Josip Manolić: Tuđman priznao da je rat s Bošnjacima bio nesretan slučaj koji se dogodio hrvatskoj politici

Josip Manolić, kontroverzni bivši premijer susjedne Republike Hrvatske i nekadašnji najbliži suradnik predsjednika Franje Tuđmana za Nacional govori o stvaranju hrvatske države, odnosima s Tuđmanom, Šuškom, o ratu u BiH, privatizacijskoj pljački, novcu izvučenom iz Hrvatske itd. Njegova knjiga, koja će svjetlo dana vidjeti prije kraja ove godine, uzburkat će ne samo Hrvatsku nego i BiH.
Povod razgovora bila je njegovo životno publicističko djelo koje nosi radni naslov ‘Hrvatska politika između interesa velikih sila – zavjera istine’. Knjiga je trebala biti objavljena krajem prosinca, ali je objavljivanje nakratko odgođeno zbog potencijalnog utjecaja na tijek službene predsjednička kampanje te će njen izlazak biti nakon izbora.

Josip Manolić je suosnivač HDZ-a i predsjednik druge hrvatske vlade od kolovoza 1990. do srpnja 1991., u čijem je mandatu Hrvatska donijela novi Ustav, proglasila samostalnost i suočila se s oružanom pobunom dijela hrvatskih građana srpske nacionalnosti te otvorenom agresijom JNA.

U razgovoru za Nacional Manolić otkriva dio sadržaja knjige i govori o odnosima s nekim ključnim ljudima koji su stvarali Hrvatsku. Večć je na početku razgovora, mrtav-hladan, izjavio da je zbog želje da se spriječi njeno objavljivanje računalo sa sadržajem njegove knjige ukrala policija po nalogu Tomislava Karamarka i Milijana Brkića, u vrijeme kad su bili na čelu Ministarstva unutarnjih poslova.

 

“To se dogodilo kada je ministar unutarnjih poslova bio Tomislav Karamarko. Zbog načina na koji je izvršena ta krađa došao sam do zaključka da su to mogle izvesti samo policijske snage iznad kojih su bili Karamarko i njegov “doglavnik” Milijan Brkić. Nisu to bili nikakvi sitni kriminalci. Karamarko je tada bio šef policije, pod palicom predsjednika vlade, za kojeg se zna kako se zove i kako je prošao. Kad se promijenila vlasr, novom ministru Ranku Ostojiću podnio sam kaznenu prijavu protiv osoba u koje sumnjam, ali ništa nije učinjeno”, kaže Manolić za Nacional.

O milijardama dolara na tajnim računima

“Budući da se u Hrvatskoj razvilo vrlo pozitivno istraživačko novinarstvo, mislim da se možemo osloniti na to da će novinarske ekipe otkriti kanale i fondove u kojima se nalaze sredstva. Kad je 2000. Stjepan Mesić preuzeo dužnost predsjednika, preuzeo je i obvezu da će vratiti ta sredstva koja se nalaze u raznim fondovima po svijetu, pod imenom “humanitarni fondovi”, a njima upravljaju neki međunarodni financijski maheri. Predsjednik Mesić tada je javno rekao da ima ponudu nekih agencija koje traže 30 posto tog novca za sebe, a 70 posto će vratiti Hrvatskoj. Do te transakcije ni do danas nije došlo. Nije mi poznato gdje je zaustavljena. Prema nekim informacijama, radi se o 19 milijardi dolara. Tu cifru iznio je Niko Šoljak u ime Hrvaskog svjetskog sabora i upozorio na tu aktualnu vlast ali odgovor nije dobio”.

O stvaranju HDZ-a i izboru Tuđmana za predsjednika

“Sigurno da tu UDBA nije odigrala važnu ulogu, odnosno presudnu ulogu, to je bitno. Odbacili smo mogućnost da je Tuđman bio projekt UDBE jer je on uvijek bio iznad toga. U užem krugu osnivača HDZ-a došli smo do zaključka da je Tuđman bio projekt vrha jugoslavenske partije i jugoslavenske države, zapravo Josipa Broza Tita i Edvarda Kardelja, one vrhuške u vrhu Jugoslavije koja je ppuno ranije shvatila da je nomguće održati Jugoslaviju u dotadašnjem okruženju. Tu je riječ o dalekovidnosti tog vrha koji je na izvjestan način tražio puteve što bezbolnijeg prijelaza iz jednopartijskog sustava u višestranačje, a to je onda značilo i približavanje našeg okruženja prema Europi”.

O granicama Republike Hrvatske

“Kad gledate u povijesnom kontekstu, to je išlo vrlo sporo. Ipak smo mi pet godina surađivali, a pet godina držati se u vrhu da ne dođe do nesporazuma vrlo je teško. Oko tog pitanja moramo se vratiti korak unatrag, a to je da stvaranje suverene države Hrvatske nisu odobravale velike sile, ni Europa ni Amerika. Dakle, suverena država Hrvatska neželjeno je dijete političkih kretanja 90-tih godina u cjelini. I Tuđman je morao birati politiku koju će prihvatiti Zapad, ali ne puzeći nego stojeći, braneći interes Hrvatske na svakom korak, obrazlažući zašto mi hoćemo suverenu hrvatsku državu, za razliku od federalne socijalističke republike kakva je bila u Jugoslaviji.
Tuđman je bio privrženik one tvorevine koja se zvala Banovina Hrvatska. I kad smo se na jednom užem krugu uoči sastanka s Busha i Gorbačova morali opredjeliti kako bismo u svom zahtjevu mogli jasno reći gdje su naše granice, nismo se mogli složiti. Na tom sastanku bili smo prisutni predsjednik Tuđman, profesor Brozović, Šeks i ja. Zbog toga sam ja dao jednu formulaciju o prirodnim i povijesnim granicama Hrvatske. Ja sam bio uvjeren da je realno očekivati da samo tadašnje granice Socijalističke Republike Hrvatske mogu biti granice naše buduće republike, suverene države Hrvatske. Šeks je išao do Zemuna, Brozović je djelomično bio blizu Tuđmanovoj tezi da dio Bosne ipak treba biti u sastavu te Republike Hrvatske.

Neki elementi dokazuju da je Tuđman bio realan političar i da je u određenom momentu dobro ocjenjivao što je mogao učiniti, a to je bilo i u slučaju referenduma o samostalnosti BiH. Bio je odlučan u tome da moramo s Bošnjacima ići na referendum, dok su Srbi u BiH zaključili da će bojkotirati taj referendum.
Mi se nismo mogli složiti sa Srbima jer su nam bili velika opasnost, a osim toga taj se referendum događao nakon zločina u Vukovarutako da nitko od nas iz Hrvatske nije mogao prihvatiti da idemo sa Srbima.To je bila njihova greška jer nas je taj zločin zapravo slomio da smo se opredijelili za suradnju s Bošnjacima i za samostalnost Bosne i Hercegovine. Tako da Tuđmanu ne možemo a priori prigovoriti da da je bio protiv granica suverene BiH”.

O ratu s Muslimanima i HOS-u

“Mislim da je odluka o sukobu s Muslimanima ipak donesena prije Tuđmana i mimo njega, a on je kao realan političar ipak imao izvjesne rezerve prema politici koju su Bošnjaci vodili u odnosu na Hrvatsku. Poznato vam je da su Bošnjaci favorizirali jednu našu grupaciju koja je bila sasvim neprihvatljiva, a to su one snage oko HOS-a i stvaranja HOS-a u našim redovima.
Tuđman to nije mogao prihvatiti, i ne samo on nego nitko od nas unutar HDZ-a nije mogao prihvatiti da stvaramo još jednu vojsku, u ovom slučaju stranačku vojsku koja bi bila u sastavu naših snaga, a Bošnjaci s Izetbegovićem podržavali te snage. Zbog toga je neminovno moralo doći do obračuna. Tuđmanu se ne može prigovoriti da je bio kukavica, bio je vrlo hrabar, i fizički ako hoćete, i u donošenju odluka u ključnim momentima. Jer je znao, ako pobijedi ta desnica, da nema ništa od suverene države Hrvatske, to bi u tadašnjoj nabrušenoj situaciji svijeta prema Hrvatskoj bilo nemoguće. U takvim uvjetima Tuđman je pokazao hrabrost da se suprostavi krajnjoj desnici Hrvatske koja je uzimala maha, a uzimala ga je djelomično uz pomoć Bošnjaka.
Tu je bilo i njegove rezerve prema Bošnjacima, a onda i gledanje kroz prste kada su se hercegovačke snage oružano sukobile s Bošnjacima. U jednoj prilici nakon rata on je u razgovoru priznao da je rat s Bošnjacima bio nesretan slučaj koji se dogodio hrvatskoj politici.

‘Trebalo je izolirati krajnju desnicu’

“…predsjednik Tuđman je došao do zaključka da se protiv krajnje desnice nećemo moći boriti pravosudnom represijom, nego da moramo tražiti politička rješenja. I našao je to političko rješenje, a to je bio dogovor između njega, Ante Đapića i Šuška da odstrane ono što je najekstremnije u tom HSP-u, poput Parage i Paradžika koji je kasnije likvidiran. Odnosno, trebalo ih je izolirati da nemaju nikakav utjecaj na stranku i da je preuzmu ljudi koji će biti tolerantni prema HDZ-u i politici koju on inaugurira u novnonastaloj, suverenoj hrvatskoj državi, tada još nepriznatoj, još u okvirima Jugoslavije. Njihov je zaključak bio da treba izolirati ono što je najekstremnije, a one koji će se i dalje hvatati mača, znate kako se kaže, tko se mača laća…Zbog toga je i došlo do onog poznatog HSP-ova sabora u Kutini na kojem je Paraga bio izoliran, a stranku je preuzeo Đapić. Tako su stvoreni uvjeti da se može surađivati s HSP-om na jednoj državotvornoj liniji i za nju se boriti, u zemlji i na međunarodnom planu”.

‘Gojko Šušak se obračunavao s krajnjom desnicom – bolje on nego ja’

“Tuđman je često u razgovoru, ne samo sa mnom nego i s drugim ljudima s kojima je komunicirao, govorio: ‘Gojko je moj najbojli ministar’. Poslije sam zaključio da je to bilo zbog toga što se stvarno obračunavao s krajnjom desnicom. Tuđman to nije mogao povjeriti meni jer sam bio okarakteriziran kao ljevičar i to bi se onda shvatilo kao obračun ljevice i desnice. Tako je Tuđman tu ulogu namijenio Šušku, a on je to vrlo revno odrađivao, s posljedicama koje su bile očite. Čitavo vodstvo tadašnje Herceg-Bosne na čelu s Bobanom, bilo je pod snažnim utjecajem Gojka i svega onoga što se zbivalo. Jednom je Gojko na sjednici VONS-a zatražio da se drugi ljudi ne petljaju previše u bosansku situaciju, tu je prije svega mislio na mene i Mesića, tako da je predsjednik Tuđman rekao da će za odnose s BiH biti odgovoran Gojko. I od tada je Gojko dobio izrazitu hrvatsku podršku za rješavanje problema u BiH.

O sukobu sa Šuškom

“On je zastupao tu desnicu, a zapravo je u biti radio protiv te krajnje desnice. I to je moguće u politici, da se u jednom momentu obračunavate s protivnikom koji je do te mjere agresivan da morate pokazivati zube. Mi smo se sukobili kad se krenulo na zaoštravanje odnosa s Bošnjacima u BiH, što je bila politika Bobana odobrena od Šuška, na koju je predsjednik gledao kroz prste. Ja sam smatrao da moramo tražiti put kako ostvariti suradnju s Bošnjacima. Na tom putu jasno da je stajala prepreka radikalne Herceg-Bosne s Bobanom i društvom, što je bio onaj nepremostivi moment za moju suradnju sa Šuškom. Iako nikada nisam baš đonom išao na Šuška, smatrajući ga čovjekom koji je prihvatio osnovnu politiku predsjednika Tuđmana na kojoj smo i stvorili HDZ, a to je pomirba Hrvata. To je on prihvatio i jedan je od prvih koji su u našoj političkoj emigraciji bili pobornici te politike, uz eliminiranje one desnice koja je nastojala krajnje desnim parolama doći do biračkog tijela u Hrvatskoj”.

Manolić je mišljenja da će kapitalizam propasti jer je to “povijesni razvoj i trend”, te da će noći novo socijalističko društvo, odnosno socijalizamkakav, primjerice, ima Švedska.
“Znate kako se kaže, Amerika i Engleska bit će zemlja proleterska”, rekao je Manolić.

 

Nacional.hr

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close