Libijski „emir“ Abdelhaqim Belhadj po nalogu SAD-a ruši Egipat i Alžir
Ovih je dana uloga Washingtona u osnivanju i upravljanju terorističkim aktivnostima „Islamske države“ potvrđena i od strane Egipta, čiji je državni odvjetnik Hisham Baraqat Interpolu uputio službeni dopis kojim traži uhićenje Abdelhaqima Belhadja i trideset drugih zločinaca – Egipćana, Tunižana i Kuvajćana, koji navodno pripadaju ISIL-u. Kairo tvrdi i da je libijski terorist Abdelhaqim Belhadj pravi vođa na ISIL-a u cijeloj sjevernoj i subsaharskoj Africi.
Naime, Abdelhaqima Belhadja je tursko i katarsko Muslimansko bratstvo ovlastilo da jedan dio militanata ISIL-a prebaci u Libiju, odakle je naknadno morao obaviti pripreme za destabilizaciju dvije strateški važne zemlje – Egipta i Alžira. Egipat je izazvan ubojstvom 21 Kopta od strane ISIL-a, a treba podsjetiti da je nakon zračnih udara egipatske vojske po položajima ISIL-a u Libiji Washington poručio „kako se radi o nedozvoljenom kršenju suvereniteta Libije“.
Ova proširena tajna operacija je započela u listopadu 2014. godine, uz prijenos vojnog materijala teretnim zrakoplovima i ratnim brodovima, najvše terenskih vozila i militanata iz Sirije i Iraka. Njihova nova misija po zapovijedi Washingtona je otvoriti dva nova fronta, jedan na granici između Egipta i Libije, a drugi između Alžira i Libije. Na taj se potez SAD odlučio iz razloga što Egipat više nije pouzdan američki saveznik, a neki jastrebovi u američkom Kongresu još ovijek očajavaju zbog pada egipatskog Muslimanskog bratstva. Posebice su ljuti što je na mjesto svrgnutog predsjednika Mohameda Mursija došao Abdel Fatah Al-Sisi, koji je potpuno ugrozio američki novi poredak u cijeloj regiji.
Što se tiče Alžira, nema sumnje da je ta zemlja strateški cilj SAD-a zbog svojih zaliha nafte i prirodnog plina. Alžirska vojska je svjesna opasnosti, ali neki bliski suradnici predsjednika Butefliqe misle da će davanjem ustupaka Washingtonu odagnati opasnost destabilizacije Alžira.
Koju igru igra Tunis?
Dvije zemlje koje u ime SAD-a provode ovu operaciju su Turska i Katar. Tunis naglašava svoju neutralnu ulogu, ali postoji nekoliko naznaka o njegovom sudjelovanju u ovom planu. Prvo, sjedište zloglasnog teroriste Abdalhaqima Belhadja nije u Libiji nego u Tunisu, točnije u gradu Djerba, gdje ima svoju terorističku ćeliju u samom srcu Tunisa. Drugo, vladi Tunisa se također nije svidio zadnji napad egipatskog ratnog zrakoplovstva na na položaje pozicije ISIL-a, naglašavjući „kako Tunis preferira političko rješenje libijske krize“.
Na sastanku Arapske lige, na kojem je egipatski predstavnik okrivio katarskog kolegu za podržavanje terorizma, Tunis je zauzeo jasan stav protiv budućih napada na teroriste u Libiji. Potom je 48 sati nakon bombardiranja položaja ISIL-a od strane egipatskog zrakoplovstva Tunis u Libiju poslao oko 40 tona lijekova. Muhamad Sahbi Juyni, glavni tajnik Nacionalne unije sigurnosnih snaga Tunisa, govoreći 18. veljače na televiziji Hiwar Al-Tunisi izjavljuje: “Sigurno je poslano 40 tona lijekova u libijski grad Zintan” dodajući da je taj poklon bio namijenjen za pomoć terorističkim skupinama. Prvi čovjek sigurnosnih službi Tunisa je od vlade zatražio da istraži cijeli slučaj.
Isam Darduri daje još više detalja. Unatoč zbunjenim objašnjenjima Munira Qsiqsia, zapovjednik Nacionalne garde, on tvrdi da je 40 tona lijekova zapravo dostavljeno milicijama Abdelhaqima Belhadja, koje su pošiljku proslijedile ISIL-u.
Ono što je još gore u cijeloj priči, to nije bio poklon, nego je sve ispregovarano između dva moćna biznismena u Tunisu koji su u odličnom odnosu s islamistima iz Ennahde i Nide Tunisu, a sve je platio Abdelhaqim Belhadj. Novac libijskom i gospodaru života i smrti u cijelom Magrebu nije problem, budući da posjeduje ogromnu imovinu u u inozemstvu, a osobno je odgovoran i za pljačku Narodne banke Libije nakon smaknuća Gaddafija.
ISIL, Turska i Katar
Tunis je uskladio svoju politiku sa SAD-om, koji se također protivi bilo kakvoj vojnoj akciji protiv ISIL-a u Libiji. Naravno da ISIL nije nikakvo čudo koje je došlo nitkuda, nego moćna teroristička organizacija koju su stvorili Turska i Katar, naravno, uz svesrdnu pomoć i po želji Sjedinjenih Država. ISIL je sinteza između Al Qaede i Al-Nusra Fronta, stvorena posebno da uništi Siriju i Hezbollah, te da oslabi Iran.
Prema Husimu Awaqu, bivšem vojnom obavještajnom časniku koji se pridružio sirijskoj oporbi i takozvanoj „Slobodnoj sirijskoj vojsci“, Turska i Sjedinjene Države nikada nisu podržavali „Slobodnu sirijski vojsku“, nego samo i isključivo ISIL i Al Nusra Front.
“Mi imamo tri baze u Siriji, ISIL ima 20 i Al Nusra Front 5, a sve financira turska organizacija Marmara”, rekao je Husim Awaq.
Sa svoje strane, američki general Wesley Clark, bivši zapovjednik vojnih snaga NATO saveza u Europi 1997. -2001., nedavno je u intervjuu za CNN izjavio da je “Islamska država“ osnovana s novcem američkih prijatelja i saveznika, uključujući Tursku i Katar, kako bi se islamistički militanti do posljednjeg čovjeka borili protiv Hezbollaha”.
Video: Wesley Clark o ISIL-u
Kako piše Al-Arabiya, glavni egipatski državni odvjetnik Hisham Baraqat je preko Interpola izdao nalog za uhićenje Abdelhaqima Belhadja i trideset drugih zločinaca – Egipćana, Tunižana i Kuvajćana koji navodno pripadaju ISIL-u. Libijski terorist Abdelhaqim Belhadj je od Egipta također optužen da je pravi vođa na ISIL-a u Magrebu. Među traženim teroristima njih pola su Tunižani.
U izjavi tuniški dnevni list Al-Sarih od 24. veljače 2015. u libijski vojni glasnogovornik Ahmad Masmari potvrdio je postojanje ISIL-ovog kampa za obuku u Sabrati, 50 km od granice s Tunisom. Dakle, nisu samo Derna i Sirte pod kontrolom plaćenika ISIL-a, nego se njihov teritorij u Libiji progresivno širi.
Iako se nakon predaje vlasti od strane Ennahde i Muslimanskog bratstva i provedenih izbora Tunis voli prikazivati kao „zemlja-primjer demokracije koje je došlo s Arapskim proljećem“, sustavno se prešućuje da vlada u Tusnisu pruža gostoprimstvo Abdelhaqimu Belhadju, bivšem bliskom suradniku Osame Bin Ladena, kasnije suradniku NATO saveza u agresiji na Libiju, a sada čelniku „Islamske države“ u Magrebu.
„Demokratska“ vlada Tunisa ovako čini zločin i protiv svog naroda, ali i Alžira i Egipta. Igrajući se s vatrom, prije bi dijelom „kalifata“ mogli postati tuniški gradovi Tatawin, Zarzis, Gabis i Madanin, nego Marsa Matruh u Egiptu ili Wilaya Illizi i Djanet u Alžiru.
Tko je „emir“ Abdelhaqim Belhadj?
Abdelhaqim Belhadj je godinama bili pod američkim nadzorom, zatočen u Guantanamu na Kubi oko 2002., nakon što je s ostalim islamistima uhvaćen od strane američkih snaga u Afganistanu. Belhadj je potom pušteni od strane Pentagona i vraćen na terenu opet natrag u borbu u područjima pod nadzorom Al Qaede. Oduvijek je bio aktivan u zemljama u kojima su SAD i NATO savez aktivno sudjelovali i još sudjeluju u smjeni režima – Libiji i Siriji. On dolazi iz poznatog kampa Penny Lane, koji služi za regrutiranje suradnika američkih obavještajnih službi među zatvorenicima u paklu Guantanama. 2012. godine The New York Times spominje teroriste koji su posjedovali vjerske dokumente o uspostavi „kalifata“ na Bliskom istoku.
“Sada imamo iskustva u borbi protiv Amerikanaca, a još više iskustva iz sirijske revolucije. Naša velika želja je da se formira sirijsko-iračka islamska država za sve muslimane, a onda ćemo objaviti rat protiv Irana i Izraela, te osloboditi Palestinu”, tada je izjavio operativac Al Qaede, 56-godišnjak poznat kao Abu Thuha, koji živi u okrugu Hawija u blizini Kirkuka u Iraku.
Ako je u srpnju 2012. The New York Times uspio doći do Al Qaedinog operativca u Iraku i američki dnevni list u opširnoj reportaži objašnjava želje i namjere onoga što će kasnije postati ISIL, onda sve ovo predstavlja međunarodni ratni zločin kojeg je izravno omogućila američka vlada i njeni saveznici. Izvan svake razumne sumnje je da su krize u Iraku i Siriji, a sada Libiji, odakle se trebaju destabilizirati Egipat i Alžir, izravna posljedica zapadnih interesa u široj regiji.
CIA je prilikom osnivanja Nacionalnog fronta za spas Libije (National Front for the Salvation of Libya) tu organizaciju usko vezala za Muslimansko bratstvo, za koje se zna da sva sredstva, vojnu, logističku, obavještajnu i političku podršku dobija od Turske i Katara.
U Libiji je Mahmoud Jibril, bivši čelnik pobunjeničkog “Prijelaznog nacionalnog vijeća” još u prosincu 2013. pokrenuo inicijativu “za spas Libije” kojom se htio obračunati s radikalnim islamistima, ali je ubrzo uklonjen i trenutno se nalazi u samovoljnom egzilu u Abu Dhabiu (Ujedinjeni Arapski Emirati).
Analitičar René Naba je svojevremeno za Global Research citirao dr. Mahomuda Jibrila koji kaže: “Sjedinjene Države su vodile licemjernu politiku u Libiji. Njihov glavni cilj je bio postavljanje na vlast Muslimanskog bratstva u Egiptu, Libiji i Tunisu. Razlog takve odluke je bio zadržavanje terorizma, a cijelu operaciju je Washington povjerio svojim regionalnim saveznicima, Turskoj i Kataru. Pad Mubaraqa je bio veliki uspjeh u ostvarivanju plana Sjedinjenih Država. Međutim, tada egipatski ministar obrane, general Abdel Fattah Al-Sisi , ruši islamističkog egipatskog predsjednika Muhamada Mursia i sahranjuje cijeli projekt.“
Ovdje je opet važan Katar, koji je za vrijeme pobune protiv Gaddafija na silu kao čelnika libijskih revolucionara postavio Abdelhaqima Belhadja, „emira“ Libijske islamističke borbene skupine (LIFG). Tada je uklonjena posljednja prepreka na putu „bivšeg“ teroriste, kasnije „revolucionara“, a sada čelnika ISIL-a u cijelom Magrebu. Naime, tijekom prevrata u Libiji je ubijen general Abdul Fatah Younis Al-Obeidi i uklonjen Khalifa Haftar, bivši Gaddafijev general, kasnije dugogodišnji američki štićenik. Tadašnji katarski emir, Hamad bin Qalifa al-Thani, na prijedlog Francuske odbija razoružati islamističke milicije i vratiti oružje koje im je ranije isporučio u zračnoj luci u Bengaziju pod nadzorom časnika tajnih službi iz Katara.
U kolovozu 2011. je kao zapovjednik libijskih pobunjenika u stožeru NATO saveza na sastanku Koalicije u Dohi predstavljen Abdelhaqim Belhadj, što je svima bilo čudno, obzirom na ofenzivu koja je bila u tijeku protiv Gaddafija.
Operativno zapovjedništvo libijskih „revolucionara“ je zatim prebačeno s otoka Djarbe u Tunisu, gdje se nalazilo u nadležnosti islamističke stranke Ennahda Rashida Ghannuchia, čovjeka koje je isto tako postavio Katar, u Zintan u zapadnoj Libiji. Konačno, napad na Tripoli je odgođen za nekoliko tjedana na zahtjev Katara koji je prigovarao NATO savezu da nije uspio uništiti obranu glavnog grada. Kad su NATO plaćenici stigli u Tripoli otkrili su da je 24 od 28 ključnih ciljeva obrane grada uništeno. Katar je iskoristio protivljenje NATO-u samo kako bi se Belhadju omogućilo da prvi uđe u grad”.
Abdelhaqim Belhadj je po ulasku u Tripoliju postao gospodar života i smrti i sve pobune islamističkih milicija, otmice, ubojstva, veze s Al Qaedom, krijumčarenje oružja u druga krizna žarišta, kriminal, napadi na strana veleposlanstva i suparnike u Libiji su imala njegov pečat. Iako je u svibnju 2012. navodno “skinuo uniformu kako bi se posvetio politici“, njegove ratne aktivnosti nikada nisu prestale, međutim, tada Belhadj širi granice svjih aktivnost i to sve u dogovoru s Washingtonom, Turskom i Katarom.
Tko je pratio put terorista, novca i oružja tijekom posljednje tri ili četiri godine, uvijek će na kraju puta stići do Washingtona, neke zapadne vlade, Ankare i Dohe. Eklatantan primjer takve suradnje su američki general David Petraeus, Christopher Stevens, ubijeni američki veleposlanik libijskom gradu Behgaziju, gdje se nalazilo i sjedište CIA-e, koji su tada izvrsno surađivali opet s Abdelhaqimom Belhadjom, liderom islamističkih militanata i aktualnim šefom ISIL-a s kojim su zajedno prebacivali tone oružja iz Libije u Siriju.
Ove su veze obznanjene kada je 11.rujna 2012. na američki konzulat u Benghaziju izvršen napad u kojem su poginuli Christopher Stevens i još tri američka državljana. Kasnije su otkrivene brojne poveznice između atentata u Benghaziju i libijskog broda s 400 tona protuzračnih projektila SA7, koji je stajao usidren u turskim vodama, spreman da isporuči svoj teret sirijskim pobunjenicima. Čovjek koji je organizirao pošiljku je bio Abdelhaqim Belhadj, dobar prijatelj i suradnik ubijenog konzula Stevensa. Fox News prenosi, kako se Stevens prije smrti sastao s turskim konzulom Ali Sait Akinom i dogovorio transport tog oružja. Svi dužnosnici oko Stevensa su bili uposlenici CIA-e, koja je zasigurno znala sve pojedinosti oko tog transporta, a Belhadj sada dio tog tereta i ljudstva vraća opet u Libiju.
Hoće li ga Interpol zbog toga izručiti Egiptu? U to je doista teško povjerovati, jer takav optuženik sa sobom nosi tajne više od jednog desetljeća suradnje Washingtona, Al Qaede, ISIL-a, Muslimanskog bratstva i koga sve ne.
