IDPI: Izborni legitimitet Martina Raguža kao kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH

1. UVOD

Odmah nakon objave prvih rezultata izbora za članove Predsjedništva BiH u izbornoj noći jasno su se mogle uočiti dvije pravilnosti u teritorijalnoj distribuciji izbornog rezultata dva vodeća kandidata za hrvatskog člana predsjedništva BiH, kandidata HDZ/HNS-a Dragana Čovića i kandidata HDZ 1990 Martina Raguža:

1. u županijama / općinama u kojima hrvatske stranke predstavljaju značajan politički faktor i u kojima hrvatski birači čine većinu ili značajan udio u stanovništvu, kandidat HNS-a Dragan Čović osvojio je većinu svojih glasova, te je u odnosu na kandidata HDZ 1990 Martina Raguža ostvario oko 3 puta više glasova birača
2. u županijama u kojima bošnjački birači čine dominantnu većinu stanovništva (Sarajevska, Tuzlanska, Zeničko-dobojska, Bosansko-podrinjska, Unsko-sanska) kandidat Martin Raguž ostvario je značajno bolji rezultat od kandidata Dragana Čovića.

Ove su pravilnosti prepoznate i u izbornim stožerima stranaka koje su ih kandidirale te su već u izbornoj noći unutar stožera koalicije HNS-a odmah naglasili dominantnu pobjedu kandidata Dragana Čovića unutar hrvatskog naroda, a u stožeru HDZ-a 1990 naglasili su Martina Raguža kao kandidata s „dvostrukim legitimitetom“ pokušavajući na taj način objasniti očigledni i veliki utjecaj bošnjačkih birača na rezultat njihovog kandidata.

Iako je nemoguće do kraja utvrditi kako su glasovali pojedini birači, usporedba rezultata kandidata za člana Predsjedništva i rezultata liste stranke koja ga je kandidirala, uz podatke o nacionalnom sastavu pojedine općine, dopušta s vrlo velikom vjerojatnošću pretpostaviti udio nehrvatskih glasova za određenog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH.

Također je očekivano da bi glasači hrvatske nacionalnosti u slučaju optiranja za Martina Raguža težili na ostalim izbornim listama glasovati za kandidate HDZ 1990 i tako ojačati tu hrvatsku političku opciju. U općinama s hrvatskom većinom ova se podudarnost glasova jasno uočavala. Ovo ponašanje birača dodatno je naglašeno nestankom (ne prelaskom izbornog praga) svih drugih političkih stranaka koje su ciljale i na proteklim izborima ostvarivale rezultate među hrvatskim biračkim tijelom (HSP BiH, dijelom „Boljitak“ i sl.).

 

2. REZULTATI IZBORA ZA ČLANOVE PREDSJEDNIŠTVA BIH I POSTAVLJENA HIPOTEZA

Središnje izborno povjerenstvo BiH utvrdilo je 27. listopada rezultate Općih izbora 2014. Novi članovi Predsjedništva BiH postali su:

• Bakir Izetbegović (SDA), član Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda
• Dragan Čović (HDZ/HNS), član Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda
• Mladen Ivanić (PDP), član Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda.

Prikaz ukupnih rezultata za hrvatskog člana Predsjedništva donosimo u tablici ispod (preuzeto s www.izbori.ba).

Hipoteza:

Drugim riječima, u analizi će se utvrditi koji od dva spominjana legitimiteta Martina Raguža je jači, to jest iza kojeg stoji veći broj birača.

Kao prvi korak u ispitivanju navedene hipoteze prikupljeni su podaci o broju glasova po svim općinama unutar Federacije BiH:

• hrvatskih kandidata za člana Predsjedništva
• dvije dominantne hrvatske stranke / liste: HDZ/HNS-a i HDZ 1990 (podaci se odnose na broj glasova za Zastupnički dom Parlamentarne skupštine BiH).

Napomena: Ukupni zbir svih glasova po općinama ne odgovara ukupnom broju glasova po kandidatima zbog toga što su u ukupni rezultat, osim glasova s redovnih biračkih mjesta, uključeni i glasovi koji su brojani u Glavnom centru za brojanje (pošta, DKP, odsustvo, nepotvrđeni i mobilni timovi). Tako npr. ukupni zbir glasova po općinama Federacije BiH za Dragana Čovića iznosi 124.942, a za Martina Raguža 92.749.

 

 

3. ANALIZA ŽUPANIJA S DOMINANTNOM HRVATSKOM VEĆINOM

U analizi ćemo krenuti od tri županije s dominantnom hrvatskom većinom:

• Zapadnohercegovačka županija
• Herceg-bosanska županija
• Posavska županija.

U tri navedene županije Dragan Čović (HDZ/HNS) osvojio je 44.283 glasa (što je 11,3 % više od liste HDZ/HNS koja je osvojila 39.786 glasova), dok je Martin Raguž (HDZ 1990) osvojio 17.440 glasova (što je 18,5 % više od liste HDZ 1990 koja je osvojila 14.713 glasova).

U analizi ćemo glasove hrvatskih kandidata u tri navedene hrvatske županije smatrati glasovima hrvatskih birača jer se gore navedena odstupanja metodološki mogu razumno objasniti većim brojem stranaka / listi u izborima za Parlament BiH, a te stranke / liste nisu imale kandidata za člana Predsjedništva BiH.

 

4. ANALIZA ŽUPANIJA S DOMINANTNOM BOŠNJAČKOM VEĆINOM

U analizi prelazimo na pet županija s dominantnom bošnjačkom većinom:

• Sarajevska županija
• Tuzlanska županija
• Zeničko-dobojska županija
• Bosansko-podrinjska županija
• Unsko-sanska županija

U ovih su pet županija sve druge hrvatske liste osim dvije vodeće (HDZ/HNS i HDZ 1990) dobile zanemariv broj glasova.

Uzimajući tu činjenicu u obzir, smatramo metodološki ispravnim „višak“ glasova koje je kandidat Martin Raguž dobio u odnosu na listu HDZ 1990, smatrati glasovima koje je dobio od nehrvatskih (dominantno bošnjačkih) birača.

Najdrastičniji primjer u tom smislu je Grad Sarajevo i cijela Sarajevska županija. U nastavku donosimo ukupne rezultate za članove Predsjedništva BiH iz 4 općine (Centar Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Novo Sarajevo, Stari Grad Sarajevo) koje čine Grad Sarajevo (preuzeto sa www.izbori.ba).

 Klikni na tablice za uvećani prikaz!

Primjetna je uvjerljiva pobjeda u Gradu Sarajevu kandidata Martina Raguža u odnosu na bošnjačke kandidate: Sefera Halilovića, Bakira Hadžiomerovića i Mustafu Cerića, a po broju glasova je Martin Raguž u Gradu Sarajevu vrlo blizu vodećim bošnjačkim kandidatima: Izetbegoviću, Radončiću i Suljagiću.

U cijeloj Sarajevskoj županiji Martin Raguž osvojio je ukupno 24.969 glasova, a lista HDZ 1990 osvojila je 1.402 glasa (lista HDZ/HNS osvojila je 1.647 glasova). Znači, Martin Raguž osvojio je 23.567 glasova više od liste svoje stranke.

U Tuzlanskoj je županiji Martin Raguž osvojio 9.522 glasa, a lista HDZ 1990 osvojila je 1.175 glasova. Znači, Martin Raguž osvojio je 8.347 glasova više od liste svoje stranke.

S druge strane, u Tuzlanskoj su županiji Dragan Čović i lista HDZ/HNS-a ostvarili približno isti rezultat (Dragan Čović 4.543, a HDZ/HNS 4.626).

Primjeri glasovanja po općinama Tuzlanske županije:

• Tuzla – Martin Raguž osvojio 5.374 glasa (lista HDZ 1990 – 755 glasova)
• Živinice – Martin Raguž osvojio 1.041 glas (lista HDZ 1990 – 170 glasova)
• Srebrenik, Lukavac, Gradačac – Raguž u svakoj od ovih općina oko 500 glasova, a stranka 10 puta manje
• Gračanica, Kalesija, Kladanj, Doboj-Istok – posebno su zanimljivi jer u tim općinama skoro da nema Hrvata, a Martin Raguž osvojio je par stotina glasova u svakoj od njih (u Gračanici čak 804), dok je naravno lista HDZ 1990 osvojila zanemariv broj glasova (Gračanica 14, Kalesija 10, Kladanj 5, Doboj-Istok 2).

S druge strane, u Zeničko-dobojskoj su županiji Dragan Čović i lista HDZ/HNS-a ostvarili približno isti rezultat (Dragan Čović9.002, a HDZ/HNS 8.922).

Primjeri glasovanja po općinama Zeničko-dobojske županije:

• Zenica – Martin Raguž osvojio 3.915 glasova (lista HDZ 1990 – 1.107 glasova)
• Visoko – Martin Raguž osvojio 1.041 glas (lista HDZ 1990 – 40 glasova)
• Tešanj, Zavidovići, Kakanj – Raguž u svakoj od općina oko 800 glasova, a stranka 10 puta manje
• Breza, Olovo itd. do najmanje općine Ze-Do županije Doboj-Jug u kojoj skoro da nema Hrvata, ali je Martin Raguž i tu osvojio 92 glasa (HDZ 1990 – 5, HDZ/HNS – 0).

U Bosansko-podrinjskoj je županiji Martin Raguž osvojio 564 glasa (od toga u Goraždu 537), a lista HDZ 1990 osvojila je 1 glas (Goražde 1, Foča 0, Pale 0)!

Zanimljivo je pogledati rezultate samo za 5 gradova, sjedišta pet spomenutih županija (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Goražde, Bihać).

Martin Raguž je u 5 spomenutih gradova (Sarajevo, Tuzla, Zenica, Goražde, Bihać) osvojio čak 31.261 glas (lista HDZ 1990 –3.258).

 

5. ANALIZA „MJEŠOVITIH“ ŽUPANIJA

Za kraj analize po županijama ostale su nam dvije „mješovite“ županije:

• Hercegovačko-neretvanska županija
• Srednjobosanska županija.

U dvije navedene županije Dragan Čović (HDZ/HNS) osvojio je 61.756 glasova (što je 5,2 % više od liste HDZ/HNS koja je osvojila 58.692 glasa), dok je Martin Raguž (HDZ 1990) osvojio 27.336 glasova (što je 52,2 % više od liste HDZ 1990 koja je osvojila 17.958 glasova).

Ponavljamo, Dragan Čović osvojio je 5 %, a Martin Raguž 52 % više glasova od liste svoje stranke u „mješovitim“ županijama.

Iz Središnje Bosne izdvojit ćemo samo primjere dvije općine s najmanjim udjelom hrvatskog stanovništva:

• Bugojno – Martin Raguž osvojio 1.192 glasova (lista HDZ 1990 – 479 glasova)
• Donji Vakuf – Martin Raguž osvojio 183 glasa (lista HDZ 1990 – 8 glasova).

Iz HNŽ-a izdvojit ćemo primjere jedine dvije općine s većinskim bošnjačkim stanovništvom:

• Konjic – Martin Raguž osvojio 839 glasova (lista HDZ 1990 – 130 glasova)
• Jablanica – Martin Raguž osvojio 198 glasova (lista HDZ 1990 – 52 glasa).

U HNŽ-u, naravno, posebno ističemo Mostar:

• Grad Mostar – Martin Raguž osvojio 7.299 glasova (lista HDZ 1990 – 4.708 glasova).

Na stranici Središnjeg izbornog povjerenstva www.izbori.ba rezultati izbora za Grad Mostar prikazani su po biračkim mjesta (preopširno bi ih bilo sve navoditi ovdje u tekstu), ali se zaključci o „porijeklu“ tog viška od oko 2.500 glasova Martina Raguža mogu donijeti uvidom u rezultate kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH po biračkim mjestima:

• Brankovac (1,2,3,4,5), Carina (1,2,3), Donja Mahala (1,2,3), Opine (1,2,3), Tekija (1,2), Luka (1-1,1-2),Blagaj (1,2,3), Prigrađani itd.

U ove dvije županije (HNŽ i SBŽ) postojale su i druge hrvatske stranke (osim dvije vodeće: HDZ/HNS, HDZ 1990) i te stranke ostvarile su određeni rezultat (u Središnjoj Bosni je lista HSP – HSS Stjepan Radić prešla izborni prag i uzela 1 mandat u županijskoj skupštini). Detaljnom analizom rezultata utvrdili smo da se odstupanje do 10 % u glasovima kandidat / lista može opravdati navedenom činjenicom.

Uzimajući tu činjenicu u obzir, smatramo metodološki ispravnim „višak“ glasova (iznad navedenog odstupanja od 10 %) koje je kandidat Martin Raguž dobio u odnosu na listu HDZ 1990, smatrati glasovima koje je dobio od nehrvatskih (dominantno bošnjačkih) birača.

 

6. ZAKLJUČAK

Ako zbrojimo sve prethodno navedene brojke nehrvatskih (dominantno bošnjačkih) glasova kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva Martina Raguža, dolazimo do sljedećeg zaključka:

Dobivenu brojku 48.450 dovest ćemo u relaciju s brojkom iz uvoda teksta: 92.749 (ukupan broj glasova za Martina Raguža, bez glasova koji su brojani u Glavnom centru za brojanje: pošta, DKP, odsustvo, nepotvrđeni i mobilni timovi).

Još jednom naglašavamo da je u analizi tolerirano odstupanje „kandididat-lista“ u županijama s hrvatskom većinom (odstupanja: D. Čović 11,3 %, M. Raguž 18,5 %), kao što je tolerirano i odstupanje od 10 % u mješovitim županijama (odstupanja: D. Čović 5,2 %, M. Raguž 52,2 %).

Međutim, u dominantno bošnjačkim županijama ne postoji niti jedno drugo objašnjenje ovih odstupanja (Martin Raguž osvojio je 8 puta više glasova od liste svoje stranke), osim da ti glasovi potječu od nehrvatskih (dominantno bošnjačkih) birača.

U pet dominantno bošnjačkih županija Martin Raguž ostvario je 3 puta bolji rezultat od Dragana Čovića (kandidata HDZ/HNS-a), dok je unutar hrvatskog biračkog tijela kandidat Martin Raguž ostvario 3 puta slabiji rezultat od kandidata Dragana Čovića.

Analizom je potvrđeno da je nehrvatski (dominantno bošnjački) legitimitet Martina Raguža koji izvire iz podrške bošnjačkih birača njegovom političkom programu jači od izbornog legitimiteta koji izvire iz podrške hrvatskih birača.

Time je potvrđena postavljena hipoteza: