Na ugroženi dolar se odgovorilo udarom na kineska financijska tržišta

Na ugroženi dolar se odgovorilo udarom na kineska financijska tržišta – Može li se ekonomski rat pretvoriti u onaj na bojnom polju?

De-dolarizacija svijeta i ekonomski rat između skupine BRICS i Sjedinjenih Država se nastavljaju. Kina je trenutno u američkom fokusu i dva uzastopna kolapsa u tri tjedna na financijskim tržištima u Kini su po mnogima sve samo ne “slučajnost”. U tom ozračju je sve više onih koji upozoravaju da je Washington uvijek kada je u povijesti bila ugrožena hegemonija dolara kao svjetske valute posezao za ratom. Je li dana moguć takav scenarij ili će se bitke i dalje voditi ekonomskim ratom, sankcijama, pritiscima i manipulacijama na svjetskim financijskim tržištima?

(altermainstreaminfo.com.hr)

BRICS Post javlja kako će Nova razvojna BRICS banka (NDB) izdati svoj prvi kredit u travnju 2016. godine, ali ne u dolarima, nego u juanima, što su potvrdili svi visoki dužnosnici banke. Kako ne bi bilo zabune, iako se formalno spominje temeljni kapital od 100 milijardi dolara, koji će kasnije rasti i do iznosa od nekoliko stotina milijardi, poslovanje banke će se provoditi u nacionalnim valutama, a ranije se kao platežno sredstvo spominjala i “valutna košarica” kojom bi se zaobišao američki dolar.

Prvi predsjednik banke, Kundapur Vaman Kamath, rekao je u Šangaju da će Nova razvojna banka usko surađivati ​​s Azijskom infrastrukturnom investicijskom bankom, kineskom financijskom projektu kojem se pridružio veći broj svjetskih gospodarskih sila.

De-dolarizacija se nastavlja i riječ je o nepovratnom procesu. U vrijeme kada se Međunarodni monetarni fond, samim time i Washington, zajedno s Berlinom bore oko Grčke, nove multilateralne institucije u svijetu kreću s kreditiranjem u juanima, zaključuje BRICS Post.

Komentirajući novonastalu situaciju, bivši zamjenik ravnatelja CIA-e, Michael Morrell, u intervjuu za CNN navodi povijesne statistike i izjavljuje “kako je 70% mogućnosti da dođe do rata između Kine i Amerike”.

“Svaki put kad je došlo do uspona neke sile, u ovom slučaju je to Kina, koje su se sukobile s već konsolidiranom silom, u ovom slučaju Sjedinjene Države, u 70% slučajeva je rezultat bio rat”, rekao je Morrell.

Novinar ga je pitao postoji li opasnost od rata između SAD-a i Kine?

“Da, apsolutno. To nije u našem interesu. Ne vjerujem ni da je u njihovom. Međutim, stvarani rizik postoji”, zaključuje Michael Morrell.

Njegovu su izjavu prenijeli malobrojni mediji i nije imala odjeka na svjetskim tržištima. Međutim, ekonomski rat i događanja u Južnom kineskom moru su izgleda puno ozbiljniji od američkih provokacija. Ubrzo nakon objave da će Nova razvojna BRICS banka svoj prvi kredit dati u juanima, a ne američkim dolarima, burza u Šangaju je “neočekivano potonula”.

Talijanski financijski portal Il Sole 24 Ore piše “kako iznenadni i neočekivani kolaps burze u Šangaju dolazi nakon tri tjedna mira, perioda u kojem se u odnosu na najnižu povijesnu razinu zabilježenu 8. srpnja kompozitni indeks oporavio za 16%”.

U stvari, glavna kineska burza je zabilježila kratko razdoblje visoke volatilnosti “uzrokovane strahom od prisutnosti balona na kineskom tržištu i zbog raširene prakse kupnje dužničkih vrijednosnih papira”.

Brza intervencija od strane kineskih vlasti je umanjila zabrinutost ulagača, pogotovo onih u maloprodaji, od prisutnosti spekulativnog financijskog balona na tržištu. Oporavak u protekla tri tjedna je posljedica aktivnosti u kupnji od strane državnih entiteta. Na primjer, fond China Securities Financial Corp je masovno intervenirao u kupovini na burzi u Šangaju. Bez obzira na sve, strah od usporavanja u “azijske lokomotive” je i dalje prisutan.

Pišući o ranijem kolapsu kineskih burzi od 7. srpnja, analitičar Pepe Escobar tvrdi da Kinezi drže sve pod nadzorom i da su “veliki slom” kineskih burzi od prije tri tjedna vlasti u Pekingu u stvari iskoristile i pretvorile ga u svoju pobjedu. Istina, intervenirale su s financijskom injekcijom od 8 milijardi dolara prvi put i najavljenih 5,6 milijardi dolara nekoliko dana kasnije. Sve u juanima, naravno.

Odgovor na kineski kolaps Pepe Escobar naziva  “majkom svih korekcija” na kineskom tržištu dionica i kada je izgorjelo 3 800 milijardi dolara u papiru, uobičajeni “stručnjaci” su još jednom progovorili o predstojećem kolapsu Kine. S druge strane je miljenik Zapada, Hong Kong, “iznova oživio svoje zahtjeve za promjenom režima”.

Čitava buka je trajala par dana, a onda ništa. Znakovito je da su američki fondovi – uključujući Fidelity i Goldman Sachs – bili među prvima koji su izjavili je izjavljujem oluja prošla i da treba okrenuti novu stranicu. Goldman Sachs je preko svog glavnog analitičara u Kini, Kingera Laua, predvidio da će burza u Šangaju u sljedećih 12 mjeseci porasti za 27%.

Dakle, to i nije bio nikakav financijski balon. Barem ne još. Peking ima puno instrumenata da “podrži tržište”. Prema doktrini Deng Xiaopinga, “socijalizam s kineskim karakteristikama neće prezati od poduzimanja bilo kojih mjera potrebnih da se kontrolira iracionalno napuhavanje tržišta”.

“Međunarodni monetarni fond, obzirom na katastrofe koje je kapitalizam uzrokovao diljem svijeta u razvoju, da ne spominjem posljedice azijske krize 1997., nikada nije bio pouzdan izvor. No, u ovom slučaju, glavni ekonomist MMF-a, Olivier Blanchard, barem ne zavarava sam sebe i naglasio je kako događaji na kineskim burzama neće utjecati na osnove gospodarstva, a da je kolaps sporedna stvar”, piše Escobar.

Kineskim burzama dominiraju mali ulagači koji čine otprilike 5-6% stanovništva u Kini i oni su neizlječivi kockari. Dakle, manji dio naroda od ukupno 1,6 milijardi ljudi voli se kockati na tržištu dionica. Upravo ovi pojedinačni “ulagači” čine 80% od prometa u Šangaju i Shenzhenu.

Istina, ovi investitori će nakon udarca biti oprezniji i kineska potrošnja se može usporiti. No, financijski će “patiti” zapravo ne više od 30 milijuna kineskih obitelji, od kojih su većina pripadnici gornje srednje klase i vrlo bogati. Kineska središnja banka je početnom injekcijom od 8,2 milijarde dolara spasila tržišta od kolapsa. Moglo bi biti i drugih intervencija, ali su ovi pojedinačni ulagači zato naučili lekciju.

Peking je potrošio ogroman politički i ekonomski kapital da od Šangaja napravi financijski centar priznat u cijelom svijetu. Ukratko Šangaj je novi partijski Hong Kong i ključni dio ovog plana je da juan postane globalna rezervna valuta. Međutim, samo je ekonomski uspjeh instrument koji može podržati projekt kineskog predsjednika Xi Jinpinga i realizirati provedbu projekta “Kineskog sna”.

Uvijek treba imati na umu da je “Kineski san” Xi Jinpinga kratkoročni projekt i usmjeren je na određeni datum i to 2021. godinu i obljetnicu osnutka Komunističke partije Kine .

Xi očekuje da će do tada od Kine napraviti “umjereno prosperitetno društvo”.

Za tih 30 milijuna obitelji koji se drže ideje da je “postati bogat nešto slavno”, što je još jedna izreka Deng Xiaopinga, sve je u najboljem redu. Ali za Peking je važnija moć koju dobiva zbog brige o prosječnim Kineza.

Na primjer, u 2014. je u gradovima otvoreno 13,2 radnih mjesta više nego u 2013. To su sve nove vrste poslova, što je dovelo da se broj tih radnih mjesta povećao za 45,9% u odnosu na prethodnu godinu. Potrošnja i usluge u ukupnom BDP-u neprestano rastu.

Prosječni trend, zaboravljen u kaosu histerije na burzama, jest da kineski ekonomski model polako, ali sigurno ide ka umjerenijem i održivom rastu.

Posljednje, ali ne najmanje važno, Kina je u drugom tromjesečju 2015. godine zabilježila gospodarski  rast od 7%, ostavljajući uobičajene proroke apokalipse širom otvorenih usta.

Napad ubojitih špekulanata

Peking zna da duži pad na tržištu može  negativno utjecati na korporativne financije, što bi uzrokovalo pustoš i ekonomske šokove, a moglo bi čak biti ugroženo i političko vodstvo zemlje.

Nakon određenog oklijevanja vodstva o tome kako “spasiti” tržište, premijer Li Keqiang, koji ima doktorat iz ekonomije,  okupio je Državno vijeće i pokrenuo cijeli stroj da ispravi štetu.

Međutim, Ma Guoxiang, politički ekonomist sa Sveučilišta financija i ekonomije Šangaju kaže kako “kako je vlada samo naizgled intervenirala u financijskom i socijalnom smislu, dok je sve u stvari sam vrh sante leda dugoročnog programa reformi tržišta i stvaranja svog vlastitog tržišta kapitala”.

Kratkoročno, intervencija države na tržištu je bila potrebna i zbog predstojeće godišnje konferencije partije  more na odmaralištu Beidaiheu blizini Pekinga.

“Nije ni čudo da su podaci u “majci svih korekcija”, koja je u stvari bila zamka, odjeknuli diljem svijeta. U zasjedi su bili špekulanti s Wall Streeta, Pentagon prijeti zbog otoka u Južnom kineskom moru, a Kinu se također kažnjava i zbog strateškog saveza s Rusijom. Nema tu nikakvih teorija zavjere, što su mi potvrdili i neki članovi velikih američkih tvrtki s jakom prisutnošću na kineskom tržištu”, nastavlja Pepe Escobar.

Oni su kao presedan izvukli 1987. godinu i poslužili se istom taktikom. Naime, Washington je manipulirao tržištem u području gotovinske namire i u New Yorku 1987. godine doslovno uvježbavao njegov kolaps, što je moglo uništiti cijelo američko tržište. Na kraju je intervenirao FED i tako prisilio špekulante da preispitaju svoje stavove.

Dakle, Peking je intervencijom spašavanja dijelom svog tržišta učinio vrlo dobar potez. Stvar je u tome da su u kockarnici neoliberalnog kapitalizma sva tržišta su izmanipulirana.

Kina uzvraća udarac

Unatoč alarmu kojega je uputila Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj, velike svjetske tvrtke i institucionalni investitori posjeduju ne manje od 57 000 milijardi dolara, što je 120% BDP-a svih industrijaliziranih zemalja zajedno. Nitko od njih ne ulaže u proizvodnju, nego samo u špekulativne aktivnosti.

Zašto? Zato što, barem na Zapadu, nema posla, potražnja stagnira ili propada, ne postoji poticaj javnih investicija, niti ima velikih infrastrukturnih projekata. To nije slučaj u Aziji, posebno ne u Kini.

Sedam godina nakon “Velikog svjetskog neoliberalnog praska” 2008. godine realna ulaganja u industrijaliziranom Sjeveru su manja za 17% nego prije krize, a inozemna ulaganja u proizvodnju su dosegla dno. U međuvremenu je eksplodirala nejednakost i tijekom krize se još više produbio jaz između 10% najbogatijeg i 10% najsiromašnijeg dijela stanovništva.

Ukratko, imamo prihode izvan svake kontrole koji i dalje proizvode balone, koji na kraju uzrokuju kolaps. Peking je sa svojom intervencijom odlučio okončati tu praksu.

Time je također poslao jasnu poruku špekulantima i manipulatorima tržišta, što može značiti i prvu “službenu” poruku Washingtonu,  iako američko Ministarstvo financija negira bilo kakvu umiješanost, da i ne razmišlja o pripremi napada na kineska financijska tržišta. Znakovito je i da je kineska Komisija za kontrolu i sigurnost o tome otvorila i službenu istragu i pravno će goniti špekulante u kupoprodaji kratkoročnih obveznica, kako prenosi Financial Times.

Ako su američki poduzetnici u pravu i da su špekulanti s Wall Streeta bili ti koji su pokrenuli napad, krajnji cilj je bio uništiti ili barem na početak vratiti kineske napore unutar euroazijskih integracija.

Kina kroz Novi put svile, AIIB i dominantnu ulogu u Novoj razvojnoj BRICS banci ima najveću ulogu u financijama, infrastrukturi i razvojnim projektima koji potpunosti zaobilaze trenutni hegemonijski svijet.

Dakle, ovim je Peking dobio prvu rundu Hoće li biti druge, vidjet će se sljedeći put u “majci svih korekcija”, 17. srpnja piše Pepe Escobar.

Sada treba vidjeti je li druga runda već u tijeku, može li Kina izdržati “neočekivano potonuće” burze u Šangaju samo dan poslije objave da će BRICS banka svoj prvi kredit dati u juanima.

Odluka Središnje banke Kine je bila identična onoj od prije tri tjedna i danas je na financijskim tržištima intervenirala s dodatnih 50 milijardi juana (8,05 milijardi dolara), prenosi Reuters.

Ovo je najveća financijska injekcija na tržištu od 7. Srpnja i vlasti u Pekingu su, nakon jučerašnjeg pada burze u Šangaju čiji je indeks pao za 8,5 posto kapitala, odlučile ići dalje istim putem.

Nema sumnje da je riječ o otvorenom ratu na financijskim tržištima na kojima Wall Street želi poraziti Peking, čak i na štetu američkih poduzetnika koji posluju u Kini. Jednako kao što je pokrenut proces de-dolarizacije, kojega Kina ni po koju cijenu ne namjerava zaustavit, financijska elita na Zapadu se isto tako neće pomiriti s postojećim stanjem stvari i učinit će sve da “azijskog diva” baci na koljena.

Odgovor Kine je i grozničava prodaja američkih državnih obveznica. Narodna banka Kine je u petak otkrila da su njezine devizne rezerve pale za dodatnih 17,3 milijarde dolara i sada iznose 3,6 trilijuna.

Euroclear, tvrtka sa sjedištem u Belgiji kroz koju Kina provodi svoje financijske operacije u inozemstvu, potvrđuje da Kina agresivno prodala oko 107 milijardi dolara iz svojih fondova, od čega su  većina obveznice američkog Ministarstva financija, prenosi portal Action Forex.

Prodaja američkih vrijednosnih papira od strane Kine se nastavlja četvrti uzastopni kvartal, a američka banka JP Morgan tvrdi da izlaz akumuliranog kapitala u posljednjih pet kvartala doseže razinu od oko 520 milijardi dolara.

Stranica kaže da Kina nastavlja s “grozničavom” prodajom američkih trezorskih obveznica, što može biti znak da slabi likvidnost tržišta američkih obveznica.

Kina je počela prodavati američke obveznice u prosincu 2013. godine i tada se, prema službenim statistikama, riješila gotovo 48 milijardi dolara. Prije toga je stručnjak banke BNP Paribas, Aron Kohli, rekao da “ako se Kina osloboditi trezorskih obveznica, to bi mogla biti obeshrabrujuća vijest za tržište američkih vrijednosnih papira”.

Trenutno se rat vodi burzovnim indeksima i manipuliranjem na financijskim tržištima, te sankcijama i pritiscima protiv Rusije, ali ne treba zaboraviti na “upozorenje” bivše zamjenika ravnatelja CIA-e, Michaela Morrella, da su konsolidirane sile kao što je Amerika u 70% slučajeva u povijesti na uspon druge sile odgovorile ratom.

Može li do njega zaista doći? Analitičar Michèle Brand i ekonomist Rémy Herrera  za CounterPunch su izjavili da može, jer su Sjedinjene Države u očuvanju ravnoteže globalnog monetarnog sustava koji se temelji na dolaru uvijek posezale za tim rješenjem.

Američki financijski i vojni sustav crpe snagu iz tog sustava i zaštita dolara je glavni razlog zašto se SAD upuštaju u sukobe, tvrde analitičari. Skupina BRICS je 2008. godine i nastala zbog težnje za oslobođenjem zemalja od hegemonije dolara. Nova razvojna BRICS banka bi hipotetički mogla stvoriti valutu koja bi bila konkurent dolaru, što bi rezultiralo “katastrofalnim posljedicama za američko gospodarstvo”, kažu Brand i Herrera i dodaju da bi mehanizmi koje predlaže BRICS u budućnosti “hladni vrlo lako mogli pretvoriti u vrući rat”.