Haris Pašović: Izdržite našu iskompleksiranost, molim vas
Prodavačice ljubavi ili javne žene, tako su se nekad u našim jezicma označavale prostitutke. One su radile u javnim kućama, dakle, javnim servisima za muškarce.
Ostale žene su bile za po kući, privatne. Surovost prema javnoj ženi je uvijek bila ‘opravdana’, jer, ta javna žena je izazivala već samom svojom pojavom; time što nije bila kod kuće kao spremačica i majka danju, ljubavnica noću (možda). Pjevačice, zatim žene koje su pušile ulicom i žene koje bi se usudile da uđu u kafanu i nešto diskutiraju sa muškarcima – one su također smatrane javnim ženama. Ali, sad smo emancipirani, postoji zakon o jednakosti spolova, sad je sve drugačije. Osim što nije».
Ovako sam prije par godina počeo tekst o jednoj našoj velikoj novinarki i jednoj našoj velikoj umjetnici koje su bile tad na udaru “javnosti.” Sada su opet dvije “javne žene” uzburkale bh. društvo: pjevačica Donna Ares i novinarka Lejla Zvizdić.
Donna se “nekonvencionalno” bori protiv karcinoma od kojeg boluje, a Lejla je objavila priču o dramatičnim posljedicama estetskog zahvata na licu. Dio društva ih je osudio i izvrijeđao. Tako je naše društvo otišlo korak dalje – od vrijeđanja i ponižavanja žena zato što misle i govore drugačije od prosjeka, sada su žene krive i kad su bolesne. Krive su i zato što se ne liječe tako kao što “društvo” smatra da bi trebalo: pateći tiho kod kuće, prihvatajući ulogu žrtve i “društveno sažaljenje.” Jedna je kriva što, iako pod terapijom, radi svoj posao – pjeva. Druga je kriva što se uopće usudila da pravi estetski zahvat na licu. Sada žene nisu samo krive što su “javne” nego i što su se udružile sa šejtanom i odlučile da se suprostave “sudbini.”
Aida Čorbadžić, Donna Ares i Lejla Zvizdić su pomjerile granice društvene svijesti u ovoj zemlji. One su moderne, jake žene, izvanredne profesionalke i predvodnice nove generacije divnih, pametnih i hrabrih žena u BiH. One su značajan dio avangarde društvenog progresa. Hvala im.
Tekst koji sam već pisao o “javnim ženama” završio sam ovako: “Imamo priliku da uništimo mehanizam javne osvete nad javnim ženama zbog njihove samostalnosti. Imamo priliku da volimo i štitimo svoje autorice, novinarke, umjetnice, zabavljačice i druge javne žene koje toliko značajno doprinose ovoj zemlji. Imamo priliku da budemo civilizirani. Imamo priliku da ih ne otjeramo, da ih ne izložimo pritisku, napadu, uvredama, poniženju. Biće nam nepodnošljivo ako one odu ili se povuku. Biće nam nepodnošljivo ako ostanemo sami, frustrirani i zli. Uništavaćemo jedni druge, gušićemo se u mržnji i primitivizmu. Drage bosanskohercegovačke Javne žene, Vi nama trebate. Izdržite našu iskompleksiranost, molim vas. Pomozite nam.»
Haris Pašović
(Vijesti.ba)
