KO JE KO U KANDIDATA: Biografije potencijalnih predsjednika države prepune afera, skandala i optužnica

Nezavisni kandidati za člana predsjedništva na ovim izborima su Mustafa Cerić, Mirsad Kebo, Halil Tuzlić i Adil Žigić. Stranačkih kandidata je znatno više, a biografije dobrog dijela njih vrve aferama, skandalima i optužnicama

zurnal.ba

Jedan od rijetkih kandidata za člana Predsjedništva BiH za kojeg se ne vežu razne afere i politički skandali, barem za sada, je Anto Popović, kandidat Demokratske fronte za hrvatskog člana.

O Popoviću se zna tek da je penzionirani priholog iz Livna, te da ga je DF “izvukla” kao kandidata u zadnji tren, nakon odustajanja zagonetne Zore Terzić-Šeremet, o kojoj se također ne zna skoro ništa.

Nezavisni kandidati za bošnjačkog člana člana predsjedništva na ovim izborima su Mustafa Cerić, Mirsad Kebo, Halil Tuzlić i Adil Žigić. Stranačkih kandidata je znatno više, a biografije dobrog dijela njih vrve aferama, skandalima i optužnicama.

BAKIR IZETBEGOVIĆ (SDA, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH)

Najveće “afere” koje se dovode u vezi sa imenom Bakira Izetbegovića odnose se na sticanje imovine tokom rata, natpise o nakitu koji njegova porodica čuva o sefovima u inostranstvu, tajnim računima… a poznata su i njegova prijateljstva sa “kontroverznim biznismenima” poput Senada Šahinpašića Šaje.
Dio medija Izetbegovića je povezivao sa političkim ubistvima u BiH te najavljivao kako će kao naručilac ubistva Joze Leutara uskoro pred sud, ali su u tom kontekstu navođena i ubistva članova porodice Halilović, Nedžada Ugljena, a Ismet Bajramović Ćelo, tvrde, uoči smrti govorio je da se plaši kako će ga Izetbegović likvidirati.

U posljednjem intervjuu koji je dao magazinu Slobodna Bosna Ramiz Delalić Ćelo rekao je kako bi “glatko likvidirao Nedžada Ugljena (‘budući da sam u nekim sličnim akcijama i ranije učestvovao’) da ga nije u tom pokolebao Bakir Izetbegović, Alijin sin i savjetnik za mafiju i urbanizam, koji mu je rekao: “On (Ugljen) jeste veliko đubre i din dušmanin”, dodajući da (Ramiz Ćelo) “malo sačeka” oko “centralne naredbe”.

Posljednja afera koja se vezuje za Bakira Izetbegovića jeste ona sa privatizacijom Magrosa, Bristola i u vezi sa tim ulaskom kompanije Al Shidi na tržište BiH – te izgradnjom kompleksa na Marin Dvoru u Sarajevu:

“Priča o Zari vrhunac je licemjerja političke elite BiH, jer je Izetbegović u prvom redu zabrinut za svoj interes jer je Zara, prema navodima, trebala zakupiti poslovni prostor u trgovačkom centru Al-Shiddi na Marin dvoru, koji je u vlasništvu njegova prijatelja iz Saudijske Arabije kojem je, prema pisanju tamošnjim medija, i omogućio da dobije tu atraktivnu lokaciju”, piše tportal nakon izjave Bakira Izetbegovića kako će tadašnji protesti otjerati investitore iz BiH, pa među njima i modnu kuću Zara.
Spominjao se ovaj kandidat i u vezi sa naoružanjem otkrivenim kod Tešnja prošle godine.

Novinski naslovi: Tešanjska veza: Prijava vodi istragu SIPA-e do Bakira Izetbegovića? (Nezavisne novine); Bakirov Al Shidi opet želi prevariti državu (Dnevni avaz); Kako je Zara razotkrila svu bijedu političara BiH (tportal.hr); Bakir Izetbegović će odgovarati za politička ubistva (source.ba);

EMIR SULJAGIĆ (DF, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH))

Iza kandidata Demokratske fronte za sada nema velikih političkih ili finansijskih skandala. Izdavanje knjige u o lideru SDP-a “Pogled na profil i ideologiju Zlatka Lagumdžije”, čiju stranku i ideologiju sada pljuje iz suparničkog tabora prije bi se moglo nazvati nes(p)retnim spletom okolnosti nego političkim skandalom. Ostavka na poziciji kantonalnog ministra kulture i obrazovanja došla je nakon problema sa uvođenjem predmeta alternative vjeronauci u osnovnim školama, ali je, pokazalo se, bila motivirana i nedostatkom podrške iz vlastite stranke, tada SDP-a.

Iako je najavio da se povlači iz aktivnog sudjelovanja u građanskoj koaliciji Prvi mart zbog zdravlja, ispostavilo se da je to zapravo bio uvod u kandidaturu ispred DF-a.

Ne seže u domen politike ali se za njegovo ime jedan period vezivala afera iz privatnog života, kada je zbog bučnih svađa sa suprugom intervenirala i policija, te prijetnja kada je na njegovu kućnu adresu dostavljen metak.

Novinski naslovi: Roditeljska pažnja: Kako je bivši ministar Emir Suljagić iskorišten i ostavljen (Slobodna Bosna); Skandalozno: Ministar Emir Suljagić pretukao suprugu (24sata.info);

BAKIR HADŽIOMEROVIĆ (SDP, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH))

Bivši novinar i urednik magazina 60 minuta na Federalnoj televiziji ne radi već dvije godine, otkako je smijenjen sa uredničke pozicije. Prema pisanju Slobodne Bosne, ipak je za sve ovo vrijeme primao platu od 2.250 KM mjesečno.

Banjalučke Nezavisne novine 2010. godine objavile su tekst u kojem se navodi kako je Hadžiomerović reketirao zagrebačku INA-u te dobio 30 hiljada eura za neobjavljivanje informacija u magazinu 60 minuta:

“To je septička jama. U suštini, radi se o brutalnoj konstrukciji koja je potpuno očekivana od magijaške organizacije Željka Kopanje, Milorada Dodika i njihovog koalicionog partnera Dragana Čovića. Što se mene tiče, tužit ću i autora teksta, i poslodavca i sve medije koji su ovu priču objavili na takav sraman način”, izjavio je tada Hadžiomerović.

Podnio je privatnu tužbu protiv nezavisnih novina, a sudski proces okončan je u aprilu 2012. godine presudom Općinskog suda u Sarajevu. Hadžiomerović je dobio spor protiv Nezavisnih novina, a kako se navodi u presudi, Nezavisne novine dužne su Bakiru Hadžiomeroviću isplatiti 5.000 KM na ime naknade materijalne štete, kao i nadoknaditi troškove parničnog postupka.

Novinski naslovi: Bakir Hadžiomerović, Zlatkov gitarista (e-novine); Tomislav Dragičević sa 30.000 eura kupio naklonost urednika emisije ‘60 minuta’ u BiH? (dnevno.hr);

FAHRUDIN RADONČIĆ (SBB, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH))

Afera koja se u posljednje vrijeme ponovo aktuelizirala odnosi se na povezanost bivšeg ministra sigurnosti Fahrudina Radončića sa Naserom Kelmendijem: „Optuženi Naser Kelmendi u suradnji sa Fahrudinom Radončićem, Ekremom Lekićem, Muhamed Ali Gashijem, Milovanom Jeremićem, Lubišom Buhom Čumetom, Milanom Ostojićem Sandokanom, Naserom Orićem, Senadom Šahinpašićem, Nebojšom Vukomanovićem, Rašetom Stranjan, Benjaminom Halimovićem, Edinom Ahmetšahićem i ostalim organizirao je, formirao, nadzirao, vodio i usmjeravao organiziranu i strukturiranu kriminalnu skupinu“, potvrdio je tužitelj Andrew Hughes.

Tužitelji na Kosovu povezuju ga sa kriminalnom grupom koja je 2006. održala niz sastanaka u Sarajevu, gde je isplanirala ubistvo Ramiza Delalića Ćele.

“Radončić je, široko je rasprostranjeno mišljenje, upleten u korupciju, a najočiti je primjer njegove uloge u skandalu sa Razvojnom bankom Federacije BiH. Radončić je priznao da je unajmio Ramiza Džaferovića, člana SDA, direktora RBFBiH, za reviziju Avaza kroz Džeferovićevu ličnu revizorsku kompaniju. U isto vrijeme, Džaferović je kroz RBFBiH Radončiću dao zajam od 22,5 miliona maraka za gradnju Radončićevog tornja u Sarajevu.

Također, mediji su nedavno izvijestili o navodnoj Radončićevoj vezi sa međunarodnim dilerom droge Kelmendijem, što je rezultiralo ogroman napad sa stranica Avaza na policijske dužnosnike koji su radili na slučaju.

Također, osoblje Ureda visokog predstavnika nedavno je povezalo Radončića sa međunarodnim peračima novca. Ovaj navod, koji je procurio do medija, iskra je koja je buknula u kampanju protiv prvog zamjenika visokog predstavnika (Raffija Gregoriana), uposlenika State Depertmenta, što na neki način potkopava Radončićeve tvrdnje da će jedan od njegovih prioriteta biti saradnja sa međunarodnom zajednicom”, stoji u depeši Wikileaksa, koju je sačinio bivši američki ambasador u BiH Charles English.

“Zamjenik predsjednika SDA, Asim Sarajlić, nam je rekao da čuo reisa kako govori Radončiću na recepciji: ‘Ljudi te trebaju vidjeti u džamiji’, na šta je Radončić navodno odgovorio, ‘Ali ja ne znam nijednu molitvu!’, piše u izvještaju gdje se dodaje Radončićev susret sa američkim diplomatama: Dok je držao čašu vina Radončić nam je rekao: “Ja ne mogu podržavati radikalni islam. Ja bih bio njegova prva žrtva!”

Novinski naslovi: Optužnica protiv Kelmendija: Radončić na popisu saradnika (Al Jazeera),Ministar nesigurnosti: Zikino kolo ministra Radončića (Slobodna Bosna); Turković se izvinio Keljmendiju: Radončić je od mene naručio tvoje ubistvo (Nezavisne novine).

SEFER HALILOVIĆ (BPS, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH)

Prvi zapovjednik Armije Bosne i Hercegovine Sefer Halilović 2005. na Haškom tribunalu oslobođen je optužbi za zločine nad hrvatskim civilima u selima Grabovica i Uzdol tokom operacije Neretva 93. Nakon rata optuživan je za pronevjeru građanskih donacija, malverzacije u vezi sa novcem za Komandu Armije u Mostaru, kao učesnik afere sa ratnim računima Vlade FBiH…

Pisalo se i kako je Sefer Halilović 1977. godine i službeno postao agent KOS-a kodnog imena Boris.

Prošle godine ponovo je aktualizirano pitanje ubistva članova porodice Halilović, supruge i šure Sefera Halilovića, kada je Mirsad Kebo predao navodne dokumente o tom doagađaju tadašnjem ministaru sigurnosti Fahrudinu Radončiću. U aprilu ove godine, u okviru istrage u ovom predmetu, na poziv Tužilaštva, svjedočio je i Sefer Halilović.

Halilović je bio i predsjednik parlamentarne komisije za istragu o pronevjerenim donacijama. Zbog tvrdnji kako je “Merhamet” pronevjerio najmanje 50 miliona KM novčane pomoći namijenjene obnovi zemlje i potpori siromašnima, ovo udruženje podnijelo je prijavu protiv Halilovića.

DRAGAN ČOVIĆ (HDZ, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH))

Dragan Čović može se pohvaliti najvećim brojem optužnica, istraga i prijava protiv njega od svih predsjedničkih kandidata. Eronet, Lijanović, Soko, dionice…

Dragan Čović, kao bivši predsjednik Upravnog odbora Hrvatske pošte i telekomunikacija (HPT), te članovi Upravnog odbora HPT-a Vladimir Šoljić, Matan Žarić, Neven Đukića Ivan Baćak i Slavica Josipović, kao i bivši direktor ove kompanije Marinko Gilja, bili su optuženi da su 1999. godine počinili krivično djelo zloupotrebe položaja, jer su u namjeri da ne izmire dug prema tadašnjem Federalnom ministarstvu obrane (FMO) u iznosu od više od 4 i po miliona KM, ova sredstva cesijom prenijeli na preduzeća Hercegovina osiguranje, Alpina Commerc i Croherc.

Zatim su izmirili dugovanja prodajom vlasničkih udjela, koja je HPT kao većinski vlasnik s udjelom od 51 posto osnivačkoga kapitala, imao u Eronetu. Vrhovni sud oslobodio ih je u aprilu prošle godine.

Čoviću se sudilo i za aferu “stanovi”: bivši premijer Vlade FBiH Edhem Bičakčić i tadašnji ministar finansija Dragan Čović teretili su se da su od 1999. do 2001. zlouptrijebili položaj ili ovlasti tako što su iz budžetskih sredstava izdvojili više od 3,5 miliona maraka za rješavanje stambenih pitanja zaposlenika u izvršnoj, sudskoj i zakonodavnoj vlasti. Bičakčić i Čović su prekoračenjem svojih službenih ovlasti donijeli odluke koje su obuhvatile rješavanje stambenog pitanja i adaptaciju stanova za 64 političara, kao i vojna dužnosnika, tako što su postupali suprotno odredbama Zakona o Vladi FBiH i poslovniku o njezinom poslovanju. Oslobođen je 2010.

U predmetu Lijanović ga se teretilo da je vlasnika kompanije Ivanković-Lijanović nezakonito oslobodio plaćanja poreza na uvoz mesa. 2006. je bio osuđen na šest godina zatvora ali je drugostepeni sud poništio tu presudu.

Novinski naslovi: Kriminal je drugo ime Čovića (mojportal.ba); AFERE DONIJELE NADIMKE: Dodik “Partner”, Lagumdžija “Reket”, Radmanović “Milbauer”, Radončić “Keljmendi”, Izetbegović “Prazina”, Čović “Soko” i “Hacijenda” (dnevni-list.ba); Zbog luksuzne vile proodice Čović preusmejrena rijeka (slobodnaevropa.org)

MARTIN RAGUŽ (HDZ 1990, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH))

Član HDZ1990 od 2006. Na općim izborima 2010. bio je kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH u koaliciji HDZ-a 1990 i HSP-a BiH. Raguž je tada osvojio 60. 266 (10.84%) glasova i završio je treći. Iza sebe nema političkih afera i sudskih tužbi.

ŽIVKO BUDIMIR (SPP, kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH)) Stranku pravde i povjerenja osnovao je prošle godine, nakon istupanja iz Hrvatske stranke prava, čiji je član bio od 2006. Kada je izabran za predsjednika Federacije BiH, nije dobio dovoljno glasova iz hrvatskog kluba zastupnika u Domu naroda, pa je CIK poništio njegov izbor. Visoki predstavnik u BiH je poništio odluke CIK-a te je Budimir ostao predsjednik.

Za njegovo ime vezuju se afere o istovremenom primanju dviju penzija – iz BiH i Hrvatske. HDZ BiH i HDZ 1990. optužili su ga za izdaju hrvatskih interesa, no on se pravdao svojim stažom u ratu. Kada je postao predsjednik Federacije zamrznuo je obje penzije.

U aprilu prošle godine uhapšen je pod optužbom za korupciju. Optužnica ga tereti da je za novac potpisivao pomilovanja osuđenih osoba ali se Sud BiH proglasio nenadležnim u ovom slučaju.

Općinski sud u Sarajevu proglasio ga je krivim za nedozvoljeno držanje oružja na uslovnu kaznu od šest mjeseci zatvora, koja se neće izvršiti ako u godini dana od pravosnažnosti presude ne počini novo krivično djelo.
Novinski naslovi: POZADINA UHIĆENJA ŠEFA FEDERACIJE BiH ŽIVKA BUDIMIRA Prodali su 162 pomilovanja za tri milijuna eura! (Jutarnji list); Živko Budimir više ni moralno ni fizički ne može obavljati dužnost predsjednika FBiH (Večernji list).

DŽEBRAIL BAJRAMOVIĆ (Stranka dijaspore, kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH))

Do sada javnosti nepoznat u političkom smislu. Džebrail Bajramović rođen je 1973. godine u mjestu Morinac (Dragomanići), Goražde.

Trenutno živi u Švedskoj a na zvaničnoj web stranici Stranke dijaspore o njemu piše:

“Po dolasku u Švedsku odmah se aktivirao na borbi protiv četničke propagande koja je tada harala među našim narodom i u svijetu. U Göteborgu se upoznao sa ljudima i udruženjima i džematom na čelu sa Fuad ef Čolićem koji mu je u tom periodu pomogao da se uklopi u „sistem“ i da krene dalje i nastavi borbu za Bosnu i Hercegovinu koja za Dzebraila nije prestala ni dan-danas! Velikom Bogom se kunemo da robovi politike biti nećemo.”

Student je druge godine prava.

Jedina žena među predsjedničkim kandidatima dolazi iz SNSD-a, Željka Cvijanović – za srpskog člana Predsjedništva, iza sebe nema većih političkih skandala. Nedavno je javnost zainteresirala činjenica da je njen sin zaposlen u Elektroprenosu, što nije ništa neuobičajeno u BiH, pa se više ne može ni tretirati kao problematično ponašanje bh. političara. Iz Republike Srpske stiže i kandidatura Mladena Ivanića, kandidata Saveza za promjene. Sud BiH je Ivanića 2008. godine osudio na 18 mjeseci zatvora zbog nesavjesnog rada u službi dok je obnašao funkciju premijera RS-a. Ivanić se žalio na presudu. Prema presudi, Ivanić je donio odluku kojom se odobrava vanredna sječa šume, te je tako oštetio Šumsko gazdinstvo Ribnik i Općinu Ribnik u iznosu od 178.816 KM. Još jedan kadidat za člana Predsjedništva stiže iz stranke iz RS-a – Goran Zmijanjac, magistar političkih nauka. Ranije se nalazio na listi Srpske radikalne strane “Dr Vojislav Šešelj” za Predstavnički dom Parlamenta BiH a na ovim izborima je kandidat Stranke pravedne politike.

(zurnal.info)

Pročitajte više tekstova sa pojmovima: Kandidati, Predsjedništvo BiH, Izbori 2014
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close