Foto: 7. aprila na Jevrejskom groblju – Dan oslobođenja Visokog od fašizma

Ljudi relativno brzo zaboravljaju. Zaboravljaju imena, događaje, likove … suočavaju sa novim problemima koje život donosi: posao, plate, stanovi, različite nepravde.

Kažu da ljudi umiru tek kad ih svi zaborave.

Naš zaborav je, kao što pjesnik kaže, “odloženo sjećanje”. Međutim, sve to izgleda nekako trapavo, neplanski, s brda – s dola i kao da se sjećamo, a kao da ne pamtimo, odnosno sjetimo se na trenutak i baš tako zaboravljamo.
Nama je najpotrebnije objasniti kulturu pamćenja, prioritete, kako se to pamćenje baštini, ukorjenjava u biće jednog naroda.
Selektivno sjećanja u duhu dnevnopolitičkih potreba je poražavajući čin izdaje zdravorazumnosti.
Lično mislim da se treba sjećati, ponajprije, onih među nama, koji su nepravedno zaboravljeni i zapostavljeni, a potom svega i svih koji jesu bili temeljni činioci – specifikum društvene zbilje kojoj pripadamo.

Danas sam se sam pred sobom postidio u ime svih lokal-patriota Visokog.
Na Dan oslobođenja Visokog u Drugom svjetskom ratu – 7. april, posjetio sam Jevrejsko groblje na kojem se nalazi:
Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma Jevrejima iz Visokog


“Na dan 6. aprila 1941. godine ukupno je na teritoriji visočkog sreza živjelo 199 Jevreja, ako se tu ubroje i oni koji su živjeli u Brezi, Varešu, Fojnici i Kiseljaku. Od toga broja je 108 muškaraca i 91 žena.
Odmah po dolasku njemačkih okupatora u Visoko, Jevreji su morali zatvoriti svoje radnje, pa i sinagogu. Bili su masovno, bez razloga, hapšeni, a istodobno su im bile opljačkane radnje i stanovi. Već u junu 1941. godine svi Jevreji muškarci su bili lišeni siobode, uzeti su kao taoci. Kada su ih pustili iz zatvora, nisu više mogli preuzeti svoje radnje, jer su u njima bili postavijeni povjerenici-pljačkaši .
Prva grupa Jevreja iz Visokoga odvedena je drugog avgusta 1941. godine u logor Gospić, zajedno sa 20 Srba. 30. oktobra 1941. godine odvedeni su svi odrasli muškarci u logor Jasenovac. U februaru 1942. godine pokupljene su žene sa djecom i svi drugi Jevreji, osim nekoliko ljekara i apotekara koji su bili neophodno potrebni. Prije odvođenja u logore nije niko od Jevreja stradao, niti ubijen u Visokom. Ali su ih ustaše prilikom sprovođenja u logore tukli, šamarali, pljuvali i sve vrednije stvari oduzimali. Žene su bile silovane i na razne načine mučene.
Prema dosadanjim podacima od 199 Jevreja iz Visokog ostalo je na životu svega 18 (12 muških i 6 ženskih). Od tih se u redovima NOB nalazilo 10, u izbjeglištvu 8, a preostalih 181 ubijeni su u logorima.
Od Jevreja iz Visokog, koji su otjerani u logore, jedini je preživio Kabiljo Ado, koji je pobjegao iz logora Jasenovac i otišao u partizane. Za vrijeme rata i poslije rata bio je na raznim dužnostima u JNA i penzionisan je kao potpukovnik JNA. Sada živi u Beogradu.
U Visokom danas ne postoji jevrejska zajednica, niti živi neka jevrejska porodica ili pojedinac. Također više ne postoji ni sinagoga. Za vrijeme rata Nijemci su sinagogu koristili kao konjušnicu, a zatim je srušili.
Ulica u kojoj se nekada nalazila sinagoga nosi sada naziv „Jevrejska ulica”. Osim groblja to je jedino obilježje koje podsjeća da su nekada u Visokom živjeli Jevreji. Na Jevrejskom grobIju u Visokom sahraniivani su i Jevreji iz Fojnice, Kiseljaka i Breze.
Uz masovno prisustvovanje građana, svih mjesnih društvenopolitičkih organizacija, Gradska opština Visoko i Jevrejska opština iz Sarajeva podigli su 19. avgusta 1979. godine lijep spomenik od mramora u spomen na pobijene Jevreje i pale borce, koji su nekada živjeli u Visokom.
Na spomeniku su zlatnim slovima uklesana njihova imena.”

(EL MUNDO SEFARAD)


magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close