Hadždž – muslimanska međusobna solidarnost i povezanost, nekada i danas

Hadždž – muslimanska međusobna solidarnost i povezanost, nekada i danas

(Kratki osvrt na tekst Huseina ef. Đoze, i povezanost sa sadašnjošću)

 

Piše: Azmir Jusufi

Husein ef. Đozo, u tekstu pod naslovom „Hadž“, koji je objavljen davnih 70-ih godina(1), navodi da islam pridaje veliki značaj jedinstvu, bratstvu i općoj solidarnosti muslimana, te da je jedan od osnovnih principa i učenja. U prilog ovome, autor navodi 103. ajet sure Alu ‘Imran, koji nam služi kao „logo“ za muslimansku međusobnu povezanost i solidarnost, ne obazirući se na bilo kakvu razliku:

Prihvatite se svi za Božije uže.(2) Nemojte se ni pokoju cijenu cijepati.(3) Sjetite se kada ste bili u neprijateljstvu, pa vas je Bog izmirio(4) i zahvaljujući Njegovim blagodatima postali ste braća“ (Alu ‘Imran, 103.) (5)

Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi, tumačeći ovaj kur'anski ajet kaže: „Uže je ovdje metafora (isti'ara) za pojam užeta koje se drži rukama, a misli se na Kur'an, a veli se: na džemat; i ne razjedinjujte se!, zabrana razilaženja i razjedinjavanja…moguće je da se ovdje misli na zabranu razilaženja u pogledu temeljnih pitanja vjere, dok pod zabranu ne potpada razilaženje u sporednim pitanjima.(6)

Ibn Kesir, tumačeći ajet „Svi se čvrsto držite za Allahovo uže i ne razjedinjujte se!“, kaže da ima mišljenja da “za Allahovo  uže” znači za obavezu uzetu od Allaha, kao što  navodi slijedeći ajet: “Bit će poniženi ma gdje se našli ako se ne stave pod Allahovu zaštitu i zaštitu muslimana.” (Alu Imran, 112) Znači, pod ugovornu obavezu i  zaštitu.

Navodi se da je Kur'an “Allahovo uže”, što stoji  i u hadisu Harisa el-A'vera, koji prenosi od Alije, a to se  pripisuje Poslaniku, s.a.v.s., (merfu’)  u kojem opisuje Kur'an. “On je čvrsto Allahovo  uže i Pravi put Njegov!” Postoji također, i drugi hadis s ovim značenjem. Naime, hafiz Et-Taberi, s lancem od  Ebu-Seida, navodi da je ovaj rekao: – Allahov Poslanik,  s.a.v.s., rekao je: “Allahova  Knjiga je Allahovo uže pruženo od neba do Zemlje!”

Riječi:  “i ne razjedinjujte  se!“, predstavljaju  zapovijed za džemat, društveno organiziranje  i  zabranu razjedinjavanja.(7)

Govoreći o solidarnošću među muslimanima, Husein ef. Đozo, navodi primjer hadždža i kaže: “Hadždž bi trebao biti manifestacija međusobne solidarnosti, bratske povezanosti, međusobne ljubavi i jednakosti…

Profesor Đozo, dobro započinje ovaj paragraf, ‘Hadždž bi trebao biti‘, postavlja se pitanje na osnovu čega bi trebao biti, pa vjerovatno na osnovu islamskog bontona i čvrstog nijjeta da krenemo na ovaj koliko tjelesni, još više duhovni put. Postavlja nam se još jedno pitanje: da li nam traje ovo putovanje u toku našeg čitavog ljudskog života, ili nam je cilj da samo slikovito i sa tjelesnim očima vidimo Kjabu (zato što ona danas ima skupocjeni prekrivač, sa zlatnim natpisnim nijansama, a za što je nešto slično odbio uraditi Omer, r.a., dok je bio halifa, jer mu je bilo draže da nahrani siromahe) i poljubimo hadžerul esved (crni kamen), kamen kojeg je poljubio i sam Poslanik, s.a.v.s. Uostalom, šta nam predstavlja ovaj crni kamen da bismo ga ljubili, je li to što ga je i sam Allahov Poslanik, s.a.v.s., ljubio ili zbog čega? Je li u pitanju kamen kao kamen ili se radi o onoj drugoj strani naših očiju?  Da li ova mjesta i predmete vidimo duhovnim očima?

Da li će hadžija koji posjeti ova mjesta, biti bolji u svakom pogledu sa povratkom u svoj kraj? Da li će biti od hadžija koji će, ako ih budeš pitao za njihov doživljaj, reći da ne mogu opisati taj doživljaj, onu unutarnju stranu bića? Da li će zaslužiti oprost grijeha počinjenih do tada sa obavljanjem hadždža?

Također, postavlja se pitanje, koliko će hadžija, sa povratkom sa hadždža, biti solidaran sa drugima, bratski povezan u međusobnoj ljubavi i jednakosti a koje su komponente danas potrebne među muslimanima kao nikada?

Autor dalje kaže: “…Kralj(8) je izjednačen sa svojim portirom, šef sa svojim najnižim službenikom…” Danas se potpuno ne možemo složili sa ovim riječima autora, zato što danas, a što ne bi nam bilo ni čudno, vođe muslimana nisu izjednačeni sa svojim podanicima, zato što ovi prvi, umjesto da sami obavljaju ovu dužnost, kao i njihovi podanici, oni sa sobom ponesu na stotinu bodigardera.

Autor dalje nastavlja i kaže: “…U njenom haremu (haremu Kjabe), Muhammed, s.a.v.s., je mirio zavađena plemena, brisao razlike i stvarao monolitno i jedinstveno islamsko društvo… Da li te poruke čujemo i kako ih doživljavamo danas kada obilazimo Kabu i kada stojimo na Arefatu? Čini se, da je eho tih poruka davno iščezao, on više odzvonjava u ušima hodočasnika, niti se zadržava u njihovim dušama i srcima. Islamski svijet je posve razjedinjen…

Postavlja se jedno veliko pitanje, ako je razjedinjenost muslimana bila toliko uočena za vrijeme dok je tekst napisan, onda šta možemo reći za današnje stanje muslimana. Koji su uzroci za nazadovanje i razjedinjavanje muslimana? Ovom problematikom su se podosta bavili muslimanski intelektualci, a među kojima možemo spomenuti Emira Šekiba Arslana i njegovo poznato djelo: Zašto su muslimani nazadovali a drugi napredovali.(9)

Kada negdje pokušamo govoriti o ovoj temi, često možemo čuti da je podosta imao uticaj i kolonijalizam, međutim, Husein Đozo se apsolutno ne slaže sa ovom činjenicom, i veli: “U islamskom svijetu je mnogo prije kolonijalizma bio započeo proces razjedinjavanja, međusobnih borbi i podjela“. Ulazeći u malo dublje razmatranje ovih riječi, možemo shvatiti da je najveći razlog bila težnja i borba za vlast, počevši od smrti Muhammeda, s.a.v.s., pa do danas, a u manjoj mjeri je bio razlog fikhske naravi. Zapad je vrlo vješto koristio ovu spomenutu slabost muslimana, sve ovo uz sprovođenje parole: Zavadi pa vladaj.

Danas više nema kolonijalizma u klasičnom smislu te riječi, niti komunizma, ostali su međutim, njihovi tragovi, koji se ne mogu lahko izbrisati. Međusobna zavađenost, pocijepanost, sukobi i trvenja prisutni su i danas i to u velikoj mjeri.

Kao završetak ovog rada, spomenut ćemo riječi profesora Huseina Đoze, koje navodi u radu, a koje se odnose na sukobe i razjedinjavanje među muslimanima, pa kaže: “Ovi sukobi su još više pojačani stranim uticajem…“.  Šta komentarisati na ove riječi, zasigurno nekome kao ranije tako i danas odgovara ovo stanje netrpeljivosti, razjedinjenosti i mržnje među muslimanima. Međutim, ne trebamo bacati krivicu samo na potencijalne krivce koje smo spominjali u ovom radu, krivica je najveća u nas samima, razlog je jednostavan: Udaljili smo se od Kur'ana i Sunneta Muhammeda, s.a.v.s., a samim time Allah Uzvišeni udaljava Njegovu milost i pomoć od nas.

Na koncu svega ovoga, da postavimo pitanje, koliko se mi kao muslimani trudimo da nam Allah popravi naše stanje, da nam se smiluje i bude na pomoći….Nažalost veoma malo, da ne kažemo uopće. Moleći Allaha da se probudimo iz dubokog sna i da uvidimo stanje u kojemu se nalazimo, te da se popravljamo i ponovno uspostavimo vezu sa Allahom, dž.š., kako bi nam se smilovao i pomogao izbaviti se iz teških stanja u kojima se nalazi Ummet.

 

 

Korištena literatura:

  1. ARSLAN, Emir Šekib, Zašto su muslimani nazadovali a drugi napredovali, Sarajevo, 2001.
  2. ASAD, Mumammed, Poruka Kur'ana, sa engleskog preveo: Hilmo Ćerimović, Sarajevo, 2004.
  3. ĐOZO, Husein, Islamu vremenu (Izabrana djela), Knjiga prva, izdavači: IC el-Kalem i Fakultet islamskih nauka Sarajevo, Sarajevo, 2006.
  4. ĐOZO, Husein, Islamu vremenu, izdavačka kuća “Zaman“, Novi Pazar, 1998.
  5. EL-ENDELUSI, Ibn Džuzejj el-Kilbi, Olakšani komentar Kur'ana, prijevod s arapskog i bilješke: doc. Dr. AlmirFatič, Knjiga 1., Sarajevo, 2014.
  6. IBN KESIR, Ebu Fida  Imad ed-din Ismail,Tejsirul Alijjil Kadir li ihtisari Tefsir ibn Kesir (skraćena verzija Tefsira Ibn Kesira), Visoki Saudijski komitet za pomoć u BiH, 2002.
  7. KARIĆ, Enes,  Prijevod Kur'ana, Bihać: FF, 2006.
  8. KORKUT, Besim, Kur'an s prevodom,  Medina Munevvera, 1998.

__________________________________________________________________

1 Objavljen u Glasniku, XXXV/1972, br.3-4, str. 113-121. Husein Đozo, Islamu vremenu (Izabrana djela), Knjiga prva, izdavači: IC el-Kalem i Fakultet islamskih nauka Sarajevo, Sarajevo, 2006., str. 388-399. Isto: Husein Đozo, Islamu vremenu, izdavačka kuća “Zaman“, Novi Pazar, 1998., str. 86.99.

2 Muhammed Asad, riječ ‘habl-uže’ koja se spominje u ovom ajetu prijevodi kao ‘veza’ sa Allahom,dž.š. Vidi: Mumammed Asad, PorukaKur'ana, sa engleskog preveo: Hilmo Ćerimović, Sarajevo, 2004., str.80.

3 Husein ef. Đozo, kao komentar ovdje dodaje: …Zaista su muslimani braća…

4 Akademik Enes Karić u prijevodu ovog ajeta, riječi ‘fe el-lefe bejne kulubikum’, prijevodi: ‘…pa vam je On povezao srca vaša…‘., vidi: Enes Karić,  Prijevod Kur'ana, Bihać: FF, 2006., str. 63. Besim Korkut, prethodno spomenute riječi u ovom ajetu prijevodi ovako: ‘…pa je On složio srca vaša…‘, vidi: Besim Korkut, Kur'an s prevodom,  Medina Munevvera, 1998., str. 63

5 Slobodan prijevod kur'anskog ajeta od strane Huseina ef. Đoze

6 Ibn Džuzejj el-Kilbi el-Endelusi, Olakšani komentar Kur'ana, prijevod s arapskog i bilješke: doc. Dr. Almir Fatić, Knjiga 1., Sarajevo, 2014. str. 437.

7 Ibn Kesir, Tefsir ibn Kesir (skraćena verzija), Visoki Saudijski komitet za pomoć u BiH, 2002., str. 219.

8 Predsjednik države, vođa naroda, itd. (A.J.)

9 Za više vidi: Emir Šekib Arslan, Zašto su muslimani nazadovali a drugi napredovali, Sarajevo, 2001.

rijaset.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close