Ko su pošteni kadrovi SDA?

Prošlo je mjesec i po od izbora i, za divno čudo, mnogo više se priča o principima, sporazumima i koalicijama, nego o kadrovima. Zapravo je kadrovski najraspoloženiji Milorad Dodik, koji je od izborne noći najviše podijelio fotelja.

(PIŠE: Vildana SELIMBEGOVIĆ – Oslobođenje)

I to onih u kojima – sudeći po sporazumu potpisanom za državni nivo vlasti – ne bi trebali sjediti favoriti lidera SNSD-a. Što će reći da je Željka Cvijanović, čak i prije nego se upustila u napade pijačne iskrenosti o kupovini poslanika, ostala bez najpoželjnije ministarske pozicije. Dodik je – ne treba to zaboraviti – kao utješnu nagradu aktualnoj premijerki Vlade Republike Srpske, koja je izgubila utrku za člana Predsjedništva BiH iz RS-a i koju je, ma koliko svojedobno Nebojša Radmanović tvrdio da je to nemoguća misija, ubjedljivo pobijedio Mladen Ivanić, namijenio mjesto prve diplomatkinje BiH. Željka, dakle, u Dodikovoj križaljci treba zamijeniti Zlatka Lagumdžiju, a zavisno od raspleta današnje situacije u Narodnoj skupštini Republike Srpske mogla bi je zaista stići Lagumdžijina sudbina, kako partijska, tako i pozicijska (pri čemu ne treba sumnjati da joj je najpoželjnija ona imovinska, ali ta je svakako ne može dopasti).

Ko će, dakle, zaista biti novi ministar(ka) vanjskih poslova Bosne i Hercegovine trebalo bi se znati već ove sedmice, kada se očekuju razgovori o konkretnim pozicijama i njihova konačna raspodjela među strankama potpisnicama dogovora o formiranju vlasti u BiH. SDA, Demokratska fronta i Savez za promjene, te HDZBiH, čiji lider Dragan Čović, novi član Predsjedništva BiH, uprkos vlastitom potpisu još koketira sa SNSD-om, treba da podijele osam ministarskih mjesta. Mandatara će, očekivano, dati SDA iz koje, u ovaj postizborni vakat, pušu neki novi vjetrovi. Em su Bakir Izetbegović i družina demonstrirali da su u stanju ponuditi jasno reformsko opredjeljenje, em su pokazali da znaju i šta hoće i šta neće i, što je možda još važnije, s kim hoće, a s kim neće. Ovakav pristup SDA iznenadio je i domaće i međunarodne političke vukove i lisice (a i pokojeg međeda), ali i izazvao zanimljive reakcije. No, sve sumnje u najjaču bošnjačku partiju, zapravo i sve dileme o iskrenosti političkog nijeta, također bi trebale biti otklonjene u sedmici kadrovskih raspleta. I to ne samo zato što će se na spremnosti da se ispoštuje dinamika postignutih dogovora oko formiranja Vijeća ministara, za koje Sadik Ahmetović, poslanik u državnom Parlamentu i jedan od potpredsjednika SDA, u ovom broju Oslobođenja tvrdi da ima sve uvjete da bude izabrano čim prije, već i zato što će se iz selekcije iščitati koga od svojih uzdanica vidi kao uzorite, iskusne i poštene političare. Izetbegović, naime, a za njim i Predsjedništvo i Glavni odbor stranke, posljednji su mjesec – kad god su bili upitani za kadrove – odgovarali kako će ova partija iz svojih redova kandidirati najkvalitetnije, najsposobnije i najjače kadrove, redovito insistirajući na njihovu poštenju. Ponovio je to i Ahmetović. E sad, poštenje i politika su teško spojivi pojmovi, no čini se da u ovoj postizbornoj SDA krilatici valja iščitati i spremnost – na kojoj je uostalom i prvi čovjek stranke nakon Tihićeve smrti više puta insistirao – da se obavi unutarpartijski obračun s korupcijom, kao preteča najavljene bitke na svim razinama vlasti.

Mantra je već poznata – zemlja je u prevelikim problemima, ekonomska kriza je došla do guše, potrebne su ideje, projekti i programi oporavka, energija za dogovorene politike reformi i principijelan i istrajan stav da se cijela država s oba entiteta, svim kantonima i Distriktom, počne čupati iz crne rupe u kojoj tavorimo već godinama. Da ne kažem mandatima. Iako je više puta ponovljeno kako je o konkretnim imenima rano govoriti, te objašnjeno da su općinski i kantonalni odbori SDA pozvani da daju prijedloge eventualnih nositelja izvršne vlasti, u javnosti se ipak operira imenima. Manje-više je znano da je najozbiljniji kandidat za mandatara Vijeća ministara Adil Osmanović, da ga u stopu prati Halid Genjac, a da iza ćoška vire Asim Sarajlić i Denis Zvizdić. Iskustvo je – bez sumnje – jak adut barem trojici od pobrojanih, ovaj posljednji pohvalit će se vođenjem Kantona Sarajevo, mada bolje obaviješteni u samoj stranci kažu da je zapravo i najzainteresiraniji za neku od funkcija u Parlamentu. Genjac je ljekar iz Visokog, inače predsjednik Glavnog odbora SDA, ima dugogodišnji staž u politici i čak bi se moglo reći manjak afera. Zlobnici su primijetili da mu odanost partiji nije bila brana da se okuša u privatnom biznisu – i to kao parlamentarac – no, kompanija za čuvanje matičnih ćelija se ugasila i prije nego je zaživjela. Kako su otkrili novinari CIN-a, Genjac je u privatni biznis ušao na parlamentarnoj osnovi – sa kolegama Miloradom Živkovićem (SNSD) i Mirsadom Đugumom (SBB). Poslovna koalicija se raspala tako što su se Đugum i Genjac povukli, ovaj posljednji – kako je objasnio – zbog viška obaveza. U samoj stranci, ginekologu-Visočaku zamjeraju nespremnost za odlučniji angažman, ili pak odveć preveliku spremnost na merhaba, čaršijo, na sve četiri strane, no kao jedan od njegovih glavnih aduta pominje se predanost euroatlantskom putu BiH i istrajavanje na dobrim vezama sa HDZ-om BiH, a preko njih i sa Dodikom.

Adil Osmanović je pak – tvrde dobro upućeni – ubjedljivo najjači prijedlog sa SDA-terena: on i dalje važi za najboljeg učenika Sulejmana Tihića, ima dugogodišnje političko iskustvo, okušao se u izvršnoj vlasti kao federalni ministar za izbjeglice i unutar stranačkih redova ga opisuju kao političara koji vjeruje da razgovor sve rješava. U Narodnoj skupštini RS-a godinama je pekao zanat, a veliki je i zagovornik žive riječi i politike s kućnog praga. Zbog toga ga i stranačke kolege zovu dokazanim terencem, iznimno odanim partijskim vrijednostima zbog kojih je – kako kažu – razočarao bukvalno sve koji su već trljali ruke radujući se njegovom sukobu sa Izetbegovićem. Do sukoba – barem javno – nije došlo. Možda mu i zato danas upravo zagovarači podjela u stranci zamjeraju odveć mekan pristup, no priznaju mu odsustvo bilo kakvih veza s kriminalom i korupcijom. Sad bi dakle bio red reći koju o Asimu Sarajliću, no umjesto bilo kakvog (pod)sjećanja na njegovu biografiju, čini mi se da je za kraj bolje citirati domaću čaršiju koja u posljednje vrijeme sočno prepričava kako je i sami vrh Islamske zajednice, onako dobronamjerno, skrenuo pažnju Izetbegoviću junioru: pričati o poštenju, a razmišljati o bilo kakvoj kandidaturi u izvršnoj vlasti Asima Sarajlića i Amira Zukića, nije red. I nije, zaista.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close