Ko je pobijedio: SDA ili Islamska zajednica?

bulle 2014-10-16

Po starom dobrom običaju u Bosni i Hercegovini, nakon objavljivanja rezultata izbora mnogi se hvališu uspjehom svojih stranaka. Samo poneko prizna poraz. A niko tokom kampanje nije čuo riječ pokajanja i priznanja glasačima: “Da, griješili smo, odgovorni smo, popravit ćemo se.”

Hodže i Turci

Najbolji primjer za to je Stranka demokratske akcije (SDA). Ostvarili su rezultat stranke pobjednice na svim nivoima vlasti. Uprkos tome, ima mjesta pitanju je li SDA zaista pobijedila na izborima.

Odgovor je: formalno je SDA pobjednica po zbiru glasova, a suštinski je gubitnik ovih izbora! Odakle se mogu crpiti argumenti za ovako paradoksalnu tvrdnju? Temeljni argument je neravnopravnost izborne utrke SDA s njenim konkurentima. Ta neravnopravnost očituje se kroz razne segmente presudne za uspjeh kampanje i mobilizacije glasača.

Prvi uvjet je finansiranje iz javnih preduzeća koje kontrolira SDA već duže od dvije decenije. Zatim donacije od biznismena koji su se obogatili uz pomoć i privilegije SDA. Svakako, ima mnogo osnovanih informacija i o donacijama izvan BiH, posebno od sestrinske AK partije Redžepa Tajipa Erdoana (Recept Tayyip Erdogan). Sve se to lijepo vidjelo kroz reklamne materijale.

Zatim, općinske vlasti (SDA ima više od 40 načelnika općina) koje su opskrbljivale logističko-tehničkim sredstvima izbornu kampanju SDA.

Neko bi mogao ovim argumentima spočitati uvjerljivost na osnovu usporedbe sa SDP-om, koji je imao sve to, pa je opet doživio debakl. Bilo bi uvaženo, ali ovo i jesu sekundarne predispozicije za favorita u izbornoj kampanji.

Ali, SDP-ova kampanja i jeste dokaz da je presudan faktor za SDA-ov status favorita, koji sve druge stranke stavlja na marginu, podrška Islamske zajednice u BiH! Bukvalno. A to se može dokazati s milion fakata. Naime, SDA je, pored državnih ustanova i svoje stranačke infrastrukture, koristila infrastrukturu Islamske zajednice. I to nisu iznimka ovi izbori, već je tako otkako SDA izlazi na izbore.

Stoga bi bilo krajnje vrijeme (a zaista je krajnje vrijeme!) da se društveno-politički subjekti kod Bošnjaka pozabave ovim fenomenom/problemom!

Da potpuno “otvorimo karte” i da kažemo sami sebi kako to izabiremo kandidate SDA i zašto SDA uvijek pobjeđuje! Je li to zaista najbolja stranka ili najbolja politička opcija za Bošnjake kojoj toliko dugo praštamo sve grijehe iako smo u teškim životnim problemima i nedaćama?

Stranka demokratske akcije, najvjerovatnije, opstajala je samo zato što smo njene lidere, i njene ministre, amnestirali za sve pogreške i nesposobnosti! Nalazili smo isprike na svakom koraku: od agresije susjednih zemalja, postratnog perioda opustošene zemlje, zatim u suludom ustrojstvu države kakvu su nam “stranci skrojili”, zatim u opstrukcijama, separatizmu i nacionalizmu Hrvata u Hercegovini, Srba u RS itd.

I u narodu postoje fraze za olakšavajuće okolnosti SDA u smislu da “oni glasaju za svoje i mi ćemo za svoje”; da “naši kradu, ali kradu i njihovu”; “SDP-ovci su krali samo za sebe, a SDA-ovci su i nama davali” itd.

Na koncu, i međunarodna zajednica gledala je kroz prste SDA-u zbog golgote koju su preživjeli Bošnjaci. Podudarnost politike međunarodne zajednice i SDA samo je u tome što se SDA formalno zalaže za cjelovitost i suverenitet BiH.

U tome je sva kooperacija SDA! No, osim nekoliko hrvatskih i srpskih ikebana, kojima se želi reći da je za suživot i multikulturalno društvo, SDA ničim drugim ne pokazuje da stvarno radi na kreiranju političkog ambijenta za stvaranje takvog društva. Mnogo je više dokaza da SDA “nema ništa protiv” da svako uređuje “svoju bašču” po svom ukusu. U tom je, može se reći, sva njihova SNAGA BOSNE!

Zeleni plašt

Stoga bi s ovim izborima Bošnjaci mogli podvući crtu i izvući barem tri bitne pouke. Prvu pouku mogu uzeti od karijera uglednika od Muhameda Čengića, Edhema Bičakčića, Harisa Silajdžića do Mustafe Cerića, a ima ih još njima sličnih na “lokalnom nivou”. Svi su sa SDA, odnosno uz SDA, bili na prvoj ili drugi poziciji kod Bošnjaka, kako po političkoj moći tako i ugledu. Danas su, bez obzira na njihove reference i “zasluge za narod”, potpuno marginalizirani, a neki čak i prezreni!

Stoga bi se valjalo zapitati kako bi prošao na izborima Bakir Izetbegović, sa svim svojim osobinama, sposobnostima i referencama, da je bio nezavisni kandidat za člana Predsjedništva BiH?! Jasno, ne bi dobio nijedan glas više nego što je dobio Cerić!

Stoga se mirne duše može konstatirati da su istinski pobjednici ovih izbora SBB – Fahrudin Radončić, pa i DF – Željko Komšić! Za njih je glasala ona bolja, možda politički svjesnija i odgovornija polovica bošnjačkog biračkog potencijala! Čak se Radončićevom SBB-u mora dati neka prednost, ne samo zbog nekoliko poslaničkih mjesta više nego zbog silne anateme koja je isijavala iz ksenofobičnih grupacija nastalih ispod “zelenog plašta” koji je tkala SDA dvije decenije prema ovoj stranci.

Nakon što su SDP i HDZ grijali klupu, bilo bi pravedno da i njihova (su)partnerica u vlasti iz postkomunističkog perioda, dakle SDA, ovaj mandat presjedi na klupi.

Prepoznati pobjednike i zdravu snagu u BiH

Komšićev DF može se shvatiti kao dugo čekano novorođenče socijaldemokratije u Sarajevu. Nakon što su Milorad Dodik, potom i Zlatko Lagumdžija “izjalovili” socijaldemokratsku ideju, građani su pokazali da ona nije izumrla i da je poželjna za BiH!

Stoga bismo trebali apelirati kod međunarodne zajednice, ako je iskrena prema BiH, da prepozna istinskog pobjednika i novu zdravu snagu za BiH. Čemu i zašto je potreban ovaj apel? Zato što su zavidnici i nedobronamjerni faktori u ovoj zemlji svjesni ovoga, pa će zbog toga ponovo pokušati svoje ciljeve ostvarivati kroz partnerstvo sa SDA!