fanatičnu personalnu mržnju prema svojim političkim protivnicima, a kukavičluk prema interesnim saveznicima. I niko ga ni iz stranke nije zbog toga ukorio?!
Kako onda očekivati da neko unutar SDA ima ikakve potrebe i ambicije za promjenom same stranke koja bi pokazala svoju izvornu snagu i perspektive naroda u ime kojeg vlada već duže od dvije decenije?
Očito je SDA doživjela devijacije i u kadrovskom i u ideološkom smislu. Nakon blagog sekularizma i primitivne i brutalne tajkunizacije, SDA se transformirala u radikalnu proislamističku stranku s militantno kriminalnim bekgraundom. Tihić je uzviknuo kako se u „SDA može s pivom“, a Bakir je prebrojavao Bošnjake na bajram-namazu!
U kadrovskom smislu Tihić je inaugurirao mlade tajkune poput Asima Sarajlića ili Kemala Čauševića, a Bakir Izetbegović je na feudalno nepotistički način inaugurirao hibridni podmladak nastao ukrštanjem različitih ideoloških korijena komunista i Mladih muslimana, poput braće Bukvića i Čampara.
Tako da je danas ozbiljan društveni problem što se desetine studenata školovanih u arapskim zemljama te Maleziji i Turskoj kao dezerteri vraćaju u zemlju i nepotistički umrežuju i uhljebljuju kroz SDA, dok hiljade studenata koji su preživjeli rat, a čiji su roditelji osiromašili, nakon svršetka studija bježe iz zemlje i pokušavaju se dokopati EU da bi tamo radili prizemne poslove. Kao što je problem da se nijedan student nakon studija u EU nije vratio u BiH da bi eventualno negdje implementirao svoje znanje, tako imamo vrlo uspješne mlade Bosance u EU, od Londona do Štokholma, koji postaju savjetnici ministrima, pa čak i sami ministri u vladama, ili prvi menadžeri i inovatori u velikim kompanijama.
Autor: Piše: Nedžad LATIĆ
