Finalni tekst britanske rezolucije o genocidu u Srebrenici!

Oči cijelog svijeta uprte u New York

U 16 SATI POČINJE RASPRAVA U VIJEĆU SIGURNOSTI UN Pročitajte finalni tekst britanske rezolucije o genocidu u Srebrenici!

Vijeće sigurnosti UN-a danas će u New Yorku razmatrati šesti prijedlog rezolucije o Srebrenici, koji je podnijela Velika Britanija.

Da bi rezolucija bila prihvaćena, potrebna je dvotrećinska većina, odnosno devet od 15 zemalja, uz uslov da nijedna od pet stalnih članica (SAD, Rusija, Kina, Francuska i Velika Britanija) ne stavi veto.

Posljednjih dana mnogo se pričalo o mogućem vetu Rusije, ali mnogi analitičari ocjenjuju da je takav potez manje vjerovatan. Rusija, ipak, nije podnijela svoju verziju rezolucije.

Lideri Srbije, ali i predstavnici srpskog naroda u BiH, već su izrazili oštro protivljenje britanskoj rezoluciji.

Sjednica Vijeća sigurnosti UN-a počinje u 16 sati po našem vremenu, odnosno 10 sati po lokalnom.

U nastavku pročitajte finalni tekst nacrta britanske rezolucije:

Vijeće sigurnosti,

Ponovo potvrđujući Povelju UN-a, Univerzalnu deklaraciju o ljudskim pravima i Konvenciju o prevenciji i kažnjavanju zločina genocida (Konvencija);

Podsjećajući da države snose primarnu odgovornost za zaštitu civilnog stanovništva i da su dužne da poštuju i osiguraju ljudska prava svih pojedinaca na njihovoj teritoriji i u skladu sa svojom nadležnošću, shodno relevantnim pravilima međunarodnog prava, i ponovo potvrđujući primarnu odgovornost svake pojedinačne države da zaštiti svoje stanovništvo od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja, i zločina protiv čovječnosti;

Podsjećajući na primarnu odgovornost Vijeća sigurnosti za održavanje međunarodnog mira i sigurnosti i izražavajući svoju riješenost da sprječava genocid;

Podsjećajući na sve presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), ustanovljenog rezolucijom 808 (1993) i narednim rezolucijama s ciljem procesuiranja osoba odgovornih za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije od 1991. godine, i dalje podsjećajući na presudu njegovog Žalbenog vijeća od 19. aprila 2004. (Tužilac protiv Krstića), u kojoj se navodi da je u Srebrenici 1995. godine počinjen genocid, kao i presudu Međunarodnog suda pravde (ICJ) od 26. februara 2007. u kojoj se zaključuje da su djela počinjena u Srebrenici bila akt genocida;

Konstatujući da se ove godine obilježava dvadeseta godišnjica genocida u Srebrenici, u kojem je izgubljeno više od 8.000 života, hiljade ljudi raseljeno, a porodice i zajednice razorene;

Imajući u vidu da su Srebrenica i okolina proglašeni za sigurno područje u skladu sa rezolucijama Vijeća sigurnosti 819 (1993) i 836 (1993); priznajući stalnu potrebu Vijeća sigurnosti i država članica da dalje jačaju zaštitu civila u oružanim sukobima; i ističući da bi UN, uključujući i Vijeće sigurnosti, trebalo da obrate pažnju na indikacije ranog upozorenja na potencijalni genocid i osiguraju brzu i efikasnu akciju radi sprječavanja ili okončanja genocida, u skladu sa Poveljom UN-a;

Priznajući da je na svim stranama tokom sukoba u BiH bilo nevinih žrtava, uključujući Srebrenicu i njenu okolinu;

Naglašavajući da važnu ulogu u prevenciji genocida imaju specijalni savjetnici generalnog sekretara za prevenciju genocida i odgovornost za zaštitu (specijalni savjetnici), u čije funkcije ulazi da djeluju kao mehanizam za rano upozoravanje na sprječavanju potencijalnih situacija koje bi mogle imati za rezultat genocid, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i etničko čišćenje, kao i visokog komesara UN-a za ljudska prava, i priznajući ulogu koju, kao doprinos ranoj svijesti o potencijalnom genocidu, igraju redovni brifinzi o kršenjima ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, kao i o govoru mržnje i podsticanju na mržnju;

Pozdravljajući novu Okvirnu analizu koju je sačinila Kancelarija specijalnih savjetnika, kao jedno od sredstava za procjenu rizika genocida u bilo kojoj situaciji, i podstičući države članice i regionalne i podregionalne organizacije da koriste relevantne okvire kao smjernicu u svom radu na prevenciji;

Dalje podsjećajući na odgovornost svih država članica za poštovanje njihovih obaveza da okončaju nekažnjivost i istraže i krivično gone odgovorne za genocid, zločine protiv čovječnosti ili druga ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava i ističući da je borba protiv nekažnjivosti za veoma ozbiljne zločine od međunarodnog značaja, počinjene nad civilima, pojačana zahvaljujući radu Međunarodnog krivičnog suda na krivičnom gonjenju tih zločina u skladu sa principom komplementarnosti nacionalne krivične jurisdikcije onako kako je utvrđeno Rimskim statutom, Ad hoc mješovitim tribunalima i specijalizovanim odjeljenjima u nacionalnim sudovima;

Konstatujući da krivično gonjenje osoba odgovornih za genocid i druge međunarodne zločine u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju i u nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud BiH ostaje ključno za proces nacionalnog pomirenja i obnovu i očuvanje mira u BiH, i dalje pozdravljajući snažnu regionalnu saradnju među nacionalnim tužilaštvima kao instrument za učvršćenje mira, pravde, istine i pomirenja među zemljama u regionu;

Konstatujući da se procjenjuje da je u sukobu u BiH, uključujući Srebrenicu, bilo na hiljade slučajeva seksualnog nasilja sa žrtvama na svim stranama;

Konstatujući dalje da silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja mogu predstavljati zločin protiv čovječnosti ili čin koji je sastavni dio genocida; i podsjećajući da su silovanje i drugi oblici seksualnog nasilja u oružanim sukobima ratni zločini i da predstavljaju teška kršenja Ženevskih konvencija i Dodatnog protokola uz njega:

1. Najoštrije osuđuje genocid i sva kršenja i zloupotrebe ljudskih prava i sva kršenja međunarodnog humanitarnog prava;

2. Najoštrije osuđuje zločin genocida u Srebrenici onako kako je utvrđeno presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde i sve druge dokazane ratne zločine i zločine protiv čovječnosti počinjene tokom sukoba u BiH;

3. Slaže se da je prihvatanje tragičnih događaja u Srebrenici kao genocida preduslov za pomirenje, poziva političke lidere na svim stranama da priznaju i prihvate činjenicu dokazanih zločina kao što su utvrdili sudovi, i u tom kontekstu osuđuje poricanje ovog genocida kao ometanje napora ka pomirenju, a priznaje također da je kontinuirano poricanje duboko bolno za žrtve;

4. Izražava saosjećanje i solidarnost sa žrtvama na svim stranama sukoba u BiH, uključujući one u Srebrenici, i sa njihovim porodicama, i poziva odgovorne vlasti u BiH da osiguraju pravdu za žrtve i dugoročnu podršku preživjelima, uključujući one koji su preživjeli seksualno nasilje;

5. Ponovo potvrđuje podršku Mirovnom sporazumu dogovorenom u Dejtonu a potpisanom u Parizu 14. decembra 1995., kao i Sporazumu o stvaranju FBiH koji je potpisan u Dejtonu 10. novembra 1995. (S/1995/1021, aneks) i poziva strane da striktno poštuju svoje obaveze prema ovim sporazumima;

6. Naglašava fundamentalni značaj pomirenja zasnovanog na dijalogu, prihvatanja ranijih akcija svih strana u sukobu i opredjeljenja za pravdu i podršku žrtvama kao osnove za jačanje sigurnosti, stabilnosti i prosperiteta u Bosni i Hercegovini i u širem regionu; i u ovom cilju pozdravlja nedavni dogovor Parlamenta i političkih lidera Bosne i Hercegovine o ambicioznom reformskom programu koji obuhvata opredjeljenje za mjere za ubrzanje procesa pomirenja, i ohrabruje sve građane Bosne I Hercegovine da zajedno rade na unapređenju mira, pravde, tolerancije i pomirenja;

7. Pozdravlja rad Međunarodne komisije za nestala lica i njenu pomoć vladama Bosne i Hercegovine i šireg regiona na lociranju i identifikovanju ostataka žrtava na svim stranama, što je dalo suštinski doprinos privođenju počinilaca pravdi;

8. Naglašava da žene i građansko društvo, uključujući ženske organizacije i formalne i neformalne lidere mogu da igraju značajnu ulogu u posredovanju i postkonfliktnom rješenju; ponavlja da je i dalje potrebno povećati uspjeh u prevenciji sukoba time što će se povećati učešće žena u svim fazama posredovanja i postkonfliktnog rješenja i time što će se više razmatrati pitanja vezana za polnu pripadnost u svim diskusijama koje se odnose na sprječavanje sukoba;

9. Poziva sve države da spriječe i da se bore protiv genocida i drugih ozbiljnih zločina shodno međunarodnom pravu, ponovo potvrđuje paragrafe 138 i 139 Završnog dokumenta Svjetskog samita 2005. (A/RES/60/1) o odgovornosti za zaštitu stanovništva od genocida, ratnih zločina, etničkog čišćenja i zločina protiv čovječnosti;

10. Poziva države koje još nisu ratifikovale ili pristupile Konvenciji da razmisle da to učine kao o najvišem prioritetu i, gdje je potrebno, da donesu nacionalne zakone kako bi ispunile svoje obaveze prema toj konvenciji;

11. Pozdravlja napore da se istraže i krivično gone svi optuženi za ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog prava tokom sukoba u Bosni i Hercegovini, uključujući genocid u Srebrenici, poziva sve države da sarađuju sa Međunarodnim krivičnim tribunalom za bivšu Jugoslaviju i Međunarodnim rezidualnim mehanizmom za krivične tribunale i nacionalnim pravosudnim sistemima, uključujući Sud Bosne i Hercegovine i traži da Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju dovrši svoj rad što brže moguće, što bi bilo značajan doprinos unapređenju mira, pravde, istine i pomirenja;

12. Poziva države članice da razviju edukativne programe na osnovu kojih će buduće generacije izvlačiti pouke u vezi sa genocidom, ratnim zločinima, etničkim čišćenjem i zločinima protiv čovječnosti kako bi se spriječilo njihovo eventualno ponavljanje;

13. Ohrabruje države članice da razmotre imenovanje nacionalnie kontakt osobe koja bi se bavila zaštitom svog stanovništva od svireposti kroz efikasnu prevenciju i reagovanje i koje se mogu redovno sastajati i koordinisati korake u razmjeni najboljih iskustava u brzim odgovorima u sprječavanju svireposti sa drugim zemljama članicama i relevantnim regionalnim podregionalnim mehanizmima za sprječavajne i reagovanje na masovna zvjerstva, specijalnim savjetnicima i drugim relevantnim tijelima UN, i s tim u vezi priznaje odgovornost globalne mreže nacionalnih kontakt osoba u pogledu zaštite;

14. Ponovo potvrđuje značaj pouka koje treba izvući iz grešaka UN u sprječavanju genocida u Srebrenici, kao što je navedeno u izvještaju generalnog sekretara u vezi sa rezolucijom Generalne skupštine 53/35 (A/54/549), kao i poziv iz ovog izvještaja upućen međunarodnoj zajednici da se uradi najviše moguće kako ne bi dozvolilo ponavljanje strahota, i odlučuje da treba brzo i efikasno djelovati kako bi se spriječilo ponavljanje takve tragedije i angažuju sva odgovarajuća sredstva koja su joj na raspolaganju, u skladu sa Poveljom UN-a;

15. Priznaje da ozbiljna kršenja ili zloupotrebe međunarodnog humanitarnog prava ili ozbiljna kršenja međunarodnog humanitarnog zakona, uključujući one koje sadrže seksualno ili polno zasnovano nasilje, mogu biti rani pokazatelj puta u genocid, i s tim u vezi pozdravlja napore UN-a usmjerene ka unapređenju kolektivnog reagovanja na buduće rizike kršenja i zloupotrebe međunarodnih ljudskih prava i kršenja međunarodnog humanitarnog prava kroz inicijativu Human Rights Up Front; te

16. Zahtijeva od generalnog sekretara da osigura veću saradnju postojećih mehanizama za rano upozoravanje u cilju sprječavanja genocida i drugih ozbiljnih međunarodnih zločina, kako bi se pomoglo u otkrivanju, procjeni i reagovanju na izvore tenzije i tačke rizika ili otkrivanju ugroženog stanovništva i podstiče generalnog sekretara da Vijeću i dalje dostavlja informacije i analize za koje smatra da bi predstavljale doprinos u tom pogledu.

Autor: D. K. – avaz.ba