Kenan Muftić: Ako zatreba, Shell će podmićivati i prijetiti

Cilj novog Zakona o zaštiti okoliša Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) je uticaj na zdravlje čovjeka i postizanje novih standarda života u okruženju na temeljima novog zakonodavstva koje vodi računa o svim aspektima – kazao je za Agenciju Fena pomoćnik ministrice okoliša i turizma FBiH Mladen Rudež.

Mišljenja je i da je važeći zakon o zaštiti okoliša također jako dobar “jer je set okolišnih zakona iz 2003. godine na neki način otvorio jednu istorijsku eru u BiH.”

– To je bio istorijski trenutak kada je prvi put u istoriji BiH zaustavljen trend narušavanja, ne samo okoliša nego i prirodnih resursa – istakao je Rudež.

Podsjeća da ovakve zakone o zaštiti okoliša BiH ranije nije imala te da je postojao Zakon o prostornom uređenju gdje je o pitanju čovjekove okolini bilo samo 35 članaka.

– Sada imamo sedam zakona o tom pitanju i 80 provedbenih propisa. To su veliki pomaci – smatra Rudež i dodaje da je izgrađen „zakonski ambijent koji je sveobuhvatan i koji sada generira procese koji su pozitivni.“

Kao primjere kompanija koje su smanjile zagađenje navodi ArcelorMittal, HeidelbergCement, Natron-Hayat Maglaj ili Sisecam soda Lukavac te domaće firme kao što su Aluminij Mostar ili Bosnalijek za koje kaže da užurbano investiraju u opremu.

– Ranije su me kontaktirali strani investitori, više od 100 njih, i kazali da žele pomoći BiH te da će razmontirati svoje fabrike i preseliti ih u BiH – kazao je Rudež i dodao da nakon što su shvatili da BiH ima oštro zakonodavstvo, nikada se više nisu javili.

Ističe da je ovim spriječen dolazak prljavih tehnologija prekomjernih zagađivača zahvaljujući „novom evropskom zakonodavstvu BiH“ koje je onemogućilo da BiH postane zemlja otpadnih tehnologija sa Zapada koje tamo ne mogu egzistirati.

Dodao je da je bilo neophodno i skraćivanje roka za dobijanje okolišnih dozvola i drugih dozvola za investitore, što je jedna od karakteristika novog Zakona o zaštiti okoliša.

– Rok je sada skraćen na 120 dana – pojašnjava Rudež i dodaje da će investitor dobiti istovremeno tri dozvole.

Zato se, kaže, novi Zakon o zaštiti okoliša može okarakterizirati kao “jedan zahtjev – tri dozvole.” Podsjeća da je ranije čitav proces mogao trajati i godinu, i stoga smatra da je okolišna dozvola osnova Zakona o zaštiti okoliša.

Dodao je da su uveli još jednu novost, a to je da se krivično odgovara o pitanju zaštite okoliša, ali da to još nije zaživjelo “jer nema političke volje”.

Okoliš pogodan za manipulaciju s javnošću

Komentirajući kritike nevladinih organizacija na predloženi nacrt Zakona o zaštiti okoliša FBiH koji “predviđa zabranu pristupa informacijama, čak i ako se radi o emisijama, odnosno podacima bitnim za zaštitu okoliša, a radi zaštite ekonomskog interesa”, odnosno “ne predviđa izdavanje okolišne dozvole za istraživačke aktivnosti”, kazao je da spomenuti članovi Zakona “nisu izmišljeni te da u krajnjoj liniji, ni u Aarhuskoj konvenciji nije sve dopušteno”.

Mišljenja je da je okoliš pogodan za manipulaciju s javnošću i da ga mogu zloupotrebljavati i politika i nevladin sektor.

– Međutim, mi moramo gledati šta je “struka” rekla i moramo imati i stručni nalaz kada dajemo informacije. S druge strane, i nevladin sektor i javnost moraju stručno argumentirati svoje zahtjeve – kazao je Rudež i dodao da protiv takvih zahtjeva nemaju ništa protiv.

Na upit u vezi s holandskom kompanijom Shell koja treba da započne istraživanja nafte u Drežnici i ostalim lokacijama u FBiH te tvrdnjama nevladinih organizacija da je ova kompanija prekomjerni zagađivač okoliša kao što se pokazalo u Libiji, Nigeriji, Iraku itd., kazao je “da je što se tiče Shella, to bila paušalna ocjena”.

Shell ne može u BiH raditi šta hoće

– Nevladine organizacije zlonamjerno navode Libiju, Nigeriju, Irak… jer te zemlje nemaju evropsko zakonodavstvo koje je strogo. A što se tiče BiH, Shell će potpadati pod zakone naše zemlje – tvrdi Rudež.

Ističe da se za ispitivanja i istraživanja nigdje u Evropi, pa ni u BiH, ne zahtijeva okolišna dozvola.

Pojašnjava da je za istraživanje i ispitivanje potrebno dobiti urbanističku dozvolu te da urbanistička dozvola “mora voditi računa” o tome da se prilikom istraživanja ne zagadi okoliš.

Kompanija Shell, kaže, prvo mora dobiti koncesiju da bi mogli vršiti istraživanje te da “to ne podrazumijeva da Shell može raditi u BiH šta hoće jer koncesija samo uvodi u vršenje određenih ispitivanja”.

– Ako se utvrdi da ima nafte, onda će Shell potpadati pod Pravilnik o pogonima i postrojenjima za koje je obavezna procjena uticaja na okoliš – kazao je pomoćnik ministrice u sektoru za okolišne dozvole Federalnog ministarstva okoliša i turizma Mladen Rudež.

Jedan od potpisnika spomenutog saopćenja nevladinih organizacija, Kenan Muftić iz Planinskog društva (PD) “Željezničar”, ističe da se u Pravilniku o pogonima i postrojenjima navodi da za istraživačke aktivnosti nije potrebna procjena uticaja na okoliš, ali da je ista potrebna za okolišnu dozvolu.

Postoji li opasnost od nove tehnologije “fracking”?

Također ističe da je u član 61. nacrta Zakona o zaštiti okoliša ubačen stav kojeg nema u aktivnom Zakonu o zaštiti okoliša, a koji kaže da se “okolišna dozvola ne izdaje za istraživačke aktivnosti ili za testiranje novih proizvoda i procesa.”

Po njegovim riječima, to donosi mogućnost da se pod “istraživanje i testiranje novih procesa i proizvoda” može uvrstiti bilo šta. Navodi primjer “frackinga”, što je nova tehnologija za BiH, te pojašnjava da je to hidrauličko frakturiranje, odnosno proces bušenja i ubacivanja tekućine u zemlju pod jakim pritiskom da bi došlo do pucanja stijena i ispuštanja prirodnog plina.

– Rečeno je da će nakon istraživanja, prostor biti doveden u prvobitno stanje. Međutim, nejasno je kako će to uraditi ako bude pronađena nafta jer spominju se bušenja od čak osam kilometara – ističe Muftć.

Naglašava da, u većini slučajeva, nakon “frackinga” nastaju ozbiljni problemi.

Stoga smatra da je potrebno definirati moguće uticaje na okoliš, napraviti studiju i procjenu, utvrditi da li postoji mogućnost izlaska gasa ili nafte, te navesti mjere koje će biti preduzete da bi se spriječio incident.

Muftić kaže da osim u Libiji, Angoli, Liberiji, Iraku, problem s “frackingom” postoji i u Americi gdje je bio zabranjen, ali da je zabrana poslije ukinuta “vjerovatno pod pritiscima lobija”. Metoda “frackinga” također je problematična u Engleskoj i Poljskoj, gdje kompanije koje žele vršiti istraživanja moraju ići na stroge procjene uticaja na okoliš.

– Tim lošim primjerima želimo upozoriti na moguću opasnost eksploatacije u BiH – istakao je Muftić.

Podsjeća da se Drežnica nalazi u području od značaja za FBiH gdje je bilo planirano formiranje Nacionalnog parka Prenj-Čvrsnica-Čabulja.

Ističe da kada bi se organska poljoprivreda, turizam, i ostale privredne grane s održivim razvojem podsticale na isti način na koji se podstiče energetika i kompanija Shell, onda bi prostori u BiH izgledali puno drugačije.

“Rupe” u zakonu

Po njegovim riječima, Shell je kompanija s određenim renomeom te da “ako postoji rupa u zakonu i ako se žele služiti podmićivanjem ili prijetnjama, Shell će to i uraditi”. Nevladine organizacije smatraju, kaže Muftić, da ta opasnost postoji i da javnost treba biti obaviještena.

U pogledu člana 34. koji se odnosi na pristup informacijama, kaže da su nevladine organizacije također ukazale na taj problem te da sporni stav treba biti promijenjen.

Izvršna direktorica Udruženja “Aarhus centar u BiH” Sabina Jukan pohvalila je postupak donošenja Zakona i činjenicu da je Prednacrt Zakona o zaštiti okoliša FBiH bio dostupan javnosti.

Nacrt je predstavljen na četiri javne rasprave u FBiH te je omogućeno dostavljanje komentara svih zainteresiranih. Upravo je dostupnost odluka i propisa koji se tiču okoliša jedno od osnovnih zahtjeva Aarhuske konvencije.

Jukan pojašnjava da je Udruženje “Aarhus centar u BiH” detaljno analiziralo usklađenost odredbi nacrta Zakona s Aarhuskom konvencijom i predložilo određene izmjene.

– “Aarhus centar u BiH” predložio je usklađivanje člana 34. stav 1. i stav 2. alineja 3. sa članom 4. Aarhuske konvencije koja obavezuje države potpisnice na pružanje informacija javnosti, posebno kada se radi o emisijama štetnim za okoliš, obavezu obrazlaganja odluka o odbijanju pružanja informacija, kao i obavezu o informiranju javnosti o mogućnosti podnošenja pravnog lijeka u vezi s pravom na pristup javnosti – kazala je Jukan.

Dodala je da u pogledu člana 61. Nacrta Zakona o zaštiti okoliša FBiH, Udruženje “Aarhus centar u BiH” nije imalo posebnih komentara s aspekta Aarhuske konvencije, ali da im je poznato “da je javnost u tom pravcu davala komentare.”

– Nadležnom Ministarstvu dostavljeni su komentari i prijedlozi za izmjene i očekuje se da će ih Ministarstvo razmotriti i dati povratnu informaciju javnosti – kazala je Jukan.

Predstavnički dom Parlamenta FBiH razmotrio je i prihvatio Nacrt zakona o zaštiti okoliša na 30. sjednici  4. juna 2014. godine, a Nacrt zakona trenutno se nalazi u Domu naroda Parlamenta FBiH.

| Fena

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close