”Magistrica KGK” u BiH

U proključalom “bosanskom loncu“ nedostajala je ovih dana samo nova hrvatska predsjednica, “magistrica KGK“, kako je gospođu Kolindu Grabar Kitarović šifrirao književnik Ivan Lovrenović. I došla je u utorak 3. ožujka u prvi službeni inozemni posjet upravo u Bosnu i Hercegovinu, te je najavila da će i dalje često dolaziti u BiH.

(AUTOR: MILE LASIĆ – autograf.hr)

Nije toliko važno pitanje što ima “magistrica KGK“ poručiti građanima i narodima u BiH, koliko je li ona uopće ili je li u stanju brzo učiti o BiH?

Pogađajući ”u sridu“, Ivan Lovrenović je na svom blogu od 15. veljače upozorio: “Na čelo Republike Hrvatske i službeno je sjela nova predsjednica. U nastupnome govoru Kolinda Grabar Kitarović izrijekom je spomenula Bosnu i Hercegovinu, obećavši joj svoju svesrdnu pomoć u učvršćenju ‘državnosti na temelju pune ravnopravnosti triju konstitutivnih naroda’, kao i ‘zaštitu hrvatskoga naroda’ u njoj. Ovo mjesto je u tekstu predsjedničinoga govora dospjelo u pasus u kojemu se govori o hrvatskom iseljeništvu.

 

Nije gospođa KGK bosanskohercegovačke Hrvate baš izrijekom proglasila hrvatskim iseljeništvom, ali mjesto koje im je posvetila vrlo je indikativno. Ali, ako se suzdržala predsjednica, nije se suzdržala Hrvatska televizija. Bez ikakva zazora, okom ne trepnuvši, iskusna voditeljica prijenosa inauguracije s Markova trga Elizabeta Gojan, najavljujući prilog iz Sarajeva, prilijepila je Hrvatima u Bosni i Hercegovini status dijaspore…“.

 

Bosna i Hercegovina ne treba, naime, ni “magistricu KGK“, ni Nikolića ni Erdogana, ako će “dosoljavati“ ionako preslanu “čorbu“ u “bosanskom loncu“, jer je u BiH katastrofalna i politička i ekonomska i socijalna situacija, te posljedično vlada sveopća letargija i bezperspektivnost.

 

Radi se o zemlji i “zamrznuta konflikta“ i “zarobljena uma“, koja ne razumije šta ona jeste i što bi mogla biti u budućnosti. Utoliko BiH nije spremna ni za rješavanje hrvatskog ni drugih nacionalnih pitanja, ni svog državnog položaja, posebice ne putem uvažavanja svih identiteta i institucionalne jednakopravnosti, transnacionalnih pulsacija i socijalizacija i uz profunkcioniranje pravne države kao pretpostavke približavanja Europskoj uniji.

 

BiH i Kosovo nisu slučajno posljednji u nizu u procesima približavanja EU: oboje su (polu)protektorati međunarodne zajednice. Istini za volju, u tijeku je pojačana medijacija Europske unije prema BiH, koju je u samozataji inicirao upravo bivši hrvatski predsjednik, pa potom puno glasnije artikulirala ministrica vanjskih i europskih poslova RH i njezin slovenski kolega, te potom i hrvatski zastupnici u EP-u.

 

Zatim su hrvatsku (i slovensku)  inicijaciju preuzeli britanski i njemački ministri vanjskih poslova i pretvorili je u pojačanu medijaciju, ili u tzv. novi pristup EU prema BiH, kako se ovo voli zvati u BiH. Nažalost, u zemlji “zamrznuta konflikta“ ili “nedovršena rata“ nije se uopće svjesno da je ovo i posljednja slamka spasa za “bolesnika s Miljacke“.

Dobro je, dakako, što je nova hrvatska predsjednica došla u prvi inozemni posjet u BiH, koja je domovina i bh. Hrvata, ali mora se u Zagrebu uvijek biti svjesno da BiH nije samo hrvatska, nego je i domovina Bošnjaka i Srba i najmanje 17 nacionalnih manjina i niza tzv. novih identiteta, pa je naložen oprez i s medijacijama i artikulacijama.

 

I kad govorite uzdržano i mudro, bit ćete u BiH od nekoga optuženi da se “miješate“, a kamoli ako zborite, ničim izazvani, kao što je ljetos zborio Tomislav Karamarko u Jajcu, da se Hrvatska mora miješati u BiH, jer u njoj žive Hrvati. Njegova poruka VI. zasjedanju HNS BiH bila je, istini za volju, puno odmjerenija i umjerenija, ali su i nju domaći “ublehaši“ dočekali na nož.

 

“Magistrica KGK“  je tijekom posjete BiH pokazala da je naučila dosta toga i iz vlastitih i Karamarkovih pogrešaka, pa ipak bi morala razumjeti da ne smije pretjerivati ni s dolascima dok ne nauči sve što treba o zemlji, uključivo da poštuje BiH u njezinoj složenosti, počevši od složenoga položaj Hrvata. Učiti, dakle, i od svog prethodnika, Ive Josipovića, kako se samozatajenim doprinosima pomaže rješavanju i hrvatskog i drugih nacionalnih pitanja i državnog pitanja BiH.

 

Ma što o tom u govorili unitaristički i separatistički narativi iz Sarajeva i Banja Luke, inzistiranje i Zagreba na konstitutivnosti Hrvata u BiH i višenacionalnosti BiH je, dakako, ispravno, ali se pri tomu mora biti vjerodostojan i dosljedan.

 

Drugim riječima, “magistrica KGK“ ne bi nikad smjela zaboraviti da je Hrvatska članica EU, te da i nju i sve političke subjekte u BiH obvezuje Rezolucija Europskog parlamenta od 6. veljače prošle godine, u kojoj su osuđeni i centralizam i secesionizam.

 

O “miješanju“ u unutarnje stvari susjedne zemlje, članice UN, kako se to čini smislenim Tomislavu Karamarku, ili lupanju šakom od stol je izlišno bilo što reći. Pa ipak, i izrijekom, takvo što ne vodi BiH do Daytona 2, niti u BiH do konstitucionalnog redizajniranja i nužnih socijalnih i ekonomskih reformi, izmjena u izbornom zakonodavstvu i tomu slično, onomu što BiH potrebuje hitno. Nažalost, sve je to do daljnjegamission impossible. Jer, u BiH su na djelu “daytonske mrtvouzice“, koje se mogu razvezati samo mudrošću i strpljivošću!

Nadati se da će se “magistrica KGK“ vratiti poslije prvog posjeta BiH tako poučena da više nitko u njezinoj blizini, ni ona sama, neće govoriti o Hrvatima u BiH kao dijaspori, ni o jednakopravnosti Hrvata bez spominjanja i institucionalne jednakopravnosti svih naroda i građana BiH. Jer, u BiH je puno “spin majstora“ koje je opravdano zvati “ublehašima“ (proizvođačima utvara ili privida), koji samo čekaju otklizavanja gostiju, jer takvo što daje privid njihove važnosti i krajnji je doseg njihova razumijevanja politike.

 

“Magistrica KGK“ je stigla kada u BiH nije još sigurno je li moguće formirati vlast poslije listopadskih izbora ili će se iznova otkliznuti u političku krizu velikog formata kao i prije četiri godine.

 

Ponašala se, gospođa Predsjednica, mudro i korektno, mora se priznati. Poslije sastanka s tročlanim Predsjedništvom BiH, kazala je: “Snažno ću podržavati europski i euroatlantski put BiH na temelju ispunjavanja politike uvjetovanosti, koristeći svoj položaj za osiguravanje pozornosti ključnih partnera u međunarodnoj zajednici, prije svega EU i SAD-a…Temelj mojeg odnosa prema BiH jest poštovanje neovisnosti, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti BiH kao i potpora osiguravanju konstitutivnosti i ravnopravnosti svih triju njezinih naroda, ne zanemarujući ni građane BiH koji se nazivaju ‘ostalima’.“

 

Vrijedi izdvojiti, ipak, ukor nove hrvatske Predsjednice: “Nitko hrvatskim državnim institucijama ne može zamjeriti pozornost na stanje u BiH i položaj Hrvata u susjednoj državi koja se vodi gornjim načelima poštovanja  neovisnosti, suverenosti i teritorijalne cjelovitosti BiH kao i potporom osiguravanja konstitutivnosti i ravnopravnosti svih triju naroda.“

 

“Magistrica KGK“ je stigla u nastupni posjet BiH i u dramatičnom trenutku, nakon što je u Mostaru 28. veljače 2015. godine konstituiran VI. hrvatski narodni sabor BiH, na kojemu je usvojena Deklaraciju kojom se zagovara ”simetrična federalizacija BiH u odnosu na tri konstitutivna naroda“. Ma koliko se u Deklaraciji zaklinjalo u  “našu domovinu BiH“, te opravdano zahtijevao “Dayton 2“, to jest međunarodna konferencija o BiH, u Banja Luci i Sarajevu je tekst doživljen kao udar na RS ili na BiH.

 

I nisu ustale protiv HNS-ove deklaracije samo “bošnjačkocentrične“ stranke “ljevice“ (SDP BiH i Demokratska fronta Željka Komšića), nego i sinhronizirano tobožnji javni servisi i drugi mediji, koji su u glas govorili o “udaru protiv države BiH“ u Mostaru. Javile su se i neke nevladine organizacije kao i tobož građanski intelektualci, koji su osuli drvlje i kamenje na HNS-ovu deklaraciju, ma koliko se u njoj tražila samo federalizacija i po prvi put u HNS-ovoj interpretaciji federalizacija cijele zemlje.

 

Deklaraciju je prvo implicite ignorirala vodeća bošnjačka stranka SDA poručivši kako nije vrijeme za ustavni preustroj, da bi je potom u danu posjeta  ”magistrice KGK“ izrijekom osudio i bošnjački član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Sve ovo, dakako, govori o stanju duha među Bošnjacima, a ne i o Deklaraciji HNS-a. Jer, u njoj i nema ništa što bi bilo u koliziji s Rezolucijom EP-a od 6. veljače 2014. godine. Niti je HNS-ova šesta po redu velika parada upitna što je artikulirala zahtjev za “simetričnom federacijom“ ili za “Daytonom 2“, jer su to zapravo europski standardi i mjerila, nego stoga što se s HNS-om radilo u prošlosti i što se unutar HNS-a do vlastitih zahtjeva i ne drži mnogo.

 

Bosna i Hercegovina, da pojasnimo uvaženoj gošći, je zemlja koju treba prvo upoznati kako bi joj se moglo pomoći ukoliko ju se iskreno želi pomjeriti iz njezine okamenjene usnulosti.

 

Razumije li “magistrica KGK“ bosanskohercegovačke marifetluke i “daytonske mrtvouzice“ zeru bolje? Bilo bi dobro da je tako, da se zna da se ispod namještenih osmijeha bh. političkih prevejanaca, uključivo i političkih prvaka Hrvata u BiH, skriva teško promjenjiva stvarnost u BiH. Je li “magistrica KGK“ poslije prvog posjeta BiH bogatija za ovaj bh. abecedarij?

 

Ili misli da može podučavati Bosance i Hercegovce o njihovoj zemlji i da pri tomu ne mora sama učiti?